Doslovno se sve cijedilo niz tijelo, takvom brzinom, da je znoj kapao sa " plavojke " prije nego je uspio uči u okice mi žablje... Prvih 4 km sam se osječala ok i sve je bilo po PS-u... Kasnije slijedi onaj dugi uspon na Gračane, prije " Tunela ".

Mislim da je sve prenapuhano oko nekih fensi šmensi susjeda, (čisto sumljam da bi netko fensi živija u Radničkoj cesti) tko ima para u zagrebu živi podno Sljemena preporučujem Gračane.

Dvadesetprvo je stoljeće i šta bi vi sad tu zelene Gračane iz 19. stoljeća?

Upućivao sam ih na Bukovac ili Gračane, no jedan čovjek mi je rekao da je već pokušao tim putevima, no da su potoci i tamo poplavili ceste... u tim trenucima je Markuševac bio valjda jedini put u povijesti odsječen od svijeta

Pridružujem se jadikovki na prometne prilike kroz Gračane.

Možda nova lokalna vlast ne bude tjerala vodu na svoj mlin, tj. ne bude sustavno zanemarivala i uništavala Gračane, a svoje naselje sređivala i opremala dobrim sadržajima.

Dana 14. rujna 1957. godine bogoslovi sa Ksavera su pješice na kolicima dopremili kip u Gračane.

Mlađi, ali i novi stanovnici Gračana gotovo ništa ne znaju o ratnim strahotoma, brojnim žrtvama, tj. pokolju koji se dogodio prilikom ulaska partizanskih snaga u Gračane, 9. svibnja 1945. Samo se još oni najstariji sjećaju tih strahota i svjedoče o brojnim mjestima po Gračanima gdje su zakopana tijela žrtava.

Pisali smo dopise, zvali i obilazili razne gradske institucije, počevši od Čistoće (vezano uz dobivanje kanta za Gračane te redovitije čišćenje stanica i cesta), zatim smo kontaktirali sa ZET-om u vezi s postavljanjem nadstrešnica i uređenjem stanica, tražili smo postavljanje oglasnih ploča na našem području, zauzimali se za rješavanje problema ambulante....

Također je predstavio i internet stranicu Udruge čiji je smisao, osim informiranja o Udruzi i njenim aktivnostima, približiti Gračane svima koji ih (dobro) ne poznaju i to kroz tekstove i fotografije gračanske povijesti, gračanskih simbola: crkve, pučke škole, mlina, nošnje... i sl.

Osobno i u ime organizacijskog odbora Dani sjećanja na žrtve komunizma u Gračanima, pozivam ih 22. svibnja u Gračane na odavanje počasti žrtvama komunističkog terora.

Tekst za predstavu na zavičajnom gračanskom govoru pod imenom Božić v Gračane 1900 i nektere napisala je Karmen Puntijar, a kako su se probe zahuktavale, sve je više ljudi prepoznavalo vrijednost ove predstave i dobru atmosferu koja se oko nje širila i tako je sve veći broj ljudi željelo sudjelovati.

Isti taj Đoko Jovanić došao je u Zagreb, u naše Gračane u svibnju 1945. I izdao naredbu Da svi koji su služili hrvatsku ili njemačku vojsku moraju biti pobijeni ".

Važno je napomenuti da su u Gračane, kao fašničko središte zagrebačkog Prigorja, oduvijek dolazili i brojni mačkari iz okolnih prigorskih sela (danas zagrebačkih naselja) Šestina, Remeta, Bukovca, Bačuna i Markuševca.

Kako se iz Zagreba zalazi u Gračane, stajaše podno brijega drven mlin.

Družtvo se sakupi na Jelačićevom trgu u 6 satih, te krene na kolih u Gračane, kamo prispije u 6 satih 30 časova.

No sigurno je da vladar tokom XIII. stoljeća izuzima jobagione gračane ili predijalce od sudske vlasti župana i župskoga grada-tvrđe te podvrgava svojoj sudskoj vlasti i vojnoj službi.

Budući da do kraja devedesetih godina kroz Gračane nije prolazila nijedna autobusna linija, tramvaj je većini stanovnika bio jedina veza s gradom.

Da završim rečenicom jedne djevojčice iz 7. razreda iz Zadra: " Moja misija će biti da se udam u Gračane i da idem na ovo prekrasno hodočašće ".

Ovo je, kako kaže Zriki, jedna od najljepših priča na ovom portalu, a on zna, vjeruj mi, što je dobro napisano Željela bih ti samo kazati, da sam ja prvi put otišla na selo u ravnicu nepreglednu, kada sam se udala... do tada smo išli samo na izlet u Å estine, Gračane, Remete, Markuševec, Podsused... to je za mene bilo selo, što je i bilo za razliku od danas...

Sve je to umreženi kriminal koji je devastirao Gračane

Stižemo u Gračane i prva postaja dučanček kod Katarine.

Nema podataka da je itko od žrtava dovedenih u Gračane preživio.

O njoj se priča cijelo vrijem od kad smo došli živjeti u gračane.

Najprije se bavim mišlju da trčim po cesti do Gorskog zrcala, na kraju skupim kontrole u srednjem dijelu, uključujući jedinicu, a onda opet po cesti kroz Gračane do Lagvića pa na Medvedgrad i natrag do Šestinskog groblja, no od tog odustajem jer mi se od Svetog Jakoba najlogičnije čini krenuti na Medvedgrad te se odlučujem prvo pokupiti središnji dio, zatim krenuti prema Gorskom zrcalu pa preko u Zagorje, onda po izohipsi pokupiti raspelo, Horvatove stube, Markov travnik i Oštricu te vrh i đir rudnik, Grajfova, Risnjak, Sveti Jakob, s tim da bih kod skloništa na stazi 23, nakon uspona sa Zrcala, odlučio idem li stazom 38 na partizansku čeku ili to propuštam.

Predsjednica Udruge Sunčana Sečen u uvodnoj je riječi, između ostalog, zahvalila Gradskoj četvrti Podsljeme na dodijeljenim terminima u prostoru Pučke škole za potrebe djelatnosti Udruge te pozvala sve Gračance i sve prijatelje Gračana da upravo kroz Udrugu zajedničkim aktivnostima učine Gračane još ljepšima i sadržajno bogatijima.

Nevrijeme koje je 1810. godine pogodilo Gračane bacilo je križ i jabuku s gotovo novog zvonika.

Gđa Magda Haramija 1971. iza majčine smrti zamolila je sestre uršulinke da dođu u njenu kuću u Gračane u podnožju Zagrebačke gore, koju im ostavlja zajedno s vrtom, kako bi studentice zagrebačke zajednice mogle doći na odmor i svježi zrak.

Svi drže neophodnim hitni sastanak mjerodavnih s građanima kako bi se što skorije riješio ovaj važni i gorući problem za Gračane i kako bi prestale nepotrebne glasine i bojazan.

Drugoviću, zajedno s pozivom stanovništva i Udruge da dođu u Gračane kako bi informirali zabrinute i uznemirene građane o trenutnoj fazi izgradnje ambulante.