Šime Starčević (1784 - 1859) poznat je po tome što je napisao dvije gramatike " Nova ricsoslovica ilircska " (gramatika hrvatskoga jezika) i " Nova ricsoslovica ilircsko-franceska " (prijevod s njemačkog).

" Ricsoslovica " Šime Starčevića je prva gramatika hrvatskoga jezika pisana hrvatskim jezikom.

Početak dvadesetog stoljeća tiskane su knjige: 1901. Velikanović: Otmica, 1903. Kučera: Valovi i zrake, 1904. Preporod hrvatske književnosti, 1905. Slava njima dramatska ilustracija Bukovčeve zavjese s prologom, 1908. Mickiewicz: Soneti, te kao posebno zanimljiva Gramatika hrvatskoga jezika za ženski licej preparandije i više pučke škole 1916. godine.

Evo, ovih dana iz tiska izlazi iznimno važna knjiga, ne samo za jezikoslovlje, nego i za našu kulturu uop ć e, a to je Poredbenopovijesna gramatika hrvatskoga jezika.

Bagdasarov, dobitnik nagrade INA-e i Hrvatskoga kulturnoga kluba za primicanje hrvatske kulture u svijetu, opet nas raduje svojom novom knjigom " Elementarna gramatika hrvatskoga...

A sada je, evo, u tom nizu jezikoslovnih uradaka indoeuropeističke provenijencije pred nama i Poredbenopovijesna gramatika hrvatskoga jezika.

Ova gramatika hrvatskoga jezika razlikuje se od većine poredbenopovijesnih gramatika drugih slavenskih jezika po tome što joj se u opisu kao ishodište pretpostavlja indoeuropski prajezik, a ne samo praslavenski jezik.

Poredbenopovijesna gramatika hrvatskoga jezika ne bi bila potpuna da ne uključuje odnose s jezicima s kojima je hrvatski duže ili kraće bio u intenzivnom dodiru.

U tadašnjem Institutu za jezik izraduje se Priručna gramatika hrvatskoga književnog jezika, ali nailazi na političku osudu, ne odobrava se kao školski udžbenik (republički sekretar za prosvjetu, kulturu i fizičku kulturu Stipe Šuvar joj je uskratio odobrenje, zapravo je zabranio), [ 13 ] te izlazi s nekolikogodišnjim zakašnjenjem 1979. godine.

Konačnu kodifikaciju hrvatskoga jezičnog standarda, koja je uključila hrvatsku književnu i jezičnu baštinu koju je dogmatska Maretićeva škola zanemarivala, označila je velika znanstvena gramatika hrvatskoga književnog jezika.

@amigo, u citiranom članku vam je baš ključna gramatika hrvatskoga jezika, jer ona razvragava ičiju demagogiju o tumačenju toga članka kako mu se hoće, odn. kao tobože o bezposredničkom načinu glasovanja, jer prijedlog NA ispred pojma neposrednim izborima je mjesni prijedlog, pa u tome članku on jasno naglašava i označava točno mjesto (sustav ili mehanizam) radnje biranja a ne način radnje biranja, tako da izraz na neposrednim izborima nikako nije u značenju načina nego mehanizma ili javnosti organiziranog mjesta za obavljanje mu biranja osoba za predstavnički tip demokracije.

Profesor Stjepko Težak, doktor filologije, jezikoslovac, sveučilišni profesor, autor brojnih jezičnih udžbenika i metodičkih priručnika, suautor hrvatske gramatike, pisac knjiga jezičnih savjeta, među kojima su i Hrvatski našsvagda (š) nji, Gramatika hrvatskoga jezika, Gramatika u osnovnoj školi, Interpretacija bajke, Film u nastavi i Hrvatski naš osebujni, višegodišnji predsjednik Hrvatskoga filmskog saveza i jedan od najvažnijih teoretičara filma, rođen je 1926. u Požunu kod Ozlja, na Kupi, petnaestak kilometara od Karlovca.

U prilog ovim nastojanjima govori i Gramatika hrvatskoga jezika autorskog dvojca Silić-Pranjković (Školska knjiga, 2005.), gdje se među pravilima za sročnost subjekta i predikata ne navodi gore spomenuto pravilo za sve muški rod, dok 2. lice množine za perfekt jasno dopušta sljedeće oblike: jeste gradili/jeste gradile/jeste gradila (str. 88).

Osim ovih priručnika, na raspolaganju stoji i nekoliko dobrih gramatika hrvatskoga jezika.

Mikaljino rječnik po važnosti stoji uz bok djelima koja su obilježila 17. stoljeće - Kašićeva gramatika hrvatskoga jezika (1604.), lekcionar Ivana Bandulavića " Pištole i evanđelja priko svega godišta " (1613.), " Ritual Rimski " (1640.) i rukopisni prijevod Biblije Bartola Kašića.

Matulićevim Metamorfozama kulture " u finalnom krugu natjecanja konkurirala su još četiri odlična naslova: Baba Jaga je snijela jaje " Dubravke Ugrešić, Prodajem odličja, prvi vlasnik " Roberta Međurečana, Poredbenopovijesna gramatika hrvatskoga jezika " Ranka Matasovića i Mala tipologija hrvatske moderne lirike " Pavla Pavličića.

U dodatku dvojezičnika naveden je kratak popis zemljopisnih imena, najčešćih kratica, kratka gramatika hrvatskoga jezika, tablica sprezanja pojedinih glagola te bibliografija.

Autor je desetak knjiga iz područja kroatistike: Rusko-hrvatsko-srpski/hrvatsko-srpsko-ruski rječnik razlika (Moskva, 1989., 1991., 1998.), Mali školski priručnik razlika (Moskva, 1990.), Hrvatsko-ruski rječnik (1999., 2003., 2007.), Hrvatski razgovornik (2006.), Hrvatska slovnica (2006.), Hrvatski književni jezik druge polovice 20. stoljeća (Moskva, 2004.), Hrvatski književni jezika i njegova norma (Rijeka, 2010.), Hrvatski za početnike (Sankt Peterburg, 2011.), Elementarna gramatika hrvatskoga jezika (Moskva, 2012.)...

Simptomatično je i to da je 2005. godine tiskana Gramatika hrvatskoga jezika u kojoj se osobne zamjenice nazivaju ličnim zamjenicama, što je doista šokantno jer je riječ o pretisku jednoga znatno starijeg izdanja, gdje se nakladnik nije potrudio barem osigurati kvalitetnu stilsku lekturu ili redakturu istog.

U Odjelu se izrađuju i temeljni jezični priručnici (gramatika hrvatskoga jezika, hrvatski jezični savjetnik i dr.)

Srpski dijalektološki zbornik (Beograd), 10 (1940) str. 3 66. Gramatika hrvatskoga ili srpskoga jezika za II. razred gimnazije i VI. razred sedmogodišnje škole (suautor S.

Zagreb 1947 (11 izd. do 1958). Gramatika hrvatskoga ili srpskoga jezika za III. razred gimnazije i VII. razred sedmogodišnje škole (suautor I.

Zagreb 1947 (12 izd. do 1960). Gramatika hrvatskoga ili srpskoga jezika (suautori I.

Zagreb 1952 (9 izd. do 1970). Gramatika hrvatskoga ili srpskoga jezika za IV. razred gimnazije i VIII. razred osmogodišnje škole (suautori I.

Taj je nedostatak otklonjen kad su 1604. godine u Rimu na latinskome objavljene Institutionum linguae illyricae libri duo (Ustroja ilirskoga/hrvatskoga jezika dvije knjige) - prva gramatika hrvatskoga jezika.

Tek na kraju sedamdesetih pojavila se prva suvremeno koncipirana hrvatska gramatika (Priručna gramatika hrvatskoga književnog jezika, 1979), ali je njezinoj recepciji snažno naškodila tadanja politika zabra njujući joj uporabu u školstvu.

Stjepan Babić i Stjepko Težak, Gramatika hrvatskoga jezika: priručnik za osnovno jezično obrazovanje, Školska knjiga, Zagreb, 1992.?

Hrvatski je išao u red rijetkih svjetskih jezika s tisućljetnom pisanom baštinom koji nije imao svojih jezičnih priručnika, jer su oni koji su imali dozvolu vlasti bili izrađeni s unaprijed zadanom tezom imali su pokazati zajedništvo i nedjeljivost štokavskoga govornoga područja, a oni koji su implicirali hrvatsku jezičnu i pravopisnu samobitnost ili nisu nikada bili tiskani (hrvatski pravopis iz ranih 1950 - ih) ili su završili u tvornicama papira (Hrvatski pravopis Babića, Finke i Moguša iz 1971), odnosno na policama strukovnih zavoda bez prava na školsku primjenu (Priručna gramatika hrvatskoga književnog jezika iz 1979).

Bit će završena i predana u tisak cijela gramatika hrvatskoga crkvenoslavenskog jezika kao prvi sustavan opis toga jezika i jedna od prvih gramatika neke redakcije crkvenoslavenskog jezika uopće.

Godine 1990. izlazi drugo izdanje Priručne gramatike pod izmijenjenim naslovom Gramatika hrvatskoga književnog jezika, te treća knjiga velike znanstvene gramatike, Povijesni pregled, glasovi i oblici hrvatskoga jezika, djelo više autora.