U praksi žanra ono znanstveno koje se pojavljivalo u ruhu neobične ili teško provjerljive, nevjerojatne fantastičke hipoteze podrazumijevalo je osim ako romani i filmovi nisu graničili s legendom, bajkom, (filmom) fantazije i sl. priče utemeljene u hipotezama s područja fizike, kemije, astronomije, biologije, medicine, a nakon tih egzaktnih ili prirodnih znanosti, uglavnom u novije vrijeme, počinju se javljati i priče koje dobrim dijelom pripadaju društvenim ili novovremenim egzaktnim znanostima zasnovane na politici, sociologiji, psihologiji, ekologiji, genetici, komunikologiji, kibernetici...; sjetimo se samo raspona od Vernea, Méliésa, Wellsa, do Zamjatina, Huxleya, Orwella, Godarda, Kubricka i Spielberga.