Nešto tako sveto u nama tako grešnima?

Umjesto anegdota o čudesima, privukla me njegova blagost, empatija, milosrđe, naklonjenost slabima, grešnima, siromašnima, društvenim autsajderima svake vrste.

No predi kak bilo kaj počnemo i kak se bilo čega primemo, kak se to navek i se po sod šika, i bez obzira kaj nešći od vas mortik ima išijas, ili ga je v križima vrezalo, ili pak ga pod lopaticom nekaj stolno žegeće i kaj mu se teško stati, obrnuti i genuti, kaj je zadrvenil, i zatrdil, predlažem da se na početku naših svečanih krstitki si skup lejpo stanemo i da si po našoj staroj navadi zmolimo vinskoga očenašeka, jer sedečka molitva dopuštena je samo betežnima, i unima na poštedi, grešnima, pijanima, poscanima i poriganima, a mi smo to bormeš za ve još nej.

To što radite, radite i ubuduće jer je to najbolji način i put da nam pomognete da otkrivamo i ispravljamo greške, dnevno i ' u hodu ' ", rekao je poručivši kako je dosad ionako sve napravio samo " s grešnima ".

Neka nas Dušni dan nadahne da misleći o sebi i svom životu, u poniznosti priznavajući sebe nedovršenima i nesavršenima, štoviše čak i grešnima, molimo Gospodina da nam pomogne na našem putu da ispunimo svoj život po njegovoj svetoj volji, zaključio je mons. Prenđa

Blagoslovljeni su uceni koji se ne ponose svojim dostignucima; a dobro je uz pravednike koji se ne rugaju grešnima, vec radije skrivaju njihove nepodopštine, zato da bi njihove vlastite mane ostale skrivene ljudskom oku.

Iako se čini da ova Božja logika o kojoj Isus priča u današnjoj prispodobi nije pravedna, jer Isus daje previše šanse grešnima i lošima, gledajući Božjim očima ona je jedina moguća i prava.

J a, grešnik, koji uvjek nešto traži prosjaći i moli, ja koji sa ostalim grešnima, zadajem ti boli, dolazim grešnoga srca koje te ljubi i voli, moleći Te za spas i oprost onoj, koju srce voli.

Kada kaže: Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste, sa svima njima, siromašnima, progonjenima, bijednima, grešnima, izjednačuje se tako da u svakom čovjeku možemo gledati, promatrati Njega.

Bog se u povijesti spasenja služio mnogim ljudima, često slabima, grešnima, na iznenađenje mnogih, da ispuni svoja obećanja i provede ih u djelo, da svoj narod oslobodi ropstva i uvede ih u njihovu zemlju rekao je mons. Ivas, dodavši da je Gospodin i u našem narodu i Crkvi podizao ljude koji su podržavali i jačali vjeru, koji su budili nadu, opominjali, pozivali da ne klonemo duhom. Bezbroj je znanih i neznanih velikana duha koji su okupljali narod oko Gospodina i oltara, oko Majke Marije u svetištima, na križnim putevima, golgotama, u stamenoj, nepokolebljivoj vjeri da će uskrsno jutro svanuti i našem narodu.

Ti si, Bože i Tvorče moj, blagovoleo da postaneš Učitelj nama grešnima i Sam me nauči da dolično kažem i za mene samog i za prisutni narod, što je potrebno za spasenje duše. jer si Ti Putevoditelj i prosvetljenje duša naših.

pazi, ne mislim ja na stvaranje nikakvog novog bica.... nego onako za zabavu, olako, prirodno, normalno... ovo je krajnje nepotrebno mistificirano.. kaje to točno u tom činu prirodno? kad kažem prirodno, mislim na " uobičajeno u prirodi ". ako ćemo se pozivati na prirodu... životinje se pare samo u doba parenja i samo u svrhu prokreacije. to bi onda išlo na ruku Crkvi, više nego mladim jebežljivim osobama koje se žele " onako za zabavu, olako, prirodno " igrati sa tim smiješnim stvarima šta vise po njima. nadalje, možeš se praskat koliko god hoćeš. ispovjediš se, odslužiš kaznu i mirna Bosna. ali moraš biti svjesna da na " prometnoj stazi ništa ne raste ". odnosno, spolno aktivnije osobe često imaju problema sa začećem (ovo je paušalna ocjena iza koje uopće ne stojim, ali ju sam ju spomenuo da dignem tlak). ma, kakav sveti cin? tko je dosao na takvu ideju? kao se sex moze koristiti ' pretjerano '... svatko ima svoju normu... svetost se uvela u sve to kao pokušaj discipliniranja ljudi koji sami sebi ne znaju dati reda. ako hoćeš, možeš svaku noć s drugim. dapače... ali, moraš priznati da ima nešto božansko u tom činu stvaranja. i da je prevelika promiskuitetnost često znak da s osobom nešto " ne valja ", jer se ne može vezati, i da je promiskuitetno ponašanje obezvrjeđivanje samog čina. kao kad svakog dana pedeset puta nekom kažeš volim te, ili cijenim te. nakon nekog vremena to postane navika i rutina i prestane značiti nešto. onda se traže ekstremniji izrazi ljubavi (volim te najviše na svijetu), dok na kraju ništa nije dovoljno i osoba je opet nesretna. isto je i sa seksom. s vremenom postane rutina i navika (ako je prečest) i onda je osoba opet nesretna. sretna je tih pola minute (koliko sam čin traje), ali ostatak života provodi tražeći novo uzbuđenje, novog partnera itd. da im se lakse razvije osjecaj griznje savijesti? nitko te ne tjera da se susprežeš, niti da osjećaš grižnju savjest. samo te tjera da se discipliniraš i posvetiš se jednoj osobi umjesto da rasipaš svoju ljepotu i dušu na kretene koji te često nisu vrijedni, niti te znaju cijeniti, a kojima je žena samo ukras oko pičke. uglavnom, ako se krešeš samo s jednim likom, onda nema grižnje savjesti. ako hoćeš " miješati pića " i eksperimentirati, onda te Crkva i ja smatramo grešnom. ali, ja i Crkva sve, pa i same sebe smatramo grešnima pa to i nije neki problem.

Međutim, postoji i lažno smirenje kada ljudi sebe nazivaju grešnima, čak možda i misle tako, ali kada ih drugi ponize pokazuje se da su imali visoko mišljenje o sebi (4, sl. 25, str. 34).

Pozaić je biskup odmah uz Bozanića, dakle moralna vertikala ili bi bar trebao biti, koji će nama ' grešnima ' ukazivati na pravi put bez mržnje bez krvoprolića i bez vrijeđanja.

Lk 18,13) priznajemo se grešnima pred njim.

Tom nutarnjom uravnoteženošću odnosio se prema drugima, posebno prema slabima i grešnima tako da im nikada nije nametao nepodnošljive terete i bremena nego ih je ohrabrivao da mu se obraćaju računajući na njegovu blagost i krotkost.

Ljubav Boga prema nama ljudima, slabima i grešnima, ljubav Stvoritelja prema stvorenjima je čudesna, nezamisliva i bezgranična.

Sveti Vinko je zapravo učinio ono što je Isus učinio kad je u susretu s gluhonijemima, grešnima, slijepima i uzetima očitovao znakove spasonosne dobrote, naveo je zadarski nadbiskup.

Čovjek zrele religioznosti odmjereno govori i pažljivo sluša; ne napada niti pridobiva; ne ističe negativnosti drugih niti se na njih poziva; ne potencira mane i loše strane drugih; ne zna što je kleveta; ističe pozitivno u drugima; ne prijeti u ime Božje; ne uzvraća zlom na zlo niti se osvećuje; ne sudi niti osuđuje; poštuje tuđe stavove i uvjerenja; dobro čini svima, a ne samo svojima; uspostavlja dobe odnose s ' nižima ' i ' višima ' od sebe; posebno je susretljiv i dobar prema slabima i grešnima (Čorić, 1998.: 226).

Uz ostalo biskup je tom prilikom spomenuo da Božić neizostavno dolazi svima, pa i grešnima, vodeći ljude uvijek bliže Bogu.

Ali, to nije isti odnos: neke se stvari u nacizmu smatraju grešnima, neke zabludama, dok se komunizam smatra najvećim neprijateljem vjere, zatirateljem Boga, što je apsolutna osuda koja isključuje raspravu.

Jedino Bezgrešni može pomoći grešnima; jedino Pravedni može opravdati nepravedne; jedino Spasitelj može spasiti.

Budući da su ih Židovi smatrali nečistima, tj. grešnima, oni su ih zbog toga krštavali.

Budimo blagi prema slabima i grešnima, osjetljivi za one koji proživljavaju tjeskobe i poteškoće zbog materijalne neimaštine.

Često puta mi se priznajemo grešnima, ali to ne ide do te mjere da se zbilja takvima i osjećamo.

»Sv. Pavao u Novom zavjetu vidi Zakon kao mamac i klopku jer da zakoni koje ne može obdržati čine čovjeka grešnikom.« Međutim: »Nije Zakon taj koji nas čini grešnima.

Koliko se danas kršćana uopće osjeća grešnima i koliko ih uopće smatra da od nečega trebaju biti spašeni a da bi mogli imati iskustvo spasenja po Isusu Kristu?

Prigibam koljena pred Vlašću nad vlastima, pred Gospodarom nad gospodarima, pred Bogom nad bogovima, pred Vječnim nad zemaljskim, pred Svetim nad grešnima, pred Jedinstvom Trojstva nad množinom nejedinstava, pre Onim koji Jest nad nama koji bez Njega nismo.

To je ono što nas zbilja čini grešnima.

Isus je došao upravo zbog ovakvih, njegovo je poslanje biti bliz i milostiv upravo opterećenima i grešnima (5,32).