Normalno došo sam doma i nikome ništa, niko živ mi nije niš reko, al me je ipak grizla savjest u vezi toga kaj sam reko straoj da je loša osoba a znam da nije, i tako ja došo do nje i reko joj da mi je kak ti stavrno žao u vezi toga, jako me iznenadio njezin odgovor jer umjesto toga da se izdere name ili da ne razgovara samnom (kak to obično biva kad se posvađamo) ona mi je lijepo rekla da idemo jest i da se zamislila nad time kaj sam reko i da mora razgovart samnom.