Kako da znam kako ce zavrsiti prica: ona osjeca griznju savjesti vraca se bivsem nastavlja kolotecinu sa glupim izgovorima: eek: Sa tobom nemam pojma stace biti mozda se predomisli pa jos koji put imate sex u autu po Sarajevskim vukojebinama: D Pa ti sa vremenom pocne padati u ocima kao licnost: kava: Pozdrav iz maglovitog Sarajeva: rofl:

Osjecao sam potrebu da to spomenem jer ne volim bahate i prepotentne ljude a pogotovo ne " nazovi " glazbenike koji se ponasaju ko da su pijane amercike stadionske zvijezde.ZF su napravili stetu i drugim, vjerojatno normalnijim i dobrim hrvatskim underground bendovima jer ce se vecina napora kod naseg organiziranja u buducnosti svesti na stare dobre prijatelje i glazbenike iz Evrope, Amerike i Australije... Jebi ga, uopce nemamo griznju savjesti zbog toga.

Sad imam griznju savjesti jer ne radim kolače svojim učenicima.

Svaka ti cast djevojko, kada zbog ovakvog ponasanja nemas griznju savjesti

Pravo na uzvrat u tom odnosu je ispravno analiziranje zbaguljane stvarnosti u kojoj bi sva carkarala morala imati griznju savjesti zbog barbarskog odnosa tudjmanijaka prema Mili Dedakovicu-Jastrebu.

evo, jedno pitanje, mahom za zene s bloga; sto biste vi ocekivali da decko napravi da ga netko od vas osamari? da li biste: A) ocekivali da vas isti tren ostavi jer ste samarom pokazali da ga uopce ne postujete u obicnoj svadji, a kamoli kad dodju jos ozbiljnije situaciji ili B) ocekivali da ce se nasmijati na to i povremeno bocnuti u buducnosti s tim dogadjajem da bi potaknuo vasu " griznju savjesti "? ukoliko ima cura s odgovorom A, svaka cast, ali nacin razmisljanja iz proteklih postova daje naslutiti da ipak vecina podrazumijeva da bi odgovor trebao biti B (jer, naravno, kad zena udara, ona ne udara zbog nedostatka argumenata, nedostatka postovanja ili nekog drugog nedostatka, vec da bi svog muskarca potaknula da uvidi vlastite greske i postane kvalitetniji i bolji decko.) (komentator 11.05.2008., 20:00:48)

Jednostavno, otovoreno sam mu rekla: ni slucjano mi se ne pojavljuj dolje Sto je najbolje od svega slozio se... necem se vidjeti mjesec dana, nismo mi u vezi, daleko je to od toga... a znate zasto nismo, zato jer on plese kako ja sviram... i nije mi ga toliko zao... i nemam griznju savjesti.. i zato se ne prepoznajem... jer vidim koliko me voli

puno zena si kupi neku stvar koja ih veseli, priusti si nesto za sto znaju da njihov partner ne bi imao razumjevanja i da bi to izazvalo svadju medju njima pa presute to, jer on ionako nece primjetiti da fali u kucnom budjetu, (i da ona ima nesto novo) ili slazu koliko su platile nije da ne bi mogle i bez toga, ali ni ne osjecaju toliku griznju savjesti zato sto su to napravile, usprkos laganju njegovo nerazumjevanje njenih zelja i potreba je dovelo do toga ona samo pronalazi nacin na koji ce uskladiti sebe i familiju

ljesnjak - cokolino natopljen u mlakon mliku, ooooh Christ i dusu bi svoju prodala za to. sjecam se kako sam se jednom prilikom krisom posluzila s cokolinom mojeg malog brata, i kad su nas sve pitali: " Tko je ovo ispraznio citavu vrecicuuuu? " ja sam mudro sutjela: rolleyes: i osjecala sam griznju savjesti ali da se taj dan opet vrati ja bi pocinila isti grijeh jer nema sladjeg od onoga ukradenog: cerek:

jeste li ikada razmisljali postoje li andjeli... postoje li ta cudnovata bica kojima se divimo na prekrasnim krilima s pomocu kojih putuju nasim mislima, njihovim nenormalno cistim licima, njihovom nedodirnutom dusom i nemoguce bijelim zubima.... kako nastaju... koliko zive.... sto ih cini misticnima.. kako su ljudi saznali za njih... ja imam neku svoju teoriju.. andjeli su nastali neko silom (ne zelim sada iznositi vlastita vjerska uvjerenja) recimo onom u koju vjerujete i zive sve dok ih se ne zaboravi.... oni su ono savrseno kada mi recemo da niko nije savrsen... e pa to ' ' niko ' ' to su vam oni... prebivaju u nasim mislima i srcima... ima vam ih svakakvih... koliko ljudi i cudi i toliko i andjela.... imamo andjele cuvare i andjele pomagace... andjeli cuvari vam se rode kad i vi i ostaju uz vas dokle god vasa dusa zivi... ne mislim na ovozemaljski zivot... vec vasa dusa koja moze jednostavno umrijeti i tijekom ovoga zivota.. znaci kada recemo da je neki covjek postao imun na griznju savjesti tada je njegova dusa mrtva... a i andjeo... imamo pomogace.... kada neko nekom spasi zivot, ucini dobro usreci... stvori se andjeo.. oni vam se radjaju kao cvijetovi.. prvo vam budu maleno sjeme... koje polako izrasta u prekrasan bijeli cvijet... nakon toga se latice gube... te latice su vam oni osmijesi koje poklanjate nepoznatim ljudima... znaci sve ima svoj smisao.. i razlog.... ne mogu jos dokuciti kako nastaju cni andjeli.. ali mislim da su to ne mrtve duse nego tamne duse... koje nisu prvo umrle nego u kratkom vremenu presle sa strane svjetla na stranu tame.... kako vidjeti i prepoznati andjele.... to vam nije tesko pitanje... jeste li ikada vidjeli nekoga na ulicu i rekli joooj sladak ko andjeo... e pa ko je rekao da to nije andjeo.... ima vam i andjela na zemlji... samo sto su izgubili krila... ro vam se dogodi kada onaj osmijeh koji ste dali drugome se ne uzvrati a i ako vas ta osoba kojoj ste dali osmjeh povrijedi... znaci mi smo krivi za to sto andjeli nekada nemaju krila.... zato uvijek se smijte i poklanjajte osmijehe drugima... jer ako ne upali svejedno ce se pojaviti jedan andjeo na zemlji... kojeg mozda uz malo srece i upoznate....

: top:: top:: top: e ovo i ja cekam.. ali ocito uz medicinsku pomoc.. i cesto dobijem griznju savjesti prema mojoj drami queen... u stilu sto sizim kad imam tako divno dijete (koje zaceto nakon 7 - 8 ciklusa)... ali je zelja opet jaca. kad sam usla u MPO vode nakon 2 g pokusavanja i jednog spontanog, rekoh da cemo si dati fore i proci tri IVF postupka. ipak imamo vec jedno dijete. ako ne uspije, onda da cemo dignuti ruke. prvi je bio neuspjesan, samo sam se na tren poljuljala te kad sam malo dosla sebi skuzila da nikad necu odustati.. dok god imam mengu.. dok ne dodjem do menopauze: rofl:: zubo:

Da skratim dugu pricu, svi mi imamo ugradjenu savjest i ona nam govori da je nesto sto radimo dobro ili lose (naravno da ima ljudi koji imaju psiholoske poremecaje i kod kojih je osjecaj savjesti nedovoljno ili nikako razvijen, no njih izostavljam iz pokusaja objasnjavanja) i upravo u onom trenutku kada radimo nesto, odnosno ne radimo, je taj osjecaj jedino pravo mjerilo da li je to dobro ili lose.I ako se svi vodimo tim osjecajem, ali onako kako on stvarno govori da trebamo djelovati, a svako od nas zna u kolikoj mjeri mu je taj osjecaj razvijen i kad osjeca griznju savjesti, cemo vrlo brzo primjetiti da mnoge stvari u nasem ponasanju bi se mogle korigirati.Kod nekih vise kod nekih manje, sto bi vec samo po sebi znacilo neki napredak za tu osobu i samim tim po meni i na neki nacin bi bili bolja osoba.

ah to je ono, kad imas griznju savjesti, pa onda da bi sebi olaksala tu griznju savjesti-ides priznati.... to ljudi rade zbog toga ponajvise, a ne zbog toga sto odjednom pozele biti iskreni prema partnerima (iako pouzdano znaju da ce ga time jako povrijediti)... A uostalom, ti nisi to odamh priznala jer si vrlo vjerojatno bila svjesna da bi to moglo utjecati na njegovu odluku da te ozeni... pa si cekala s priznanjem - sto u biti dokazuje i potvrđuje teoriju da si to napravila samo da bi sebi olaksala... jer se tebi to pojavljivalo u mislima.

Ma ispod svega toga jasno je valjda i njoj da je to samo fraza iza koje skriva griznju savjesti.

mozda je kampanja za dojenje preagresivna, ali je i marketing adaptiranog jos agresivniji, pa mnoge zene niti ne pokusavaju dojiti... na ovaj nacin ih se forsira... postoji SOS telefon, savjetnice za dojenje na RODI i zene fakat mogu pomoci... treba volje i truda... ali ako se ne uspije (iz tkoznakakvih razloga), majka si ne smije predbacivati i imati griznju savjesti... nije uspjela dojiti - steta, ali nije tu kraj svijeta dijete treba sretnu majku, i predbacivanju i griznji savjesti tu nema mjesta

Cesto uopce ni ne znam sto bi to bilo toliko ' korisno ', ali ipak osjecam griznju savjesti da to nisam napravila.

nije ali on to radi nesvjesno. a s obzirom da joj je stalo i zeli izvuci ono sto je u njemu ocito blokirano pri ispoljavanju, jedino da dodje do toga jest da pricaju i da on pokusa prije nego joj odgovori na mob razmisli, znaci svjesno joj napise sturu i hladnu poruku ili u krevetu da se jos vise povuce od nje i sl. jer ce tako poceti razmisljati i to ce utjecati na njegove emocije. znaci da svjesno ide u krajnost. nekoliko dana i bude ga lupila griznja savjesti i budu ga probile emocije i budu se grlili i sl. ili ne budu. ako zbilja u njemu nema nikakvih emocija, ne budu se ni materijalizirale kroz njegove pokrete niti bude imao griznju savjesti. znaci uzima je zdravo za gotovo. e sad koliko je on spreman na takvo " testiranje ", to ovisi o njima dvojima.

I da, govorim o moralu, jer znam sta je to sto sam osjecala u svemu tome i griznju savjesti, jer sa poklekla takvom necemu

A autor texta se vidja sa dva partnera, pored supruga i ne osjeca niti trunke griznju savjesti zbog takvog necega

Niti ne mozes znati koliko osoba koja je povrijedila ima griznju savjesti.

Ne osjecam griznju savjesti sto sam pricu s tobom zavrsio kao pod giljotinom.

opet ja sve sto pise u tom clanku manje vise stoji gledano s tamne strane s tim da nitko pametan nece djetetu govoriti o zrtvovanoj braci kao sto ni vi nemate griznju savjesti sto je za vasu slobodu umrlo 10000 branitelja i ostalo jos toliko nesretnih obitelji - kada zakon o MPO u Hr ne bi bio donesen, a svuda u svijetu postoji, sto biste postigli? - kada ne bi bilo zamrzavanja zametaka broj postupaka bi se morao povecati a time i svi rizici - ministar je u svojoj izjavi izostavio jednu rijec a koja se podrazumijeva da zametak moze samostalno zivjeti od 5. mj - i ono prakticno, obitelj sa dvoje djece, a plodni da bi mogli imati 15 - ero. gdje nestaje sav ostali produktivni materijal?

Radi toga nemam griznju savjesti zaradjivat svoje pare.

Nebitno sto to djete od 11 godina ne zeli priznati da je gledalo da su se roditelji tukli, on je gledao, ali je povjerovao da je tata dragao mamu, jer djete zeli vjerovati da je to vidjelo i jer djete voli oca i tako ne osjeca griznju savjesti.

Imam griznju savjesti, ali tjesim se da je to samo faza.

dobro se sjecam dana kad su moja sestra i muz joj objavili da cekaju bebu. ja taman izasla iz WC-a sa saznanjem da sam dobila mengu. ma naravno da sam se veselila njenoj streci, ali opet kao sto sly kaze me strecnulo. a mi? i zbog toga sam imala duuugo griznju savjesti, mozda sam se utoliko vise angazirala oko nje.. pa sam cak bila na trudnickom tecaju s njom jer njen muz bas taj vikend nije mogao, pinturala jos veliku busu i fotkala je, bila s njom na porodu. 4 - 5 tjedana nakon njenog poroda smo i mi saznali za nasu mrvu. davno nakon svega mi je sister znala prigovoriti kako je osjetila da se nismo veselili. ma jesmo ukljucujuci i kes na licu u tom trenu, ali nismo skakali u zrak. ne zbog nje, nego zbog nas. ali sit glavnom ne vjeruje, samo sam joj rekla da je to tesko razumjeti kad nisi u toj situaciji. mada smo tada pokusavali svega par mjeseci, ali opet imas ocekivanja.

Nemoj se uopce brinuti normalno je za jednu majku da osjeca griznju savjesti.: top:

" Au pičku materinu ne opet " to se zove buđenje, ne zvoni mi aps nikakav alarm.. budim se svojevoljno, iako mi se spava za popizdit.. eventualno mi frendica ujutro posalje poruku ako imam Dakicevu crnu zbirku zadataka iz matematike... naravno odgovaram sa " ostavljam ti griznju savjesti jer si me " probudila " i jer mi nisi trebala ti ostavit poruku " tonom i privodim kraju dramu kratkim odgovorom " ne ".. poslje se oko sat i pol do cca 10 i pol 11 vucaram po kuci jer jos neznam sto cu sa sobom... ili idem jest nesto ili se tusiram ili isprobavam robu koju cu obuc u skolu... nerjetko je to samo jedna kombinacija crnoga tako da nema prevelike filozofije oko toga... poslje 11 pisem zadacu i tu i tamo nesto ucim.. usput gledam opru pa se rasplacem pa sam sjebana cijeli ostatak dana.. naposljetku rucam.. eventualno nes fino, pa se dobro nazderem onda mi bude malo slabo u busu. oko 13 h idem na stanicu cekat bus koji dolazi tek oko 13 i 15 al ja rađe cekam bus nego da on " ceka " mene.. ulazim u bus.. pun kurac ljudi unutra po obicaju, gledam ako je kakvo prazno mjesto gdje bi mogla zgnjezdit svoje velicanstveno dupe, al bez uspjeha, saljem mrke poglede svima koji sjede i odasiljem lose vibracije... kao i inace. dolazimo do doruge stanice gdje ulazi moja frendica i jos stampedo podivljalih ljudi koji također žele uć u vec na debelo jebeno natrpan bus u kojem ja ne sjedim vec stojim spestana između dvojice iliti starcica iliti nekih apsolutno balavih prvasica.. a ako mi se bas posreci prignjecuju me babe.. pa onda pizde.. " pomakni se nazad otejen sest tuka pa pazi s tun borsun " jebite se svi skupa kolektivno.. di da se pomaknem? da probijem straznji dio busa i da doslepam prikolicu samo za nas otrovne i neuracunljive u bozju mater srednjoskolce? os mi ti nosit torbu? ti je mogu stavit u krilo ako sjednes?.. ma mislim kaman.. neke stvari stvarno dignu tlak.. te pogotovo, zato ja ujutro idem s busom na 7.. poluprazan.. pravi mali raj gdje mozes sjedit ko covjek i spavat.. ili mahnito ucit nes... ili ako ti se posreci sa deckom sjedit na duplom sicu i uzivat.. mada je to sad prava rjetkost.. nazalost... dolazimo do zeljeznicke.. to tako zovemo jer to i je zeljeznicka.. tamo se isprazni bus.. al ono totalka tako da ostanemo samo nas par ubergenijalnih gimnazijalaca i par nonica.. tek onda nađem mjesto pa se vozim samo par jebenih minuta jer je nasa stanica za ispadanje odmah poslje te... izlazim van vjetar me pocne udarat i samarat ko da sam mu nes skrivila.. vratila bi mu istom mjerom jer me pocinje zivcirat.. pomalo se vucem do svevisnje nam skole dok frendica i sestricna trce... samo daj.. ljepo lezerno cekam prijelaz preko pjesackoga i laganim korakom prelazim prijeko.. secem korzom i uocavam ljude.. puno njih.. nikog nepoznam al fasciniraju me jer svatko leti za svojim brigama pa ono.. fascinantno.. dok secem do skole obicno idem kraticom koja prolazi kroz " tunelcek " u kojem je smjesten restoran sa plodovima mora.koji put bas fino mirise tamo, pogledam na mobitel blank fkors nema preidivnog duplog ruba na zaslonceku koji bi me upozorio da imam novu poruku.. jos uvijek se pomalo vucem uzbrdo dok sva krepana i zadihana ne dođem do vrha, zahvaljujem manjku kondicije i sebi samoj.. tesvim dragim ljudima koji mi svakodnevno tupe da pocnem trcat (fakof)... preveliko dvoriste ispred skole odise prevelikim dvoristem i ostavlja dojam prave gimnazije.. sto saksa u pretjerano velikim kolicinama.. otvaram vrata, velika su i mrzim ih i skripe ko vrata iz horror filmova... penjem se dobro znanim stepenistem ispozdravljam ljude koji su zasluzili da budu pozdravljeni i dođem do drugog kata (onaj di je oglasna ploca) pravim se ko da citam nes a zapravo cekam frendicu.. pocnemo se zajebavat.. u smjehu i zajebanciji odlazimo do 3 kata gdje nas ceka nasa svakodnevica-pakao... prvi sat je uvijek sugav.. nikako da svrsi, vegetiram kad zvoni se budim... unutarnje migracije su postale uobicajene (migracije unutar skole tj spustanje sa 3 na drugi kat kako bimo se skupa sa frendom mogli zajebavat ispred zbornice iliti oglasne ploce.. u izvanrednim situacijama dole silazimo samo po hranu na automat ili u situacijama kada sam ja na rubu odlazim po duplu crnu kafu..) drugi sat.. meni obicno zanimljiv.. al svejedno nah bas.. treci sat je kao poslan s neba.. brzo prođe jer sam svjesna cinjenice da ce marenda i da cu setuckat po svjezem zraku i zderat ko manijak... konacno marenda... setuckam i zederm ko manijak, gusim se od smjeha u ozbiljnim situacijama pizdim i time privlacim ogromnu pozornost na sebe.. ok to uvijek radim kad se raspistoljim... poslje dođemo u skolu sjednemo a dvije bogomdane crne kozne fensi stolice i razglabamo.. ja promatram frendicu i njenog decka, znam bolesna sam, al volim se prisjecat nekih stvari.. znam bolesna sam, odlazimo na 4 sat na kojem se meni pisa jer sam prvotno unijela prevelike kolicine tekucine u sebe... preskacem 4,6,7 sat jer se događa isto.. unutarnje migracije itd.. samo da napomenem.. 7 sat.. na njemu sam totalno off.. poslje tog sata locem duplu kavu.. pa radim debila od sebe i msilim da sam svima zanimljiva a zapravo vec svima idem nakurac.. na korzu se malo razbudim, dok secem do stanice iako mi bus krece tek za pola sata.. cekam bus s frendicom pa eventualno pjevamo ojesme od Jon Lajoie-a ko debili i plesemo ko da smo napusene... normalno uz to ide eksplicitan text pjesme.. (vaginas, penis-es, cocks, peckers, balls, sexual intercourses, etc) šoleman otvara vrata i ja prva ulazim nutra.. poslje sofera fkors.. pokazujem pokaz, sjedam na prazno mjesto.jer je bus plouprazan.. tonem u slusalice muziku i svoje misli koje se raduju jer je prosao jos jedan psihotican, sjeban, šugav, čudan, nepodnošljiv dan... u tih pola sata sto putujem doma obicno razmisljam o decku. ok doma sam.. konacno.. letim u sobu, palim komp, logiram se na msn.. naravno nema nikog pametnog pa se razocarano vracam u kuhinju kako bi svojoj dragoj familiji dala daily report.. navecer inace neradim nis sa se skolskog tipa tice... ili jedem ili se zivciram.. koji put i jedno i drugo.. inace samo visim na netu, msnu.. ili samo cekam ako cu dozivjet neko ukazanje.. kad se umorim ili kad mi je vec dosta zivota odlazim umrijet na neko vrijeme.. prije nego zaspem obicno razmisljam os vemu i svacemu.. onda zaspim do jutra oko 9.. gdje pocinje opet ista drama

Da sam najpametniji na svijetu to sigurno nisam, ali makar nemam zasto osjecatio griznju savjesti.

Naravno, uvijek ce biti i onih drugih koji ce i dalje osjecati istu onu staru griznju savjesti i pomagat ce svoja sela i zaseoke, svoje zemljake i izbjeglice, dopustati da budu prevareni i opljackani od roda rodjenog i nikad ih nece prestati zuljati taj kamencic zavicaja u cipeli.