U srednjem vijeku bilo je snažno naglašeno da je bila velika grješnica i da se obratila Gospodinu te postala velika pokornica: najodličniji predstavnik svih obraćenika.

Ali znamo da je neka žena, u očima ljudi javna grješnica, odlučila, kad je čula da je Isus kod farizeja Šimuna, prići mu i barem se dotaknuti Isusovih nogu.

Kako je doživlavate, je li u pitanju grješnica, svetica, pokajnica, nekadašnja pohotnica, razvratnica...

Kad grješnica ulazi u Šimunovu kuću, znade, sigurna je da je ovaj čovjek, Isus, već otpustio njezin grijeh, vratio joj njezino dostojanstvo.

To poglavlje počinje bizarnim opisom kulinarsko seksualnog rituala koji u svom Dekretu o kažnjavanju navodi biskup Bernard iz Wormsa iz XII. stoljeća, pišući o običaju nekih žena i grješnica osuđenih na izravan put u pakao, koje u svoje stidnice uguraju živu ribu pa čekaju da ona, mičući se amo-tamo u sluzavoj unutrašnjosti polako ugine, a onda je, zadovoljene, kuhaju i nude muškarcima koje žele zavesti.

Kažem vam ja, ženska je kriva jer forsira svoju dobrotu, igra smišljeno, umjesto da bude grješnica i dozvoli sebi poneku manu... (toxica 18.10.2007., 19:48:02)

Ugodnu atmosferu ovom ugledniku u pol ručka prekida neka žena koja bijaše grješnica u gradu (Lk 7, 37).

Isti je primjer sv. Marije Magdalene koja je bila grješnica, no pred Božjom ljubavlju Kristovom je postala svetica i pokajnica.

Zato se ljudska duša istodobno osjeća božansko i vražje, sveto i prokleto, kao svetica i kao grješnica.

Bože, smiluj mi se - ja sam grješnica - i kao u ludilu htjedne skočiti s konja i uzme se trgati iz Čezarova naručaja.

Htjela bih također biti grješnica, tako velika grješnica, kad se ne bih bojala da ne uvrijedim Gospodina...

Kada su u pitanju religijsko-moralni termini, odnosno tvorenice od imenice grijeh, preporučuju istovrijedne dvojnosti bezgrešan i bezgrješan, grešan i grješan, grešnica i grješnica, grešnik i grješnik.

Iako je bila grješnica prihvatila je otvoreni pogled dobrote.

Dakle onaj tko piše bezgrešan, grešan, grešnica, grešnik trebao bi te riječi tako i izgovarati, a onaj tko piše bezgrješan, grješan, grješnica, grješnik trebao bi te riječi tako izgovarati.

Gospodine, usuđujem se gledati te, ja bijedna grješnica

I hoće li grješnica biti kamenovana?

Otkada je prva žena (Eva) iz Raja istjerana, kao tzv. grješnica, do dana današnjega ne može sa sebe oprati tu drakonsku kaznu koja je prati kao prokleta sudba.

@abakus, drago mi je da ti je moja priča o Mariji Magdaleni benigna, vjerojatno što ne vjeruješ da je to javna grješnica.

Popis je dvostrukosti u pisanju je/e podugačak: bregovi i brjegovi, crepovi i crjepovi, grehovi i grjehovi, kresovi i krjesovi, vresovi i vrjesovi, ždrebovi i ždrjebovi, bezgrešan i bezgrješan, grešan i grješan, grešnica i grješnica, grešnik i grješnik, sprečavati i sprječavati, sprečavanje i sprječavanje, unapređivati i unaprjeđivati, unapređenje i unaprjeđenje.

Marija je Magdalena primijetio je Papa ona grješnica koja je pomazala Isusove noge i otrla ih svojom kosom; nju su izrabljivali i prezreli oni koji su se smatrali pravednima podsjetio je papa Franjo.

Vjerojatno je bila na označena kao javna grješnica.

Žena koja iznenada dolazi u Šimunovu kuću bila je poznata grješnica.

Znade da je grješnica i smatra da joj nitko ne treba poklanjati pažnju.

Žena grješnica vjerojatno nije imala nikakvu iluziju o povratku u« svijet pravednih ».

Žena grješnica, žena koja poznaje tijelo muškarca, dolazi noseći nešto za Isusovo tijelo.

Isti evanđelist je o Mariji Magdaleni na drugom mjestu zapisao, da raskajana grješnica u gradu, prostitutka, sva zaplakana dolazi u kuću farizeja Šimuna koji je pozvao Isusa na objed.

Domaćin Šimun se farizejski čudio zašto joj to Isus dopušta, zar ne zna da je ona grješnica.

U poemi grješnica i obraćenica svetica Magdalena govori o svojem životu i osjećajima prema učitelju Isusu.

Grješnica iskazuje znakove ljubavi, vidljive znakove pokajanja i čeznuća za oprostom.

Trokut: Šimun žena grješnica Isus, daje nam odgovore današnjeg evanđelja.