Zatim mi iz sjećanja izvire general dok ustaje sa svog mjesta pa praćen gromoglasnim aplauzom uspinje na binu, steže kano međed odižući me metar u zrak, a zatim me nježno spušta natrag suzama uštirkane kragne, pa još dugo dugo grli dok mu brk vonja po šljivovici, mladom luku i janjetini i tronuto šapće: hvala ti, borac, dok je takvih biće i Jugoslavije.