Ni u jednom trenutku svoje političke karijere Vladimir Šeks nije tako izgubio glavu, kao u onome bezkrupuloznome formuliranju drske, bezumne i sramotne izjave izrečene sa službene saborske katerde o uhićenju i brzom izručenju Haškom tribunalu generala Antu Gotovne.Događa se to kao jedan bezprimjerni nonses, da predsjednik parlamenta u maniri državnog javnog tužitelja, bezobzirno, samovoljno i neuračunjivo naređuje, kako generala Gotovinu treba što brže i efikasnije: locirati, identificirati, uhititi i trasnsferirati. Kakva je to sila vlasti udarila u glavu da se pojavio u bahatoj ulozi zakonodavca, državnog tužitelja i suca? Koji su to značajni motivi bili za jednu takvu monstruoznu i nedoličnu izjavu? Kako je Šeks mogao da se s frazama, koje je preuzeo iz nekakvog krvavog dekreta i komunističkoga revolucionarnog riječnika, nemilosrdno i podlo zaprijetiti progonstvom najodličnijem hrvatskom stožernom generalu i strategu Domovinskog rata Anti Gotovini, kao da se radi o evidentnom zločincu protiv države i naroda?