Početkom 19. stoljeća, Split kao i cijela Dalmacija na kratko padaju pod vlast Napoleonske Francuske, nakon čega ubrzo vlast preuzima prvo habsburška, a kasnije Austro-ugarska monarhija.

Prirodnu težnju da se povežu Âťmembra disiectaÂŤ hrvatskih zemalja i naroda onemogućavala je Habsburška Monarhija sve do svoga raspada 1918. godine.

Susjedi su često ratovali i međusobno poništavali osvajanja: Danska i Švedska, Portugal i španjolska kraljevstva, Poljska i Pruska, Habsburška monarhija, Rusija itd.

Habsburška Monarhija bila je podijeljena na Cislajtaniju i Translajtaniju, koje su nakon 1868. bile poznatije kao Austrijske odnosno Mađarske krunske zemlje.

Već Aehrenthalovo izvješće pred ugarskim odborom za vanjske poslove nakon aneksije (10. X. 1908), u kojem je promovirao ideju o snažnoj Monarhiji, podudaralo se i s Pilarovim gledištem da bez statusa velesile Habsburška Monarhija neće moći riješiti ni unutarnje problema niti će se uspjeti suočiti s izazovima vanjske politike.

Nakon što je 1867. sklopljena Austro-ugarska nagodba dotadašnja je jedinstvena Habsburška Monarhija podijeljena na austrijski i ugarski dio.

Prvaci Stranke prava vjerovali su da je habsburška dinastija jedina veza koja spaja podijeljene hrvatske zemlje i da će kad-tad morati poduprijeti političke ciljeve Hrvata, koji su joj spremni lojalno služiti.

Tursko Carstvo je također sagradilo utvrđene položaje kod Darde i to tako vješto skriveno u gustom grmlju da ih habsburška vojska nije mogla vidjeti.

Pet godina kasnije u Mohačkoj bitci, u kojoj je poginuo i ugarsko-hrvatski kralj Ludovik II, dolazi do uništenja ugarske države čije mjesto kao neprijatelj sada zauzima Habsburška monarhija.

Godine 1857. Habsburška monarhija je provela prvi službeni popis stanovništva i od tada je moguće kontinuirano pratiti kretanje broja stanovništva na teritoriju Hrvatske.

Lošinj karakterizira posebna klima koju je već priznala Habsburška monarhija tokom devetnaestog stoljeća.

Oko grada će se kasnije lomiti koplja, budući da su se za njega borili i kraljevska (habsburška) Mađarska i Erdelj, koji je tada bio poluzavisna vazalna kneževina turskog carstva.

Slovenija i Hrvatska često su dijelile istu ili sličnu sudbinu kao dijelovi većih državnih cjelina (Habsburška Monarhija, dvije Jugoslavije), u kojima nisu u potpunosti mogle ostvariti sva svoja htijenja i interese.

Tu su jadranski, tj. mediteranski krug, podalpsko-podunavski i balkansko-maloazijski krug, što dolazi od toga da su hrvatskim prostorom vladale tri sile: Mletačka Republika, Habsburška Monarhija i Osmanlijsko Carstvo.

Tako je Ä eška postala prva habsburška zemlja u kojoj je počeo djelovati apsolutizam, a kako je kralj ukinuo pravo staleža na izbor vladara, pretvorila se Ä eška u nasljedno kraljevstvo.

Njemu su se pridružili časnici Ratne mornarice koji su više godina ustupali dio svojih plaća za potrebe knjižnice, a kasnije je država (Habsburška Monarhija) preuzela njezino financiranje.

Habsburška Monarhija je razbijena kako bi se dugoročno oslabio Njemački utjecaj u području srednje Europe, a Srbija je nagrađena djelovima susjednih država čime je ojačan bedem između Njemačke i bliskoistočne nafte.

Za razliku od klasične kolonizacije koju nazivam centrifugalnom, habsburška kolonizacija bila je centripetalna.

Početkom srpnja 1859, nakon što je kod Magente i kod Solferina pretpjela teške vojne poraze od sardinijskih, odnosno francuskih jedinica, Habsburška Monarhija izgubila je Lombardiju, gospodarski i strateški iznimno važnu pokrajinu.

Do posljednjega trenutka u kasnu jesen svojega kraha za koji je proliven ocean hrvatske krvi i suza, habsburška kuća nije htjela priznati da je Grabovac u pravu, to jest da je Sinj u Hrvatskoj.

No, tada se moralo priznati da se zbog nedostatka povijesnih dokumenata iz razdoblja ranoga srednjeg vijeka ne može baš točno objasniti najstarija habsburška povijest.

A kada su se uspjela dogovoriti dva glavna partnera u Monarhiji Austrija i Ugarska te je tzv. poznatom Austro-ugarskom nagodbom 1867. Habsburška monarhija uređena kao dvojna monarhija, a hrvatskoj Narodno-ustavnoj stranci (unionistima) nije bilo bilo moguće sklopiti bolju nagodbu s Mađarima nego što je 1868. god. sklopljena, a po kojoj Hrvatska zadržavajući svoj poseban državni identitet tada stupa s Ugarskom u realnu državnu uniju, sačuvaši samo neke poslove u vlastitoj nadležnosti.

Prema Ministarstvu turizma, janjetina (ni jaretina) s ražnja, kao ni jedno jelo koje se priprema na zašiljenom drvenom prutu ili kolcu (bračka janjetina na špicu i vitalac, ili srdele pečene na ražnju s Dugog otoka i Lastova), nisu dio hrvatske autohtone kuhinje, odnosno hrvatske tradicionalne gastronomske baštine, a biftek (izvorno: beef steak) i habsburška juha to jesu

Podrum koji je djelomično sačuvao svoj izvorni izgled su podigli cisterciti već spomenute 1232. godine, a važno je naglasiti kako su boravili vođa slavonskih pandura Franjo Trenk, te habsburška kraljica Marija Terezija.

Ako bi se nama Hrvatima i Slovencima posrećilo da ipak upadnemo zapadno od željezne zavjese, poznavajući mentalni sklop tih naroda, naročito Hrvata, nisam sasvim siguran da ne bi dozvolili da nam odmah stave na vrat neki novi jaram kako bi onda slijedeća desetljeća mogli kriviti druge za svoje nevolje (najprije su nam bili krivi Turci, pa Habsburška monarhija, pa Madžarska, onda smo uletjeli kao guske u maglu u zagrljaj braće Srba, pa su nam slijedećih pedeset godina bili krivi oni, sada su nam Slovenci, a sutra će biti europljani).

Habsburška je monarhija 1867. preimenovana u Austro-Ugarsku (1867. - 1918.).

O povijesnom značaju Habsburgovaca dovoljno govori to što su nekoć vladali u 13 od 27 članica koliko ih EU danas ima i da je Habsburška Monarhija kao suverena višenacionalna država obuhvatila čak njih sedam.

Frank, dakako, u svoje planove nije mogao uključiti Franju Josipa kao dosljednog zagovornika dualizma, no, najozbiljnije je računao s prijestolonasljednikom Franjom Ferdinandom, ne shvaćajući da je njegov cilj centralizirana, moćna Habsburška Monarhija, u kojoj bi Hrvatska mogla postići samo pokrajinsku autonomiju.

Nakon oslobađanja od Turaka 1691. godine, Lipik je pripao baruni Franji Trenku, poslije čega ga je habsburška kraljica Marija Terezija poklonila obitelji daruvarskih grofova Janković koji novu kupališnu zgradu i gostionu, uređuju perivoj i podižu prvu ergelu lipicanaca.

U 18. stoljeću Marija Terezija, Habsburška vladarica sklona prosvjetiteljstvu, dovodi u Karlovac pijariste kao najpoznatije učitelje Europe.