Prirodnu težnju da se povežu Âťmembra disiectaÂŤ hrvatskih zemalja i naroda onemogućavala je Habsburška Monarhija sve do svoga raspada 1918. godine.

Susjedi su često ratovali i međusobno poništavali osvajanja: Danska i Švedska, Portugal i španjolska kraljevstva, Poljska i Pruska, Habsburška monarhija, Rusija itd.

Habsburška Monarhija bila je podijeljena na Cislajtaniju i Translajtaniju, koje su nakon 1868. bile poznatije kao Austrijske odnosno Mađarske krunske zemlje.

Već Aehrenthalovo izvješće pred ugarskim odborom za vanjske poslove nakon aneksije (10. X. 1908), u kojem je promovirao ideju o snažnoj Monarhiji, podudaralo se i s Pilarovim gledištem da bez statusa velesile Habsburška Monarhija neće moći riješiti ni unutarnje problema niti će se uspjeti suočiti s izazovima vanjske politike.

Nakon što je 1867. sklopljena Austro-ugarska nagodba dotadašnja je jedinstvena Habsburška Monarhija podijeljena na austrijski i ugarski dio.

Pet godina kasnije u Mohačkoj bitci, u kojoj je poginuo i ugarsko-hrvatski kralj Ludovik II, dolazi do uništenja ugarske države čije mjesto kao neprijatelj sada zauzima Habsburška monarhija.

Godine 1857. Habsburška monarhija je provela prvi službeni popis stanovništva i od tada je moguće kontinuirano pratiti kretanje broja stanovništva na teritoriju Hrvatske.

Lošinj karakterizira posebna klima koju je već priznala Habsburška monarhija tokom devetnaestog stoljeća.

Slovenija i Hrvatska često su dijelile istu ili sličnu sudbinu kao dijelovi većih državnih cjelina (Habsburška Monarhija, dvije Jugoslavije), u kojima nisu u potpunosti mogle ostvariti sva svoja htijenja i interese.

Tu su jadranski, tj. mediteranski krug, podalpsko-podunavski i balkansko-maloazijski krug, što dolazi od toga da su hrvatskim prostorom vladale tri sile: Mletačka Republika, Habsburška Monarhija i Osmanlijsko Carstvo.

Njemu su se pridružili časnici Ratne mornarice koji su više godina ustupali dio svojih plaća za potrebe knjižnice, a kasnije je država (Habsburška Monarhija) preuzela njezino financiranje.

Habsburška Monarhija je razbijena kako bi se dugoročno oslabio Njemački utjecaj u području srednje Europe, a Srbija je nagrađena djelovima susjednih država čime je ojačan bedem između Njemačke i bliskoistočne nafte.

Početkom srpnja 1859, nakon što je kod Magente i kod Solferina pretpjela teške vojne poraze od sardinijskih, odnosno francuskih jedinica, Habsburška Monarhija izgubila je Lombardiju, gospodarski i strateški iznimno važnu pokrajinu.

A kada su se uspjela dogovoriti dva glavna partnera u Monarhiji Austrija i Ugarska te je tzv. poznatom Austro-ugarskom nagodbom 1867. Habsburška monarhija uređena kao dvojna monarhija, a hrvatskoj Narodno-ustavnoj stranci (unionistima) nije bilo bilo moguće sklopiti bolju nagodbu s Mađarima nego što je 1868. god. sklopljena, a po kojoj Hrvatska zadržavajući svoj poseban državni identitet tada stupa s Ugarskom u realnu državnu uniju, sačuvaši samo neke poslove u vlastitoj nadležnosti.

Ako bi se nama Hrvatima i Slovencima posrećilo da ipak upadnemo zapadno od željezne zavjese, poznavajući mentalni sklop tih naroda, naročito Hrvata, nisam sasvim siguran da ne bi dozvolili da nam odmah stave na vrat neki novi jaram kako bi onda slijedeća desetljeća mogli kriviti druge za svoje nevolje (najprije su nam bili krivi Turci, pa Habsburška monarhija, pa Madžarska, onda smo uletjeli kao guske u maglu u zagrljaj braće Srba, pa su nam slijedećih pedeset godina bili krivi oni, sada su nam Slovenci, a sutra će biti europljani).

O povijesnom značaju Habsburgovaca dovoljno govori to što su nekoć vladali u 13 od 27 članica koliko ih EU danas ima i da je Habsburška Monarhija kao suverena višenacionalna država obuhvatila čak njih sedam.

Frank, dakako, u svoje planove nije mogao uključiti Franju Josipa kao dosljednog zagovornika dualizma, no, najozbiljnije je računao s prijestolonasljednikom Franjom Ferdinandom, ne shvaćajući da je njegov cilj centralizirana, moćna Habsburška Monarhija, u kojoj bi Hrvatska mogla postići samo pokrajinsku autonomiju.

Težište rada na predavanjima i u praktikumu će biti na problemima konfesionalizacije i interkonfesionalizma na imperijalnim i vjerskim višegraničjima (Habsburška Monarhija, Mletačka Republika, Osmansko Carstvo, odnosno, kršćanstvo, islam i židovstvo) te« vjerskih obnova »u sučeljenim konfesionalnim zajednicama.

Uz Raču, Osijek i Brod, jedna je od tvrđava koje je Habsburška Monarhija gradila na području istočne Hrvatske kao dio graničnog obrambenog sustava (tvrđava, tvrđavskih naselja i čardaka) Slavonije i Srijema (između Drave, Save i Dunava) prema Turskoj.

I novovjeki Sisak se razvio zahvaljujući mreži plovnih puteva koje je revitalizirala Habsburška Monarhija.

Na taj je način sačuvana Habsburška monarhija i današnja Srednja Europa.

Izgovor za to ne može biti nepovijesna, esencijalistička predodžba, da su Sveto Rimsko Carstvo Njemačkog Naroda ili Habsburška Monarhija bili cjeline, dok je Europa druge polovice dvadesetoga stoljeća bila podijeljena.

Francuske je vlasti nestalo Napoleonovim porazima 1813. godine, te je Habsburška Monarhija zavladala svim hrvatskim zemljama, uključivši Istru i Dalmaciju.

Taylor, Habsburška Monarhija 1809 1918, Zagreb 1990.

Dok se Habsburška Monarhija, iz straha pred prodorom liberalizma, izolirala od ostatka Njemačke, dotle je konzervativni pruski kralj Fridrik Vililm III., pod utjecajem Metternicha i reakcionarnih snaga, odustao od donošenja ustava, obećanog u svibnju 1815. [ 16 ]

Jednostavno, mislio sam da je još uvijek prisutna Habsburška monarhija, odnosno Austrougarska monarhija kojoj mi mali moramo samo salutirati.

Terezijana je višednevna kulturna manifestacija koja govori o davnim vremenima 18. stoljeća kada je hrvatskim zemljama vladala Habsburška monarhija.

Polazeći od toga, formuliran je zaključak u k ojem je zatraženo da se Habsburška Monarhija, koja bi, dakako, funkcionirala kao ustavna država, preuredi u federaciju.

Kako bi zaštitila i iskoristila slavonsko bogatstvo te uvela mir i red, Habsburška Monarhija počevši od 1701. g. donosi niz naredbi o organizaciji i reorganizaciji granice na Savi tj.

Ona je svojim postojanjem i naporima dopri nosila pozitivnom djelovanju hrvatskih predstavnika na pravnom, državno-politič kom i ustavnom području, u takvim višenacionalnim zajednicama kakve su bile Habsburška Monarhija i bivša Jugoslavija.