Nešto više obećavajuću inačicu tvrdnje da estetska snaga suđenja može biti temeljem političkoga nalazimo u djelu Hannah Arendt.

Kao što kaže Hannah Arendt, sposobnost prosudbe jest specifična politička sposobnost, točno u smislu što ga je odredio Kant, naime sposobnost vidjeti stvari ne samo iz svojega vlastitoga stajališta nego sa stajališta svih onih koji su slučajno nazočni.

Štoviše, Urbi et orbi najavljuje i ispunjenje predizbornog obećanja takvim žarom da bi se i Hannah Arendt posramila nad svojim riječima kako politika nikada nije poznavala istinoljublje.

Povezujući analizu totalitarizma kod Hannah Arendt i biopolitičku teoriju društva kod Michela Foucaulta, Giorgio Agamben tom studijom pokazuje kako se kroz čitavu povijest zapadnog političkog ustrojstva provlači dosada nepomišljana povezanost suverene moći nad smrću podanika i biopolitičke kontrole nad životom građana povezanost koja je kulminirala u nacističkim koncentracijskim logorima i koja se još i danas provlači kroz demokratska društva u pokušajima da se zakonom definicija golog života učini predmetom političkog uključivanja i isključivanja.

I Hannah Arendt je za mene jako važna.

U to vrijeme, pored Benjamina i Guya Deborda čitao sam i Hannah Arendt.

Nikad nisam osobno sreo Hannah Arendt, naš susret se ograničio samo na kratku prepisku, ali ona je bila toliko velikodušna da je u njemačko izdanje svojih eseja o " Moći i sili " ubacila bilješku da bi citirala članak o granicama sile koji sam joj bio poslao.

Dok sam šezdesetih godina čitao Hannah Arendt, imao sam prijatelje koji su se veoma angažirali u šestdesetosmaškom pokretu i vjerovali da je reakcionarno čitati Arendt.

Trenutak prepoznatljivosti u slučaju Hannah Arendt nije nastupio u pravo vrijeme.

U knjizi je autor provokativno, argumentacijski dosljedno i insipirativno pokazao sve poteškoće tumačenja fenomena Holokausta, totalitarizma i prebolijevanja prošlosti u teorijskim raspravama Hannah Arendt, Raymonda Arona, Prima Levyja i mnogih drugih.

Izrekla je to Hannah Arendt i to je razlog zašto joj Hrvati moraju oprostiti neka lutanja.

Hannah Arendt upozorava, povodom intelektualaca koji su podržavali Treći Reich, da treba praviti elementarnu distinkciju između onih koji su bili priznati kao veličine (sommités) u svojim područjima prije dolaska nacizma i onih malih ideologa koji svoje kratkotrajne karijere duguju tom režimu.

O toj istoj NDH piše i profesorica dr. Hannah Arendt.

Biografska drama ' Hannah Arendt ' osvojila je Srebrnu Lolu za najbolji film i nagradu za najbolju glavnu glumicu (Barbara Sukowa), a treba spomenuti da bi ovaj film najesen trebao zaigrati u hrvatskim kinima.

Dietz nudi osjetljivu političku teoriju u kojoj ponovno istražuje suvremene političke teorije akcije koje vrednuju govor (posebno teoriju Hannah Arendt) ili komunikacije (posebice Habermasovu) na račun drugih koncepata političke akcije, uključujući (i možda) prvenstveno koncepte rada i strateške akcije.

Suđenje Frankfurteru prikazala je Hannah Arendt, koja je povezala nacizam i staljinizam i upozorila na trajnu opasnost od totalitarizma.

Moć (kako ju određuje Hannah Arendt) se generira zajedničkom akcijom slobodnih i jednakih.

- Kada je Hannah Arendt prvi put poslije Drugoga svjetskog rata posjetila Njemačku, svoju domovinu, bila je zaprepaštena bijegom od realnosti koji je vladao u glavama ljudi.

Tako će poznata njemačka filmologija Gertrud Koch održati izlaganje o (društvenoj) masi kao političkoj fantazmi kina, tj. o sjecištima političke teorije i filma, a bit će održana i diskusija povodom nedavno objavljene studije Breme našeg doba beogradske teoretičarke Daše Duhaček i srpskog prijevoda kapitalne knjige Hannah Arendt, Život duha.

Hannah Arendt rekla je kako će 1968. jednom biti važna kao i 1848. Možda bi se moglo reći kako je kod nas zbog poraza šezdesetosmaša bila moguća 1991. Ili da je šteta što potisnute želje šezdeset osme nisu imale svoj politički povratak kao što su ga imali nacionalistički snovi iz sedamdeset prve.

Slijede ostala četiri: Heidegger i kraj Zapada, Filozofija i politika u djelu Hannah Arendt, Vrijeme i hermeneutika, te Filozofija i teologija u »Bitku i vremenu«.

Svojevrsno " čišćenje " ovakvog argumentacijskog sklopa zbilo se tek u djelima Hannah Arendt (posebice u eponimnom eseju " O nasilju ") u kojima se jasno razlikuje politička moć i puko iskazivanje moći društvenim nasiljem.

Konceptualna pozadina imena odnosi se na knjigu Hannah Arendt, koja je još u šezdesetim godinama prošlog stoljeća, istaknula problem ljudskog postojanja, jer je lišen tradicionalnih, transcendentalnih, vjerskih i moralnih kriterija koji premošćuju jaz između prošlosti i budućnosti.

Hannah Arendt, u svojem izvještaju o suđenju Eichmannu, predstavlja Adolfa Eichmanna kao vrstu fašističkoga kičera koji govori isključivo birokratskim stilom, Âťjer je istinski bio nesposoban izgovoriti jednu jedinu rečenicu koja nije klišejÂŤ. Ä ak se i na samom činu egzekucije Eichmann obratio klišeiziranim frazama iz pogrebnoga govora ⠀ okružio se klišejima da bi se zaštitio od riječi i svjetova drugih, od života i smrti.

Četvero creskih gimnazijalaca (Ema Bravdica, Sonja Jakič, Anđela Nikolič i Ivan č ordič) sa svojom su se profesoricom po prvi put priključ ili razmjeni uč enika između Srednje škole Ambroza Harač iča i Gimnazije Hannah-Arendt iz Haβlocha (Rheinland-Pfalz) koje takvu suradnju razvijaju od 1997. godine.

Nju je prva opisala, objasnila i vremenski situirala u eru nastanka imperijalizma Hannah Arendt.

Svi svjetski mediji su izvještavali sa suđenja, a za The New Yorker je pisala Hannah Arendt, čuvena filozofica, koja je na osnovu tih izvještaja napisala knjigu.

Baš kao što je Hannah Arendt u svojim komentarima o suđenju Eichmannu nazvala " banalnost zla ", zaprepašćuje činjenica da su se na toj konferenciji okupili visoki dužnosnici koji su taj stravičan zadatak trebali riješiti " tehnički ": kako je uopće moguće likvidirati čitavu vjersku skupinu, kako ih sakupiti, kamo ih odvesti - i čime ih pogubiti?

ABS: Iako praksu navedenog umjetnika nedovoljno poznajemo, ABS navedene odnose između termina ljevičara/osobe/umjetnika/političkog opredjeljenja autora/kritičkog umjetničkog rada, ne može promatrati bez danas poslovično popularne Hannah Arendt.

U knjizi On Revolution, Hannah Arendt je dala najdublju analizu revolucije, uspoređujući Američku, Francusku i Oktobarsku (i malo Parišku Komunu).