" Elling " je duhovita ali i gorka priča o nepripadanju koju je Dario Harjaček vrlo zanimljivo zamislio kao potragu za prostorom intime u hladnom svijetu globalne prismotre. "

Adaptaciju teksta potpisuju Dario Harjaček i Dubravko Mihanović, scenografi su Iva-Matija Bitanga i Leo Vukelić, kostimografkinja je Sara Lovrić Caparin, a glazbu potpisuju Pavao Miholjević i Jura Ferina.

Priče braće Grimm redatelj Dario Harjaček vješto je utkao u predstavu o Matovilki priuštivši nezaboravne, ali i vrlo poučne trenutke, najmlađim posjetiteljima slatinske kino dvorane.

Harjaček se nije uvijek najbolje snalazio u oprekama koje predstavljaju parovi protagonista, ali je mnogo uspješniji u emocionalnoj i stvarnosnoj opreci tom groteskno neljudskom svijetu korporativnog kapitalizma.

Mladi redatelj Dario Harjaček s uspjehom pristupa tragigrotesknom stilu glumačke igre, makar ni izdaleka nije iskoristio zanimljive mogućnosti drukčije dikcije, kao što s druge strane ni glumačkoj igri, zaokupljenoj karakterizacijom pojedinih likova, nije dao dovoljan zamah zbog mizanscenski skučene prostorne zamisli predstave.

Harjaček se nije uvijek najbolje snalazio u oprekama koje predstavljaju ti parovi, ali je mnogo uspješniji u emocionalnoj i stvarnosnoj opreci tom groteskno neljudskom svijetu korporativnog kapitalizma koju predstavljaju priprosti i tvrtki odani portir Heinrich i čistačica Marija koje s vidljivom ljudskom toplinom uvjerljivo tumače Jakov Bilić i Ivana Bolanča.

Harjaček je rekao je da se publika publika prepoznala u predstavi koja na duhovit način progovara o današnjem vremenu, a pozdravio je i koprodukciju sa šibenskim kazalištem ' kao dobar model suradnje koji omogućuje da i manje sredine ostvare predstave na visokoj produkcijskoj razini '.

Dok se Marjana Krajač usmjerila na manipulaciju ženskim tijelom, a Harjaček otjelovljava dekadentni erotski imaginarij, projekt Snježane Abramović Milković napad je na sveopću hiperseksualizaciju, podcrtan i pomaknut melodramatskim afektom opernog žanra.

U filmu koji je apsolutni pobjednik ovogodišnjeg filmskog festivala u Puli s pet osvojenih nagrada, glume Mate Gamulin i Milivoj Beader, a sinoć su ga došli pogledati Danilo Šerbedžija, Arsen Oremović, Jelena Miholjević i Dario Harjaček, Vedran Mlikota, Miran Kurspahić, Barbara Prpić i mnogi drugi

Ono što me posebno zanimalo je kako iz te hladne dramaturgije i gotovo birokratskog jezika izvući ljudsku dimenziju, prikazati usamljene ljude koji teže za ljubavlju, toplinom, domom, svim onim temeljnim stvarima od kojih su odustali, istaknuo je Harjaček.

Ovaj krevet je prekratak, dramu dvoje ljudi različitih generacija čiji rastanak znači i smrt i novi početak, režira Dario Harjaček, dok su u podjeli Elena Brumini, Zdenko Botić, Damir Orlić, Andreja Blagojević, Olivera Baljak, Biljana Torić, Denis Brižić, Alex Đaković, Sabina Salamon i Nenad Vukelić.

Nagradu su Ivici Buljanu uručili Darko Stazić, ravnatelj kazališta " Gavella " i gospodin Ivan Hren, predstavnik Hrvatkog telekoma te gospodin Dario Harjaček, predstavnik žirija (čiji su članovi bili i Helena Braut, Frano Đurović, Pavlica Bajsić i Asja Jovanović).

U obrazloženju ocjenjivačkog suda što ga je pročitao Dario Harjaček, uz ostalo se ističe da pobjednička predstava fascinira ne samo zbog svog neposrednog uvida u sadašnjicu već i kao intrigantna, nova kazališna stvarnost u kojoj izvođači izravno stvarajući zajednički prostor sa svojom publikom daju potpuno novu dimenziju doživljaja kazališnog prostora uopće i tijela kao medija događanja ljudske drame.

Tu dvojnost teksta u kojoj realizam uzmiče pred apsurdom, a često naglašavana Schimmelpfennigova kritika neljudskosti suvremnog kapitalizma nije mnogo snažnija od Ionescove kritike tečaja engleskog jezika niti je to namjeravala biti, Dario Harjaček se nije u svojoj redateljskoj koncepciji odlučio da do kraja okrene Push Up 1 3 u društveno kritičnu predstavu koja bi onda (što je naravno posve legitimno) puno više govorila o redateljevom svjetonazoru i poimanju kazališta nego o autorovom, ali ipak nije do kraja prihhvatio niti Schimmelpfennigov postmodernizam.

Redatelj Dario Harjaček, i sam obožavatelj stripa o avanturama grupe TNT, svojski se potrudio ponuditi povezan, suvisao the best of prvih pedeset epizoda, za koje znalci tvrde da su i najbolje u serijalu.

Predstavu će režirati Dario Harjaček, a premijera će biti 12. studenog 2009.

Osim zbog svojih duhovitih dijaloga u kojima se svatko s ovih prostora mogao pronaći, legendarni status Alan Ford, kaže Harjaček, duguje i činjenici da se bavi bezvremenskom temom, materijalizmom. Rijetko ćete čuti da netko kaže da ima dovoljno, a gotovo od svakog ćete čuti da nema dovoljno.

Ta neka vječita potreba da se grabi i da se ima više je toliko zapravo nevjerojatno duhovito opisana u Alanu Fordu da će on uvijek biti jedno ključno mjesto koje će kritizirati taj sustav, kaže Harjaček.

Predstava Čarobnjak je mudro i duhovito scenski oživljen odličan tekst Igora Rajkija, čijoj je zvučnoj zaigranosti redatelj Harjaček prilagodio sve aspekte scenske igre.

Gosti tribine bili su mnogi istaknuti kazališni djelatnici kao što su Franka Perković, Dario Harjaček, Leo Vukelić, Bobo Jelčić i drugi, a s gostima je razgovarala kazališna kritičarka Lidija Zozoli.

Dario Harjaček rođen je u davnom dvadesetom stoljeću, godine tisuću devetsto sedamdeset i devete u staroj prijestolnici Austro-Ugarske monarhije - Beču.

Redatelj Dario Harjaček (kojemu je ovo prvi susret s Igrama) bježi od bilo kakve rekonstrukcije, a najviše od povijesnih reminiscencija.

Unutrašnjost kuće u kojoj je radnja smještena, Harjaček izvlači u kortu dvorište nekadašnjeg Samostana sv. Marije danas dijela Grada u kojem se još uvijek može osjetiti pulsirajući mediteranski život, no u toposu koji je stoljetnim socijalno-urbanim inženjeringom pretvoren u mjesto života najsiromašnijih stanovnika Grada.

Jedino je rješenje prilagodba vremenu po uzoru na druge svjetske festivale: izgradnja Festivalske pozornice i nove koncertne dvorane, odricanje od skupih pseudoumjetnika i bahatih ravnatelja bez vizije te prihvaćanje eksperimentalnih nagnuća mladih stvaralaca à la Harjaček, redatelj nove Kate Kapuralice - to su premise moguće kulturne politike najljepšeg grada na svijetu u kojem se svako odustajanje od vrhunskog i te kako primjećuje.

Predstava je nastala prema motivima iz priče Braće Grimm, a dramatizirao i režirao ju je Dario Harjaček.

Zajednički projekt danas su na konferenciji za novinare predstavili Nera Gojanović ravnateljica HNK u Šibeniku i ravnatelj GDK Gavella Darko Stazić koji je naglasio da Gavella ima puno iskustva s koprodukcijama ali da ih je posebno obradovao poziv iz Šibenika te naglasio da je iznimno zadovoljan rezultatima zajedničkog rada.Redatelj predstave Dario Harjaček izrekao je pregršt komplimenata na rad šibenskog kazališta uz napomenu da nije bilo nikakvih problema pri adaptaciji ansambla na scenu šibenskog kazališta nakon priprema u Zagrebu.

Zato je Harjaček (uz pomoć dramaturginje Katarine Pejović) očito želio u svoj projekt uključiti i odnos prema povijesti primanja tog stripa u našoj sredini po kojem je on bio bitna odrednica kulture i društva u kojima je postao popularan, što se dalo naslutiti i po efektnoj ulozi Edvina Liverića koji je kombinirajući elemente ceremonijalmajstora iz filma Cabaret i vampira kao Najavljivač uvodio pojedine prizore predstave ukazujući s mračnim šarmom na dominantnu ulogu novca ne samo u groteskno mračnom izmišljenom New Yorku u kojem se radnja stripa zbiva, nego i u našoj sredini od trenutka kada se taj strip u njoj pojavio i ubrzo postigao kultni status pa sve do danas.

Harjaček je pritom bio svjestan da vrhunski dometi Brixyjevih dijaloga do punog izražaja dolaze u stripu za koji su napisani, jer se kroz njih tekstom zapravo u potpunosti zamjenjuje pokret kojeg statični strip-kvadrat samo navješćuje.

Harjaček je u tome nedvojbeno vidio srž scenske adaptacije stripa i pronalaženja kazališnog adekvata stripovskoj formi i to je nastojao riješiti umjerenom stilizacijom govora i scenskog pokreta (kojeg je osmislila i uvježbala Nataša Manojlović) najvećeg dijela ansambla koji je time dobio pomalo začudnu pomaknutost od detaljističkog preslikavanja stripa koje su kao namjernu suprotnost vrlo dojmljivo naglasile maske i kostimi Doris Kristić te scenografija Ive Matije Bitange i Lea Vukelića (u spoju s oblikovanjem svjetla Aleksandra Čavleka).

Glumicu Jelenu Miholjević na premijeri je bodrio njezin suprug, mladi redatelj Dario Harjaček