Moj djed i stric bili su likovni umjetnici, studenti zagrebačke likovne akademije; stric Ludvik usavršavao se u majstorskoj radionici Krste Hegedušića, djed Lajoš je bio Babićeva generacija, a moj otac, koji je rođen u Zagrebu, bio je profesionalni nogometaš.

Umjetnica hvaljenog likovnog opusa, diplomirala je na Akademiji u Zagrebu 1962., bila je suradnica Majstorske radionice Krste Hegedušića, profesorica je na Akademiji u Zagrebu, a samostalno je izlagala u Zagrebu, Puli, Osijeku, Beču, Karlovcu, Luzernu, Splitu, Torinu, Ljubljani i Milanu.

Osim umjetnina, nastojao se predstaviti i duh vremena u kojem je kao dio programa Umjetničkog udruženja Zemlja nastao umjetnički eksperiment Krste Hegedušića, koji se tijekom osam desetljeća oteo kontroli istraživača i znanstvenika i približio konceptu narodne pučke umjetnosti.

Akademiju likovnih umjetnosti (Grafički odsjek) u Zagrebu polazio je od 1969. do 1974. i diplomirao 1974. Bio je suradnik Majstorske radionice Krste Hegedušića od 1974. do 1978. Završio je poslijediplomski studij grafike na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi profesora Frane Baće.

Uz njega, izložena su djela Ivana Generalića, Franje Mraza, Kate Dolenec, Krste Hegedušića, Ivana Rabuzina, Slobodana Ivičevića, Franje Klopotana, Ivana Večenaja, Mije Kovačića i Franje Ružmana Brke, te kipara Izidora Popijača Žige, Ljubice Matulec, Mije Kuzmana i drugih umjetnika.

Prizvala je u " pomoć " i velikog Hegedušića, dajući na važnosti Jakeliću i njegovim slikama iz okružja, a kroz profesorovu opasku studentima kako se motivu treba vraćati i permutirati ga dok je god slikarski izazovan.

NDH je dobrano to destruirala, ali su kao oko Krleže i Hegedušića morali stati na nekoj crti.

Po završetku studija pridružuje se Majstorskoj radionici prof. Krste Hegedušića u Zagrebu u kojoj ostaje do 1957. godine.

Prošla godina i početak tekuće godine odnijeli su s likovne scene niz istaknutih imena, Zlatka Pricu, Željka Hegedušića, Ivana Lovrenčića, Ivana Lackovića Croatu, Josipa Generalića, a zajedno s njima otišla su i dva najvažnija hrvatska slikara druge polovice XX. stoljeća Julije Knifer i Edo Murtić.

Vasko Lipovac pripada onom iznimnom i povlaštenom naraštaju kratkotrajne zagrebačke Akademije primijenjenih umjetnosti, na kojoj je mogao svladati zanatsku stranu i primiti važne kreativne poticaje, kako od osobito zrelih nastavnika, poput kipara Angelija Radovanija i slikara Hegedušića, tako ako ne i još više od posebno zaigranih i zainteresiranih kolega i suučenika.

Obitelj Hrvoja Hegedušića Božić uvijek dočekuje dobro raspoložena.

Ovim izborom završen je četverogodišnji predsjednički mandat Hrvoja Hegedušića, kantautora, glazbenog producenta i skladatelja.

Turpitud je popraćena ilustracijama Krste Hegedušića.

U drugome dijelu časopisa urubričene su likovne umjetnosti (Vanda Ekl o Bitki kod Stubice na svečanom zastoru HNK u Zagrebu Krste Hegedušića), glazba (tada vodeći francuski strukturalist Roland Barthes o Beethovenu u povodu 200. godišnjice rođenja i Igor Stravinsky o šest posljednjih majstorovih gudačkih kvarteta), povijest (Petar Strčić, Nacrt za životopis Matka Laginje, i opet u povodu ovoga puta 40. godišnjice smrti), te glumište, gdje Igor Mrduljaš raščlanjuje dvije ondašnje praizvedbe hrvatskih autora u riječkome Kazalištu mirakula Čujete li svinje kako rokću u ljetnikovcu naših gospara Nedjeljka Fabrija i drame Brat moje majke Kreše Novosela.

U promociji su uživale i mnoge osobe iz javnog života Hrvatske poput Nevene Renedli, Filipa Šovagovića, Saše Šekoranje, Đurđe Tedeschi, Judite Franković, Vinka Brešana, Krešimira Dolenčića, Duška Ljuštine, Hrvoja Hegedušića, Mare Milin

Hegedušića, od Postružnika i Motike, Šohaja i Stupice, od F.

Nakon završenog studija, bio je suradnik Majstorske radionice Krste Hegedušića (1950. - 1956.) i član umjetničke grupe Mart (1956. 1962.).

Gradski muzej Valpovo primio je vrijednu donaciju djela Miroslava šuteja, Ljube škrnjuga, eljka Hegedušića i drugih autora u vrijednosti većoj od 250.000,00 kuna.

Svaka skulptura Martina Hegedušića ima svoje stihove i svoju pjesmu.

Zanimljivo, iste godine Jugoslavija dobiva Tinu, prvi magazin specijaliziran baš za djevojke, kroz koji se formiraju obrisi teen - mode u socijalističkom ambijentu, pa su čitateljice mogle čitati o uzbuđenom uređivanju i modnim kombinacijama mladih brigadirki nakon omladinske akcije za odlazak na koncert Hrvoja Hegedušića.

Tijekom prvog razdoblja umjetnik crta olovkom i tušem pod mentorstvom Krste Hegedušića.

Diplomirao je 1940. godine na Aka ¬ demiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, uz profesore Krstu Hegedušića, Omera Mujadžića i Ljubu Babića.

To je slučaj upravo s posljednjom dvoranom Klovićevih dvora, gdje su izložene manje poznate i/ili prepoznatljive, ali iznimno visoko rangirane slike Jerolima Mišea, Krste Hegedušića, Ante Kaštelančića, Lea Juneka, Marijana Detonija, Ignjata Joba, Antuna Motike ili Gabrijela Stupice slike nezaobilazne za razumijevanje razvojne linije pojedinih slikarskih opusa.

Bogdan piše: " Za ovu je knjigu najbolje da bude sačinjena samo od Duškovih tekstova u dijakronoj drami u rasponu od 50 - tak godina, od majstorske radionice Krste Hegedušića do pozne diktafonske dobi, drami koja prelazi na ravan sinkronije-kako bismo dobili potpuno svijest i osjećaj za autora, pisca, profesora, umjetnika, čak političara, tvorca Kroacije, za njegovu vlastitost dok će za svjedočenje o Dušku, i za reakcije, ako i recenzije na njegovu knjigu, potom i za konkretnu njezinu upotrebu na akademijama i katedrama u Hrvatskoj i diljem Europe, u kontekstu oblikovanja pojedinca umjetnika-još biti vremena ".

Kronološki su najstarija djela predstavljena na ovoj izložbi, crteži odnosno studije s akademije Joze Jande iz 1934., zatim crteži i akvareli Živka Kljakovića te crteži Željka Hegedušića.

Tijekom obilaska utvrđeno je da su bunari u poplavljenom dijelu sela napunjeni oborinskom i poplavnom vodom, te veći dio podruma u ulici Krste Hegedušića.

Čitav taj veliki i radikalni opus Krste Hegedušića ne možemo svrstati u lijepe slike, jer one su pobuna protiv zla. (Koprivnica.net)

RIJEČ UREDNIKA: Ovogodišnji 32. broj Podravskog zbornika posvećen je 75. obljet nici Hrvatske naivne umjetnosti te kroz brojne naslove evocira III. iz ložbu grupe Zemlja otvorenu 13. rujna 1931. godine u« starom Um jetničkom Paviljonu »u Zagrebu, a na kojoj su pod mentorskim vod stvom Krste Hegedušića po prvi puta izlagali pioniri fenomena hrvatske naivne umjetnosti/hlebinske slikarske škole - Ivan Generalić i Franjo Mraz.

Festival je i ove godine okupio ukupno petnaest zvučnih pjevačkih imena poput Gorana Karana, Dražena Žanka, Igora Brešana, Hrvoja Hegedušića, Kostadinke Velkovske i drugih, koje možda ne bismo očekivali na ovakvom festivalu.

Od 1968. - 1972. suradnik je Majstorske ardionice slikara prof. Krste Hegedušića. 1973. godine izabran je za asistenta na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. 1978. godine postaje docent na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, iste godine dobiva nagradu za grafiku na X zagrebačkoj izložbi jugoslavenske grafike u Zagrebu, te učestvuje na XXXIX biennalu u Veneciji.