Određivanje a-fetoproteina (AFP) i ultrazvuk abdomena treba provesti svakih 6 mjeseci u pacijenata s visokim rizikom za hepatocelularni karcinom (HCC), posebno u onih s cirozom jetre povezanoj s hepatitis B i hepatitis C virusom.

Postoji puno razloga za povećanje zavisnosti o DAM u svijetu, uključujući i relativni nedostatak tj. ograničenje konvencionalne terapije za bolesti kao što su hepatitis C (HCV), hepatitis B (HBV), ne-alkoholna bolesna masna jetra, i hepatocelularni karcinom.; predodžba je DAM-a kao prirodan i zbog toga siguran oblik terapije s relativno malom cijenom terapije.

Najčešći primarni zloćudni tumor jetre je hepatocelularni karcinom (rak jetre) koji je uzročno često povezan s virusnim hepatitisom B ili C, odnosno cirozom jetre.

Osnovna razlika u kliničkoj slici u odnosu na hepatocelularni karcinom je ranija pojava žutice.

Primarni zloćudni tumor nastaje iz jetrenih stanica i naziva se hepatocelularni karcinom.

Od osoba s cirozom jetre godišnje će čak 1 5 % razviti hepatocelularni karcinom ili umrijeti od posljedica terminalne jetrene bolesti.

Postoji nekoliko različitih vrsta raka jetre, a jedna od najčešćih je hepatocelularni karcinom (HCC).

A dok čekaju na terapiju, u zadnje dvije godine samo u Zadru kod trojice bolesnika s liste razvio se hepatocelularni karcinom.

Najčešći od svih ovih primarnih tumora je hepatocelularni karcinom (oko 80 %) koji nastaje zloćudnom transformacijom jetrenih stanica zvanih hepatociti.

Hepatocelularni karcinom - koji nastaje iz stanica jetre (hepatocita).

Posebno je važan program probiranja bolesnika na hepatocelularni karcinom koji se radi ultrazvučnim pregledima i određivanjem alfa-fetoproteina svakih 6 mjeseci.

Sorafenib (Nexavar, Bayer) je pripadnik ove skupine lijekova, a namijenjen je liječenju raka jetre (hepatocelularni karcinom).

Takve osobe mogu oboljeti od ciroze jetre ili primarnog karcinoma jetre (hepatocelularni karcinom).

Hepatocelularni karcinom je najčešći tip karcinoma koji je primarno nastao u jetri, a nastaje iz zloćudnih hepatocita (jetrenih stanica).

Sve nama dostupne analize dokazuju da je jeftinije liječiti te pacijente nego liječiti nuspojave tj. posljedice (ciroza, hepatocelularni karcinom, zatajenje jetre i transplantacija).

Osim hepatitisa B i C, dodatni rizični faktori za hepatocelularni karcinom su pušenje, pretilost i konzumiranje alkohola.

Hoćete li zaista razviti hepatocelularni karcinom u prvom redu, čini se, ovisi o pušenju (47,6 %), pa hepatitisu C (20,9 %), pretilosti (16,1 %) te hepatitisu B (13,2 %) i konzumiranju alkohola (10,2 %).

U takvim slučajevima često dolazi do teškog oštečenja jetre s razvojem komplikacija kao što su ciroza jetre, hepatocelularni karcinom te fatalnog zatajenje jetre s poremećajem svijesti, krvarenjem u probavni sustav i zatajenjem bubrega.

Nakon nekoliko mjeseci bolest može spontano proći i ostaviti doživotnu otpornost na virus, dok kod određenog broja slučajeva bolest prelazi u kronični oblik koji se može manifestirati kao kronični pasivni hepatitis u kojem simptomi nisu izraženi pa se govori o kroničnom vironoštvu ili kronični aktivni hepatitis koji je obilježen progresijom simptoma i oštečenjem jetre te razvojem komplikacija kao što su ciroza i hepatocelularni karcinom.

Ipak, oni kod kojih prijeđe u kronični oblik bolesti imaju veliki rizik od razvoja komplikacija kao što su hepatocelularni karcinom, ciroza i zatajenje jetre.

Hepatocelularni karcinom je šesti po redu najčešći karcinom u svijetu, s time da se 90 % slučajeva u zapadnom svijetu izravno povezuje s kroničnim bolestima jetre, odnosno s cirozom.

Podaci nalažu rutinske pretrage na hepatocelularni karcinom, no problem je u efikasnosti pregleda i optimalnim vremenskim intervalima za takvo testiranje.

Primarni zloćudni tumor nastaje iz jetrenih stanica i naziva se hepatocelularni karcinom (HCC), a najčešće se javlja kod bolesnika s kroničnim virusnim hepatitisom, alkoholičara i kod ciroze jetre.

Svjetski epidemiološki pokazatelji govore da svaki dvanaesti stanovnik Zemlje ima kronični hepatitis B ili C, te klinički tihe bolesti, koje u 25 posto inficiranih bolesnika dovode do razvoja ciroze te komplikacija kao što su insuficijencija jetrene funkcije i hepatocelularni karcinom jetre.

Bolest, nakon akutne faze u 5 % inficiranih prelazi u kronični oblik uz opasnost od trajnog oštećenja jetre/ciroza, hepatocelularni karcinom) uz trajno prisustvo virusa u organizmu, te su inficirane osobe kliconoše i trajni izvor zaraze za zdrave osobe.

Hepatocelularni karcinom se najčešće javlja u oštečenoj jetri, čak 80 % osoba oboljelih od hepatocelularnog karcinoma ima cirozu jetre.

Nosioci virusa hepatitisa C odnosno inficirani pojedinci ugroženi su zbog mogućnosti zadobivanja kronične upalne bolesti jetre, koja može progredirati u teški oblik cirozu jetre, te također u zloćudni tumor jetre (hepatocelularni karcinom)

Cilj dijagnostike je rana dijagnostika i prevencija komplikacija u vidu ascitesa, encefalopatije, krvarenja iz GI trakta i liječenje varikoziteta, te razjašnjenje etiologije (uzroka) bolesti.Posljednjih godina gotovo da je rijetkost vidjeti krvarenje iz variksa jdnjaka zbog ranog otkrivanja i uvođenja beta blokatora u terapiju, dok u vrijeme kada sam počela raditi kao liječnik vrlo često sam imala priliku vidjeti ta krvarenja koja kada se jednom vide teško se zaborave.Ostale komplikacije ciroze su ascites, spontani bakterijski peritonitis, hepatorenalni sindrom, te hepatocelularni karcinom.

Hepatitis B virus uzrokuje akutno i kronično zatajenje jetre, cirozu jetre i hepatocelularni karcinom (HCC), te je uzročnik 1 000 000 smrtnih slučajeva godišnje.

Ukoliko se ne liječe, kod 30 % zaraženih osoba razvit će se ciroza jetre, hepatocelularni karcinom, odnosno doći će do zatajivanja i nužne transplantacije jetara.