Boris... jedav čekam da se vrati s mora i javi da idemo na kavu tak da već jednom zaključim tu priču kao gotovu, jer iako formalno gotova, uvijek sam trebala službeno zatvaranje, on je budala izveo stvar tako da ostavi sve karte otvorene, pa ako mu se hoće da se malo očeše kad dođe u Hrvatsku... e pa dragi češi se ti o drvo... trebam kavu s njim, kavu na kojoj ću mu pokazati da je ovu priču zapečatio prije nekoliko mjeseci, ali da je ipak imala hepi end, glavna protagonistica nije poginula u nesretnom spletu okolnosti, već korača smjelo prema suncu... buahahaha

cuge u vrijednosti 1000 kn, cigara nula ili kako mi je leja ukrala prijevoz (ima hepi end)

Zašto onda priča nema hepi end.... zato što je dečko osoba slabog karaktera koja dozvoljava da njegovim životom upravljaju neki drugi ljudi, zato što postoji čitav splet nesretnih okolnosti koje sprečavaju njihovu potencijalnu sreću.

i? kako priča završava? nazire li se uopće kraj... da ne kažem hepi end?

Nažalost, priča nema hepi end za tu osobu, nije joj doprlo, prešla je na slijedeću žrtvu, koja ju je malo dulje trpjela, ali i to je puklo itd. itd.

Međutim, priča ima hepi end, moja mama doktorica mu je naredila nek se izvoli konzultirat s psihijatrom, a kad je on počeo filozofirati da neće pit tablete, rekla je psihijatru da ga nazove, i uspio je doprijeti do mog starog i pripisati mu 1/4 tablete za smirenje.

Taj je dirljivi hepi end pokazao dvije stvari.

A ukoliko očekujete sretan kraja, hepi end, moram vas razočarati jer ga u ovoj priči nažalost nema.

nije li to najdirljivi hepi end.

lijepo je kada čujem vijest da je netko otišao u svoj novi Dom zauvijek. onda se smješkam zbog nje/ga jer mi daje nadu da nas sve čeka hepi end i ponovno mogu sanjati

Mama je sklopila ruke na prsi i raskrivila se: Ajme koji famoooozni hepi end, čoviče

I tako je propala Barcina predstava u srcu Milana jednom propalom čovjeku ipak donijela hepi end.

ja sam trenutno pre hepi end kul (a lepi i tebe spominjem... =) da bi išta više pisala....

Film je, izgleda, namijenjen naivnoj dječici - tko se ne bi sjetio prethodnika i vidio da se priča obrnula i da se sad princeza Fiona uz Shrekovu pomoć iz čudovišta pretvara ponovno u ljepoticu, a hepi end je kad se sve vrati nazad u početno stanje (ona i Shrek postanu ponovno zelena čudovišta).

Sisla je dolje na plazu... zamišljeno šutila i zbjegavala anin pogled jer je ona uvijek znala kad nešto nije u redu... a volila je taj pogled.. u njenim je ocima cijeli svijet izgledao dobar...... pridruzila se ostalima u kartanju i nakon nekog vremena osjetila kako je ponovo preplavljuje sreca... s njima je sve bilo bolje... s njima je sve imalo smisla... opet se cuo smijeh., ovaj put je i ona bila dio njega... jos jedna hrpa misli uvezana u korice... i ona ohrabrena novim nadanjima i snovima... sve bliza svom mjestu pod suncem... borba za ovaj hepi end nece biti nimalo laka ali jedno je znala... dati ce sve od sebe...

Onda jednostavno morate provjeriti kako se provode četiri moderna princa na momačkoj večeri - i ne, ne očekujte klasični hepi end

ta-dam, to bi bilo to: zubo: i onda se pametni međimurski narod pobral, jer je skužil da je sam sebi dostatan... i punih želudaca smo otišli na benzinsku pive pit... hepi end...: zubo:

Iako su sukobi malo isfabricirani i nategnuti, a hepi end izvjestan i neizbježan, nije loše vidjeti u kakvim se sve špelunkama i brlozima priprema hrana.

Osjećala sam se pomalo kao Sanjica iz pisma: u nekoj želji da ostanem u dobrim odnosima s nekim s kim sam imala nešto intimno (eh, željela sam taj svojevrsni hepi end...) i zbunjena tim silnim uvredama na svoj račun koje su samo frcale.

I uz to, taj hepi end sa desetminutnom žvaljotkom usred stadiona

Da jest, onda nijedna od nas ne bi čekala taj nevjerojatni, spektakularni i bezproblemski hepi end.

Priče bi uvijek imale hepi end, princeza na bijelom konju bi dobila princezu iz tornja, a zla vještica bi se zagrcnula na jabuci

A i priča ima hepi end pa...

Uhodavanja i slatkih rijeci bilo je na pretek i sve je mirisalo na hepi end u punom smislu te rijeci.

Možda će priča imati hepi end.

Nikada ne vidimo taj kraj, potreban hepi end.

Nasuprot uobičajenim tumačenjima, autor demistifikuje i navodni hepi end u Truffautovom Fahrenheit 451: situacija sa početka i kraja filma se ne razlikuju pretjerano, jer je jedna distopija neprimjetno prešla u drugu.

Jer meni sve mora imati hepi end.

Zar sve prethodno izgubljene godine nisu zaslužile hepi-end?

Već kad sam pomislio da sam ja zvonar koji zvoni za hepi end, čujem glas koji me prozvao mojim imenom.