Onaj strani film govori afirmativno o promiskuitetu jer glavna junakinja (sic) ima nedoumice oko toga tko bi od trojice kandidata mogao biti kčerin otac što implicira pomisao o njenoj veseloj mladosti dok onaj naš film čini velik iskorak ka Europi i tamošnjoj kulturi prikazujući spolni odnos jedne žene i jednog krmka što je kod svih relevantnih filmskih kriketara izazvalo provalu oduševljenja uspoređujući tu scenu sa Sanaderovom Šestom brzinom. Ta će scena svakako ući u povijest jer je još jedna ograda u zaostalih, ruralnih ognjištara nepovratno pala i posve je jasno kako će usljediti novi uradci istog i inih autora koji će produbljivati i širiti novu slobodu te nam je očekivati osnivanje nevladinih udruga koje će isprva tražiti legalizaciju takve vrste odnosa a onda i pravo građanstva u smislu izjednačavanja aktera s anakronim heteroseksualnim parovima glede prava na usvajanje djece.