Takva hiperaktivna djeca mogu i roditeljima i odgajateljima i učiteljima zadavati mnogo brige i zahtijevaju dodatnu pažnju i tretman.

Daltonisti su se klonili umjetničkih zanimanja, hiperaktivna djeca nisu pokušavala postati fini mehaničari, bolji đaci išli su u bolje škole, slabiji u strukovne programe... i kraj priče.

Hiperaktivna djeca su često vrlo kreativna i imaju posebne talente.

Hiperaktivna djeca vrlo često sumnjaju u vlastite sposobnosti, što dovodi do razvoja niskog samopoštovanja i negativnog mišljenja o sebi.

Hiperaktivna djeca imaju sposobnost da pobude najgore u nama kao roditeljima, što često dovodi do toga da se roditelji osjećaju krivima radi vlastitih grešaka.

Hiperaktivna djeca imaju poteškoća u organizaciji, često zaboravljaju ponijeti knjige, teke, pribor, skloni su gubiti svoje stvari.

Hiperaktivna djeca često su vrlo kreativna i imaju posebne talente.

Zbog nemira su hiperaktivna djeca u većoj opasnosti od ozljeda.

Učiteljice kažu da po prvi put čak i hiperaktivna djeca s problemom pažnje nemaju problema s ponavljanjem.

Obično su to ona djeca za koju kažemo da su teško odgojiva, koja u školi ne mogu sjediti na miru 45 minuta (hiperaktivna djeca).

Hiperaktivna djeca imaju teškoće koje mogu uzrokovati ozbiljne probleme njima i drugim ljudima, ali su ona u svim drugim aspektima normalna djeca.

Hiperaktivna djeca često počinju zaostajati za razredom, stvaraju probleme učiteljima, ne mogu se koncentrirati na zadatke i smetaju drugim učenicima.

Hiperaktivna djeca vole rutinu, strukturu i predvidljivost, stoga je potrebno napraviti točan raspored njihovih aktivnosti koji će im pomoći da usvoje dobre navike.

HIPERAKTIVNA DJECA I TEŠKOĆE U STVARANJU PRIJATELJSTAVA

Edukacijski i medicinski establišment su sklopili savez za održavanje iluzije o bolesti. 3 Istraživanje iz 1971 godine pod nazivom Hiperaktivna djeca kao tinejdžeri: longitudinalna studija pratilo je 83 djece od koji je 92 % te djece bilo medikamentozno tretirano Ritalinom. 4

Stoga možemo zaključiti da dijagnostički i terapijski rad s djecom koja su zlostavljana, kao i s djecom rizičnom za zlostavljanje (hiperaktivna djeca, prematurusi, djeca sa smetnjama učenja, djeca iz problematičnih obitelji) dovodi do toga da se ta djeca razvijaju u emocionalno zdrave ličnosti, a ne ponavljaju interakciju agresor-žrtva u vršnjačkim i kasnijim roditeljskim odnosima.

Hiperaktivna djeca moraju vidjeti posljedice svog ponašanja koje su predvidljive, konzistentne i jasne te dobivati povratnu informaciju češće i brže nego ostala djeca, ako želite da ostvare kontrolu nad svojim ponašanjem..

Pedijatrijsko istraživanje provedeno u Finskoj na Sveučilištu u Helsinkiju obuhvatilo je 280 djece, a pokazalo je da su hiperaktivna djeca odreda bila ona koja su spavala manje od 8 sati dnevno.

Hiperaktivna djeca mogu se osjećati dosta negativno povezano sa svojim sposobnostima.

Vaše Društvo čine visoko obrazovani djelatnici u zdravstvu te ovim putem tražimo stav kako navedena buka utječe na zdravlje, koncentraciju i općenito kvalitetu života ljudi koji su suočeni s tom bukom, po skupinama: ⠀ djeca, djeca s poteškoćama u razvoju, hiperaktivna djeca ⠀ đaci i studenti ⠀ osobe treće životne dobi kao i ⠀ osobe koje rade u smjenama (medicinske sestre, liječnici, vozači,...) ⠀ osobe narušenog zdravlja

No, hiperaktivna djeca se češće ne ponašaju u skladu s normom i radi toga doživljavaju veliku količinu negativnih posljedica.

3. Djeca koja imaju poteškoća s pažnjom i održavanjem koncentracije Iako hiperaktivna djeca obično bivaju zamijećena zbog impulzivnosti i hiperaktivnosti, zbog kojih iskaču iz skupine vršnjaka, ozbiljne teškoće koje doživljavaju zbog kratkog opsega pažnje mogu također imati dugoročne posljedice.

Hiperaktivna djeca su samo prepuna energije koju bi trebalo pozitivno usmjeravati, a ne gušiti i svakodnevno uvjeravati dijete kako je ' loše ', ' zločesto ' te na taj nacin stvarati uvjete da sve te nakupljene negativne emocije odvedu dijete sutra nekim krivim putem.

Sklonija su im anksiozna, osjetljiva ili hiperaktivna djeca te djeca roditelja koji i sami imaju glavobolje.

Navodio je kako su to motorički hiperaktivna djeca koja ne mogu predviđati ishod svog ponašanja i teško ih je kontrolirati, zatim neposlušna djeca i djeca koja imaju stalnu potrebu za dokazivanjem moći (agresivna djeca).

Pružajte češće povratnu informaciju Hiperaktivna djeca ne samo da trebaju povratne informacije i posljedice brže nego druga djeca, nego i češće.

Zbog svog nemira, problema s pažnjom i naglih reakcija hiperaktivna djeca mogu otežano uspostavljati kvalitetne odnose s vršnjacima i odraslima, kao i otežano se snalaziti u situacijama u kojima se očekuje pridržavanje pravilima kao što su vrtić ili škola.

Hiperaktivna djeca moraju vidjeti posljedice svog ponašanja koje su predvidljive, konzistentne i jasne te dobivati povratnu informaciju češće i brže nego ostala djeca. Istaknula je kako je važno stvoriti rutinu, svakog dana pokušati slijediti isti ili barem sličan raspored dnevnih obaveza i rutina, od jutarnjeg ustajanja do večernjeg odlaska na počinak. Budući da hiperaktivna djeca sumnjaju u vlastite sposobnosti važno je razvijati samopoštovanje djeteta, uočiti talente i kreativnost, prepoznati prednosti i snage svog djeteta.

Hiperaktivna djeca nemaju poteškoća s nedostatkom vještina ili sa znanjem, pa tako pokazivanje djetetu kako da napravi nešto, neće biti od prevelike pomoći.

čuti razumljivo objašnjenje zašto ne postoje ' ' uobičajene dječje bolesti ' ' niti hiperaktivna djeca, te kako smo doprinijeli da su postala " takva