Kada hodate ulicom, vi ste Nostalgija, od glave do pete.

Sami vozite službeni auto, hodate ulicom i razgovarate s ljudima, jedete hamburgere, besplatno radite prekovremeno, zato se nadam da ćete postati junak mog i života mojih supatnika.

Ono što vidite dok hodate ulicom je tek desetina ponude, jer jedna vrata iznad sebe skrivaju još tko zna koliki broj restorana (ili čega god).

Intuicija je poput mirisa koji vas zapuhne dok hodate ulicom.

Hodate ulicom i razgovarate sa svojim alteregom.

I dok hodate ulicom u društvu, i dok se svi smiju u nekom klubu, dok slušate neku pjesmu, dok sjedite pred kućom i jesen je..

Bilo da zuri u zgodnu djevojku dok hodate ulicom ili otkrijete da gleda porniće, nemojte odmah pretpostaviti da nije zadovoljan vašim ljubavnim životom.

Hodate ulicom, razgovarate na mobitel i odjednom se ispred vas stvori klaun koji vozi monocikl.

Sasvim je jasno da ne možete primjerice prekopirati tuđu knjigu i objaviti je pod svojim imenom, ali ako bi išli rigidnom logikom tada bi primjerice bili u prekršaju i ako hodate ulicom i pjevušite melodiju iz pjesme " (I Can ' t Get No) Satisfaction " (The Rolling Stones, 1965.) ili bilo koje druge čija su autorska prava zaštićena.

Često puta nam služe umjesto narukvica, a nema ljepšeg osjećaja kada hodate ulicom, a ono milijun ljudi vaš glamurozan sat škica.

Bilo da putujete zrakoplovom ili vlakom, hodate ulicom prepunom ljudi ili se jednostavno odmarate kod kuće, ove će slušalice ukloniti svu neželjenu buku.

Kada uspijete nekoga unajmiti, svaki put kad izađete iz kuće hodate ulicom pitajući se kada će se to dogoditi.

Primjerice, hodate ulicom lijepo dotjerane, u novoj odjeći i odjednom se spotaknete i padnete u prljavštinu.

Pokušajte se odviknuti od ove navike kada hodate ulicom.

Zamislite da hodate ulicom s točno određenim planom puta, ali tada dođe jedan prolaznik do vas, uzme vas za ruku i jednostavno vas vodi kamo god hoće, a vi poslušno i pasivno slijedite.

Hodate ulicom, sjedite u parku ili na klupici uz more i najednom se osvrnete oko sebe i izustite bez imalo dileme, jebeš sve ovo, ništa nema smisla, što ja radim ovdje?

Razumijem da vam ne bi bilo drago da hodate ulicom i znate da ćete sresti frendicu, da će se njoj jako žuriti i da neće htjeti da joj vidite prišt na čelu pa ćete se zato samo pozdraviti a ona će projuriti...

Kad hodate ulicom i vidite nekoga tko vam se sviđa, netko drugi će reći da mu je ta osoba antipatična.

Ako, npr., hodate ulicom i netko na vas naleti malo žešće, vi ćete na tu situaciju odgovoriti u skladu s prevladavajućom navikom.

I dok razočarani hodate ulicom Ribnjak prema prvom noćnom tramvaju za oko vam zapinje neugledan izlog i iznad njega natpis Papagaj.

Hodate ulicom i vidite čovjeka koji izgleda kao od stijene odvaljen.

A kada hodate ulicom, gledate kulturni program nacionalne televizije ili čitate kakav »nacionalni tjednik« gdje vas oglašavaju svinjom ili vas u prolazu netko pljune sa smiješkom, to je onda poput gripe, velika većina preživi, istina sa oslabljenim organizmom na neko vrijeme, ali pojedinci završe na groblju gdje opet neko vrijeme slučajni prolaznici okreću glavu od njihovih nadgrobnih kamenova.

I za kraj, kada hodate ulicom nemojte se pomamiti za svim onim stvarčicama koje vas pozivaju sa izloga:

Čak i dok hodate ulicom, možete pročitati odlomak i razmišljati o njemu te ga na taj način urezati u pamćenje.

Recimo hodate ulicom i osjetite osjećaj boli u leđima, okrenete se oko sebe i vidite osobu u boli i to u leđima.

Kad izgubite potpuno zasluženo protiv bilo koga, uvijek vam je Dinamo i Mamić kriv, hodate ulicom, ptica vam se posere na glavu i opet vam je Mamić kriv.... da li bi vi lijevu ruku samo da vam Mamić bude gazda kluba, netko sposoban koji zna što radi.

Uhvatite ga lagano i neprimjetno za stražnjicu dok hodate ulicom, poljubite ga kad to najmanje očekuje, šapnite mu neku seksi rečenicu od koje će mu se naježiti koža, a u krevetu uvijek iskušajte neku novu pozu, neki novi pokret, bilo što novo.

Koliko puta hodate ulicom i zaželite da budete kao netko koga ste sreli, jer vam se učinilo da je njemu baš savršeno u životu?

Znate ono kada vam u memljivi smiraj proljetnog dana nakon obilne i ukusne večere za jedan zalogaj previše otupe osjetila pa se zapričate s nekim dragim dok hodate ulicom i toliko se uživite u priču da niti ne primjećujete da brzim koracima grabite ravno prema velikoj kamenoj posudi za cvijeće u kojoj nikada zapravo nema cvijeća a koju su neki dobri i mudri ljudi postavili samo da bi zapriječili put neuviđavnim vozačima da svoje automobile nepropisno parkiraju na nogostupu i u čiji rub se potom svom silinom zabijete desnim koljenom i preko koje se zatim ispružite na isti taj branjeni nogostup svom svojom širinom i dužinom i izazovete nezaustavljive i nezaboravne salve smijeha slučajnih prolaznika oko sebe ali i onih koji tek dobre dvije minute kasnije prođu pokraj vas takvih ozlijeđenih a u času vaše tragedije su bili tek jedva vidljive točkice blizu obzora koji dijeli nebo i zemlju o čijim ste kulturološkim i religijskim značenjima kroz ljudsku povijest razgovarali trenutak prije no što je cijeli vaš vokabular spao na siromašan skup neartikuliranih jauka i pokoju ružnu riječ

Dok hodate ulicom zagubljeni u zaguljenosti u sebi ljudi svi skandiraju vam iz glasa sveg tako da im slogovi sve paraju unutrašnje glasne žice: There is a light that never goes out...