Pa ipak, ma koliko je Jaki u hotelu Palace, kao rijetki probrani, ali anonimni priobalni i otočni kuhari, svojim jelovnicima udovoljavao okusu i povlađivao ukusu svijeta koji je njemu dolazio u pohode, on nikad nije bio, niti je mogao postati dijelom te velike i kozmopolitske karavane, budući da su osobno skromno i samozatajno korijenje i gastronomski zavičaj potpuno gospodarili njegovim vrsničkim mentalitetom, sklonim tihom zatvaranju i muci, poput tvrdih čakavskih stihova i rečenica iz Franičevićevih Strodonja Mikule trudnega ili Šake pune zemlje, zadušnica nad pokojnim djetetom kvrgave loze i aromatičnog bilja, koje danas odzvanjaju u Jakijevu čast.