Hrvatski u nazivu nije mu smetalo da od početka poziva strane predstave, najprije iz Slovenije (stalni gosti) i BiH, a potom, uvrštavajući ih u konkurenciju, i iz Mađarske, Njemačke, Poljske i Rusije: Tamás Ascher i budimpeštanski Katona Szinház sa Schwabovim Predsjednicama, Lászlo Hudi i njegov Mozgoház s Beckett Songsovima i Višnjikom, Janusz Oprynski s Ferdydurkeom i veliki Ljubimov s njegovim Teatrom na Taganke i Shakespeareovim Kronikama relevantan su izbor velikog europskog teatra, pod ruku s pojavom Matka Raguža s Exitom i Renea Medvešeka, koji su afirmaciju u hrvatskom glumištu dijelom stekli i na tom festivalu, koji jedn ostavno nose publika, otvoreni okrugli stolovi i prava kazališna atmosfera, čineći ga jednim od ključnih hrvatskih kazališnih okupljanja.