Znam ja da umirete od iš č ekivanja, što sam i kako obavila? haha:)) Ali na ž alost nisam se prije mogla javit, vjen č anicu sam pronašla moram se i pohvalit da mi nije trebalo mnogo vremena nekih 10 - ak min. i našla sam onu pravu, dok moja kumica i ostala ž enska ekipa koja je bila sa mnom (one su iznajmljivale ve č ernje haljine) trebalo im je oko 2 sata da na đ u pravu, tako da sam ja na kraju oko njih skakala, a ne one oko mene, ali šta ć u jednostavno nisam komplicirana zacrtala sam si kako haljina mora izgledat i to je to, bilo je smijeha od neba do zemlje.

Pogrešno smatrana sirotinjskom hra-nom koja se konzumirala ponajprije zbog neimaštine, mišancija je zapravo drevna svakodnevna hrana i siromašnih i imu ć nih, a poput mnogih drugih namirnica, u moderna je vremena iš č eznula s tanjura jer je za njezino pripremanje u kulinarsku deliciju bilo potrebno nekoliko teško premostivih koraka: ponajprije, valjalo je znati koje biljke imaju pravo u ć i u društvo izabranih što č ine tu veli č anstvenu mješavinu, potom, valjalo je znati gdje te biljke uspijevaju i, na kraju, valjalo je potruditi se i ⠀ ubrati ih.

U intimnim scenama predstave svaki izvanjski kontekst, signal društvenog ili politi č kog konteksta u kojem junaci žive, djeluje kao nasilno iš č itavanje poetskih dijaloga u politi č kom kontekstu.

Na taraci. Oh, lijepo je šapnula je u mraku ve č ernje sobe, gdje nevidjeni umirahu u tišini i svi trudni i saneni krizantemi iš č upani iz jesenskih, požu ć elijeh perivoja i onih najskrovitijih snova.

Posve su razumljive rije č i ovogodišnjega dobitnika Nobelove nagrade, peruanskoga književnika Marija Vargasa Llose, koji je nedugo prije no što je dobio nagradu u intervjuu listu El Pais na pitanje razmišlja li o mogu ć nosti da nagradu dobije rekao kako iš č ekivanje nagrade može samo naškoditi piscu. Misliti na to loše je za stil, pozni ili ne, rekao je Llosa otprilike mjesec dana prije nego što je saznao veliku vijest iz Stockholma.

On je pokazao svoje novo djelo č iji naziv, preuzeti stih iz pjesme Davida Bowiea, Ground control to major Tom/Take your protein pills and put your helmet on, ukazuje na mogu ć nost višestrukoga iš č itavanja od slije đ enja putova snovitih vizija i asocijacija do komentara tehnoloških mogu ć nosti i ekološke opasnosti.

Možda se odgovor na po č etno pitanje može iš č itati iz jedne banove re č enice koju je zabilježio njegov prijatelj Josip NeustĂ dter pri posljednjem posjetu bolesnom banu: ÂťMoje ime pripada povijesti.

Pojam duše ishlapio je, iš č eznuo, prije svega iz razgovora, potom iz našega svjetonazora, i duša još postoji uglavnom kao instrument zastrašivanja.

Refleksija kao iš č ašenje stvarnosti

Jedan od njih bio je Igor Mandi ć, koji ju je štitio na samo zbog dobre poezije nego i zbog društvene iš č ašenosti.

Iako njezino kasnije pjesnikovanje uistinu nikad nije dosegnulo njihovu književnopovijesnu prijelomnost, spomenuti prebrzi zaklju č ci zapravo svjedo č e o tome da golem, u prvome redu pjesni č ki opus naše najve ć e pjesnikinje zapravo nije temeljito pro č itan, a još manje iš č itan te književnokriti č ki i književnopovijesno situiran.

Nije, naime, otišla autorica koja je najbolja hrvatska pjesnikinja bila, recimo, 1955, i koja kao takva figurira u ve ć prašnjavim književnopovijesnim arhiviranjima, nego nas je u svoj pretencioznosti takve tvrdnje fizi č ki napustila ona koja je i sada najbolja hrvatska pjesnikinja i u č ijem pjesništvu hrvatska poezija i u ovome trenutku treba iš č itavati vlastitu suvremenost.

U iš č ekivanju sukoba Pjesnik je zapovjedio rušenje mostova na Rje č ini 24. prosinca 1920, a potom je uslijedio Krvavi Boži ć.

Jedno od važnijih mjesta u opusu Antuna Maračića ima ciklus fotografija pod imenom Ispražnjeni okviri, iš č ezli sadržaji čiji je glavni motiv odsutnost.

Takvi vam stru č njaci mogu dokazivati kako je pravi Macbeth u Kurosawinu Krvavom prijestolju te kako se suptilnost Prousta najbolje iš č itava u Schlöndorffovu filmu.

Naime, od Kombolove Poviesti hrvatske književnosti do narodnog preporoda (1945) potpuno je iš č eznulo svrstavanje i razvrstavanje pismenog naslje đ a pod etiketama dalmatinska, dalmatinsko-dubrova č ka (dubrova č ko-dalmatinska) književnost, dakle po pokrajinskom ili krajevnom ishodištu pisaca.

Iš č eznulo je u monografskim sintezama hrvatskih historiografa, koje nisu rijetke.

Osobiti emotivni i zna č enjski efekti ostvareni su pak uvo đ enjem u igru nekoliko bajki, ali se može re ć i i da se roman kao cjelina, na globalnoj razini, može iš č itati kao moderna Pepeljuga: jasni su paralelizmi nekih likova i situacija, ali im je temeljni smisao sasvim razli č it: bajka (= sretan završetak) danas nije mogu ć a.

Njezina se struktura iš č itava iz naziva poglavlja: 1. Državno politi č ka razina; 2. Izbjeglice; 3. Naoružavanje i opremanje postrojbi Armije BiH; 4. Ustrojavanje i obuka postrojbi ARBiH na teritoriju Republike Hrvatske; 5. Lije č enje ranjenih vojnika ARBiH i Muslimana/Bošnjaka civila u Republici Hrvatskoj od 1992 1995. godine; 6. Humanitarne organizacije u RH za prikupljanje pomo ć i Bosni i Hercegovini; 7. Eksteritorijalno školstvo BiH u Republici Hrvatskoj 1992 1994. godine; 8. Suradnja RH i BiH na podru č ju športa i kulture.

Samo površnim iš č itavanjem BORG-a da se zaklju č iti kako takve teorije zbilja stoje: koliko je ve ć a vjerojatnost da ć ete na izvrsnu pri č u nabasati na blogu nego na policama knjižara.

Iš č itava se iz dosadašnjih komentara da je plutaju ć i paviljon i hrvatsko brodogradilište koje ć e ga ostvariti ideja selektora, a ne odabranih arhitekata.

Pri č a je vrlo jednostavna, no odraslima nudi mnogo simbola i znakova za iš č itavanje.

Napisani roman nosi sa sobom neka, iako ne mnoga, zadovoljstva, a jedno je od njih da pada u zaborav, i vra ć a se kao san ili no ć na mora koja iš č ezava i koja nam dopušta da se posvetimo novim knjigama, novim danima, bez onog tereta da smo vjerojatno mogli bolje, a nismo.

Nastup je pritom zamišljen vrlo ambiciozno možemo li takvu situaciju iš č itati kao izraz neadekvatnosti, odnosno možda organizacijsku nemo ć državnih institucija?

Premda se Latinska Amerika op ć enito ne veže uz klasi č nu glazbu, taj je orkestar britkom, dotjeranom i vrlo discipliniranom svirkom oduševio prepunu dvoranu koja je sa znatiželjom iš č ekivala koncert.

Pozornost privla č e jasne i izravno iznesene (te u šest to č aka me đ usobno uspore đ ene) odlike predromanike i romanike poput maloga zaklju č ka ili podsjetnika na koji se možemo vratiti tokom iš č itavanja knjige.

Publikacija ve ć samim naslovom poziva na iš č itavanje, a cijeli tekst krasi i osobit stil sama autora (ina č e i pisca povijesnih romana), koji č esto iznosi teze, razmišljanja i č injenice kao odgovore na pitanja postavljena samu sebi, a ponekad i nametnuta u svrhu poticanja drugih na istraživanje još nepoznatih podru č ja srednjovjekovnoga svijeta.

Iš č ekuje se njezin epilog.

Po č etke hrvatske pravopisne norme naime smještamo u drugu polovicu 19. stolje ć a te vežemo uz imena Josipa Partaša, Mar ć ela Kušara i Ivana Broza, kojima po č inje gotovo svaki kronološki slijed pravopisnih priru č nika u nas te je, nakon pretiska Pravopisa jezika ilirskoga Josipa Partaša 2002, Nauka i o č ekivana i iš č ekivana.

Kako spajate ozloglašenost biografija i iš č ašenost života ve ć ine junaka knjige Elektri č na zastava s holizmom?