I taj prosvijetljeni glavni lik u jednom dijeli romana, odlazi u Njemačku, stječe povjerenje jednog mladog idealističkog lokalnog vođe, kojeg je došao smijeniti (čitaj ubiti) i kroz to vrijeme održava seksualne odnose s njegovom ženom.

PLATONSKO, kaže rujana, je homoseksualno. hm, to nije točno... ako platonski volim onda i želim, ženu, pa nismo svi nekakvi pederasti i homo-pedofili, a da se platon dragi samo s dečkićima zabavljal to ne vjerujem. više je to bilo promoviranje jakog idealističkog ega, ono nekakvo emotivno zahvaćanje u svijet njegovih sjena... filozof si dopušta eksperimente. osim toga, duh je MATROPATER, u njemu su i muško i žensko, pa kada neku ženu doživljavam platonski snujem njene femine draži, ne tražim u njoj nekog dečkića, neku doris day ili kripto-homo-maskulinizaciju, iako su baš takve poput doris bile jako, jako potrebite i drage, KADA SE ZAPALE. ovaj dečko ovdje treba nekakvu ne-direktivnu psihoterapiju i to sa vrlo zgodnom i iskusnom psihijatricom, KOJA ĆE TI GOVORITI SAMA ONO ŠTO TI JE NA SRCU ILI NA JEZIKU, pa ćeš se lakše pronaći jer to je u toj vrsti terapije tako, a iskusnija žena ti u tome može pomoći. obično mnoge majke sinove po tim pitanjima nikada ništa ne nauče, a očevi i manje, pa se dečki kasnije spotiču. idem sad poslušat obituary, jer i tamo imaš PLATONIC DISEASE, jako fino. tvrdo... ali, ali... to ne znači da mala sa koje ću fino tkanje čarapa skidati nije krhka... uostalom, sam ih pretvaraš u ono što želiš. to se može i naučiti. zašto sam rekao da treba nabrijavati i mozgove, ne samo žabice? pa zato da ovo što rujanice piše - rođenje, škola, posao, završetak/preseljenje - ne postane prepreka za seksualna radovanja, jer to zapravo može kvalitetno ići paralelno, a kada se naučiš sve te stvari, i seks, rješavati u hodu, bit će ti predivno. predivno. i to ne moraš pokazivati kao nešto jedinstveno. to je jednostavno tako, tvoja privatna stvar.

Danas treba misliti ne neki novi svjetski poredak na način geopolitičara tzv. velikih sila ili idealističkog filozofa Kanta, koji je sanjao o vječnom miru i time inspirirao neke institucije međunarodnog prava, pa i samu ideju Ujedinjenih naroda.

Na posljetku, za mogućnost da se odvojimo od idealističkog pojma smisla i da takorekuć punoću bitka ili istinu koja nam se obraća iz umjetnosti opazimo u dvostrukom okretu otkrivanja, raskrivanja, otvaranja, odnosno skrivenosti i zatvorenosti - imamo zahvaliti misaonom koraku koji je u XX stoljeću načinio Martin Heidegger.

Međutim, društveni procesi nisu idealističkog već statističkog karaktera, Za stanje plina (društva) kao cjeline, atom (pojedinac) je manje-više nebitan (da nije bilo Einsteina, opet bi bilo teorije relativnosti).

Obrađivao je isključivo sakralne teme u duhu kasne gotike, idealističkog i skolastičkog shvaćanja tog doba, a slikao ih uvećane na način minijatura u iluminiranim rukopisima.

Takva je i neposredna namjera američke intervencije. Tumačim ovaj rat kao prirodni nastavak izvanredno idealističkog, preobražajnog i oslobodilačkog poriva u Američkoj Republici, koji vezuje današnje američko nastojanje u Iraku s Wilsonovim demokratskim učenjem i F.

U ovakvom se postavljanju problema možda najbolje da uvidjeti opasnost ' idealističkog imaginarija ' (nasuprot doživljaju) prakse otpora u koje anarhisti/kinje često upadaju.

Damir Hršak, kandidat za zastupnika u Europskom parlamentu, govori o svojem dugogodišnjem aktivizmu za prava životinja te o povezanosti borbe za ljudska prava i borbe za prava životinja: ' Ne vjerujem u partikularne borbe, vjerujem u jedinstven front gdje smo rame uz rame svi koji želimo svijet u kojem će suradnja biti jača od konkurentnosti, društvo od tržišta, solidarnost od egoizma. ' Otkriva i kako brojne godine idealističkog aktivizma namjerava pretočiti u ozbiljan politički angažman za dobro ljudi, životinja i okoliša.

Postojeće teorije demokratizacije u nedoumici su između klasičnog modela reprezentativne demokracije, u kojem središnju ulogu igra ideja političke sposobnosti djelovanja, i idealističkog modela participacije, u kojem vlada ideja da se radijus djelovanja političkih institucija proširi na što je moguće više područja društvenog suživota.

Pamflet između ostaloga sadržava i razmišljanja o sudbini kapitalizma na tragu teorije jednog njemačkog idealističkog filozofa, čije je djelo za suvremenu ekonomiju relevantno otprilike koliko i Nietzscheova filozofija za atomsku fiziku, te obavijest da je plenum podržao akciju Mladih antifašista, opskurne organizacije čije su akcije u suvremenom hrvatskom društvu važne kao i borba protiv Khuena Hederváryja i njegovih mađarona.

Iz idealističkog pogleda, ovo je logička pogreška.

Može li Goran Grgić odigrati svog strastvenog, idealističkog, aktivističkog dvojnika?

Kad je o slučaju Pleso riječ, djelotvornost tog idealističkog manirizma može se, međutim, temeljito dovesti u sumnju.

Ona postoji, i nalazi se u Čovjeku kao polu ravnoteže... " Ali je ovdje nešto mnogo strašnije u pitanju: zastranjenje njemačkog idealističkog duha, utapanje u materiju, materijal, u proizvodnju " savršenih " mašina, automobila, topova i tenkova... umjesto u - - geteanizam, pa da se Amerima-kaubojcima dijele obazovne lekcije, da njemački bude glavni svjetski jezik...

Pripadnici političke klase takvog sustava nalikuju na legalistički-normativni poredak, bezlični i suhoparni, a osobnost i talent nisu dobro došli u sistemu u kojem politika ostaje bez Weberovog idealističkog uvjerenja, bez erosa i strasti, politiku svedenu na kalkulacije i izbornu trgovinu.

Tom pojmu subjekta odgovara pojam jezika, koji ⠀ prema Derridau ⠀ nije utemeljen na intencionalnosti, nego na vlastitoj dinamici semioloških procesa, kao i pojam teksta koji, prema Foucaultu, na prvo mjesto stavlja odsutnost autora iz ÂťnjegovaÂŤ teksta i na taj način odbacuje referencijski odnos autor-djelo kao relikt idealističkog mita o stvoritelju.

Priča slijedi idealističkog novinara (Matthew McConaughey) koji s partnerom dolazi u svoj rodni grad u Floridi kako bi istražio surovo ubojstvo šerifa i moguće nezakonito zatvaranje nevinog čovjeka za njegovo ubojstvo.

Kroz rad ' Draga, oprosti što ti pišem tako kasno ' prisjećamo se tih slika dok u formi ljubavnog pisma otkrivamo slojevit odnos u kojem, za razliku od idealističkog jezika ne-konzumirane ljubavi, uvodimo ispovjedni govor, govor kajanja i nesigurnosti nakon što seksualni odnos prestaje biti isključivo binaran.

Dvadesetak godina idealističkog aktivizma na ta tri područja sada se može pretvoriti u ozbiljan politički utjecaj koji svakako kanim maksimalno koristiti na dobro ljudi, životinja i okoliša.

Tu tezu možemo razumjeti samo u svjetlu Hegelova idealističkog sustava, u kojemu je svjetska povijest dokučena kao samozbiljenje u kojemu Duh postaje svjestan sebe samoga.

Znate, ja sam 1968, dok sam studirao u Pragu, doživio okupaciju tadašnje Čehoslovačke od tadašnjeg Sovjetskog Saveza i rušenje dosta idealističkog pogleda na socijalizam, socijalizam s ljudskim likom.

Da se razumijemo, za mene osobno nema ničeg ljepšeg i više idealističkog od smijeha malog djeteta.

Uostalom, nećemo valjda nakon svega tvrditi da su Goran i Nazor otišli iz humanističkog i idealističkog uvjerenja.

Nusprodukt Dozvole za Zaljubljivanje bio bi svekoliki razvoj naše dragocjene mladeži, ogromno smanjenje broja pušača i alkoholičara, a, na koncu, no ne i najmanje važno: zadržavanje mlade generacije u okviru idealističkog gledanja i pristupanja životu...

Mislim ne iz nekog idealističkog/moralističkog stajališta nego jednostavno skup brojki odnosno mnogobrojne žrtve govore o nužnosti tog poteza.

Strel naposljetku prerasta u svojevrsno čudo, silu prirode, model iskonskog, naivno-idealističkog, autistično upornog, civilizacijskim nametima nekontaminiranog ljudskog bića koje instinktivno i strasno slijedi svoju viziju, nalik likovima kakvima se u svojim filmovima voli baviti Werner Herzog, među kojima je, s obzirom okruženje amazonske prašume, najviše asocijacija na njegova Fitzcarralda iz istoimenog filma snimljenog 1982. (Tu je čak i vrlo sličan riječni brod koji tijekom plovidbe povremeno udara o obalu.) Dojam redateljskih improvizacija katkada čak amaterskog štiha u skladu je i s postupcima Strela i njegove ekipe koja se povremeno doima kao da je ispala iz Loleka i Boleka i s općim okusom junakova djelovanja izvan korporacijsko-propagandnih shema (iako pothvati Strelovih imaju sponzorsku podršku), a Čovjek koji je pobijedio Amazonu u cjelini osvaja prilično radikalnim otklonom od standardnog filmskog pristupa prikaza sličnih podviga nema tu, primjerice, pomnog praćenja protagonistovih fizičkih priprema, faktografski orijentiri o tijeku samog pothvata svedeni su na nužni minimum, protagonist je ocrtan više kao luđak nego kao junak....

čačić između idealističkog političara kakav je npr. stjepan radić ili barem malo njegovi partizanski pređi rađe bira biti egocentrično-grebatorski tip poliitičara koji štiti od škegre još postavljenu oligarhiju grebatora. čačić jasno pokazuje da ne uočava cjelinu problema i da ne može biti glavni gospodarski strateg jer cijelo njegovo dosadašnje djelovanje u vladi je orijentirano specifičnim interesom samo jedne grane a to je građevinarstvo. ne dvojim bio bi dobar ministar građevine. izgleda da mu ego ili interesi nisu dopustili da za potpredsjednika za gospodarstvo postavi dr, dragana kovačevića koji u njegovom timu je jedini pokazivao viziju, osjećaj za cjelinu i stručna znanja koja bi mogla pomoći izlasku iz krize. loš, tašt trener vodi do lošeg rezultata.

Kako bilo, suluda spletka predstavljena je u zgodnoj sceni Deanova idealističkog zamišljaja njezine provedbe, posuđenoj iz originalnog filma.

Koliko god idealističkog i humanističkog osobnog svjetonazora čovjek bio, sigurno nije nerazumno razmisliti o Schopenhauerovim parenzama i maksimama te u realnom životu biti oprezan i suzdržan. "/www.humanitas.info /