Ako nije mogao bog i batina Igor Mandić, teško da može girica Anđelo Jurkas.

Eto, sami ste prizvali Igora Mandića koji je, baš nekako u to doba, isto navratio na Gvozd: Tako sam u februaru 1978. godine pokušao iz njegovih usta izmamiti autentično objašnjenje o polemici koja se vodila oko Dijalektičkog antibarbarusa, ali mora biti da sam se na Gvozdu ponašao kao slon u staklarskoj radnji, sudeći barem prema bilješci koju donosi Enes Čengić (U knjizi S Krležom iz dana u dan - 1975. - 1977., Ples s vulkanima, knj. 3, Globus, Zagreb, 1985.): 15. II 1978. - Dolazio mi je Igor Mandić da traži intervju i pruži mi šansu da Bakariću odgovorim na tekst u kojem govori o mom razilaženju s Partijom.

Uostalom, s Bakarićem se slažem u osnovnim i bitnim stvarima (Igor Mandić, Zbogom, dragi Krleža, Književne novine, Beograd, 1988., str. 7 - 8).

Pada mi na pamet Igor Mandić, u kojega nikada nisam bila zaljubljena, ali u današnjoj pustoši, biti takav kritičar jest - nedostižni ideal (Trebalo bi, naime, najprije naučiti pisati na korektnom hrvatskom jeziku, zatim govoriti, i konačno: nešto " svoje " i misliti......)

Igor Mandić Srbi i Hrvati 2

Kako me to zanimalo, zapazio sam samo dvoje-troje ljudi iz javnog života koji obožavaju mačke - u sjećanju su mi - Igor Mandić i Milan Kučan, a i jedan moj daljnji rođak, nekada važna politička faca u Zagrebu, volio je mačke i imao u stanu prelijepog sijamskog mačka.

Poznatog voditelja HTV-ove emisije " Nedjeljom u 2 " i manje poznatog pjesnika, autora u izdanju zagrebačkoga VBZ-a nedavno objavljene zbirke " Igor Mandić na mjesecu ", zatekli smo usred pisanja novoga poetskog uratka.

Kada bi me netko pitao da u jednoj riječi kažem što je ono što povezuje tako različite ljude kao što su: Radimir Čačić, Aleksandar Stanković, Severina Vučković, Zdravko Mamić, Branimir Džoni Štulić, Miljenko Jergović, Željko Kerum, Ćiro Blažević, Vojislav Šešelj, Vedrana Rudan, Predrag Matvejević, Goran Babić, Igor Mandić, Stipe Mesić, Ante Nobilo, Ante Prkačin, Siniša Vuco, Damir Kajin, Nemanja Kusturica, Rade Šerbedžija, Silvije Degen, Nadan Vidošević i Lepa Brena, bez razmišljanja bih rekao balkanluk

Tako se Srbima, nad čijom " hudom sudbom " (tobožnjom) u ovom zadnjem ratu Igor Mandić ovako patetično bali, može slobodno reći, kad god ukažu na užase zbjega nakon " Oluje " (koji je uostalom rezultat odluke njihova vodstva), nešto kao: " To ste tražili ", " Tražili ste, gledajte " itd.

Zanimljivo je kako su dvadeset godina kasnije, Slavenka Drakulić i Igor Mandić podjednako kritični i oštri prema nacionalističkim ideologijama.

U podne je u Zagreb Igor Mandić ima promociju svoje knjige Notes, i vajalo se stvorit gori.

Igor mandić doma peče sa ženom ćurkicu na rimski način po receptu dobcenom od veljka baraberija, nakon toga će se nakon dewset godina ponovo iskarati sa ženom. bit će to mučna jebačina oboje neće moći svršiti satima, spolovila će biti odurno i suho izranjavana, mnogo će se toga noćas desiti nad zagrebom, liječeni ustaj, piju li ti vuci sa izvora vodu.

Radi se o simpatičnim mladenačkim pričuljcima neki će ih zvati jeans prozom nikakva dubokoumna literatura (što nipošto ne znači da je Kvesić banalan i da ne bi znao/mogao pisati dubokoumno da je htio), kako bi rekao Igor Mandić, ove priče ne vrijede ništa, ali E da, ima taj ali

U Rijeci će predstavljanje biti održano 7. svibnja u sklopu 6. Riječkog sajma knjiga i festivala autora vRIsak, u zgradi Filodrammatice, u 18 sati, dok će zagrebačka prezentacija knjige " Aleja Viktora Bubnja " biti održano 8. svibnja u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića u 20 sati, a sudjelovati će Vlaho Bogišić, Igor Mandić, Saša Milošević, Nenad Rizvanović i autor Teofil Pančić.

ne poimaš da nesretni Igor Mandić šovinistom naziva i moju malenkost, i moju majku i oca, i moju braću i rod - tebi se to iz tvojih razloga dopada, i gdje bih onda ja tebe uvjerio da šovinist nisam, niti su to moja majka i otac, niti moja braća i rod - a svi su htjeli hrvatsku Hrvatsku, i iznijeli su je.

Igor Mandić je očajavajuće naklapalo bez kuće i kućišta; što će ti takav susjed i sugrađanin?

Najgrlatiji i najsiroviji bio je Igor Mandić.

Igor Mandić, dobitnik nagrade za životno djelo Hrvatskoga novinarskog društva, od 1966. počinje pisati kao književni i glazbeni kritičar u Vjesniku.

T-portalov žiri stručnjaka u sastavu Jadranka Pintarić, Alida Bremer, Tomislav Brlek, Gordan Duhaček, Slaven Jurić, Igor Mandić i Miroslav Mićanović odlučit će koji od pet naslova zaslužuje književnu nagradu vrijednu 100 tisuća kuna.

I konačno, od prve knjige pjesama " Leptiri arhetipa " objavljene 1980., preko poeme " Rupa nad rupama " koju je Igor Mandić proglasio vrhuncem svjetskog " bludopisa " i zbirke priča " Al-Gubbah " koja je razbila većinu literarnih tabua pa sve do romana " Fatalne žene plaču na kamionima " otisnutog prije desetak dana, Valent niti u jednom trenutku nije zaigrao na kartu masovnog ukusa, podilaženja publici, prištekavanja na trendove i sličnih stvari kojima pribjegavaju pisci željni brzog uspjeha.

Pita se dakle Igor Mandić, što je Krleža želio reći ovime: Komunistička partija Jugoslavije je svojom dugotrajnom borbom uskrisila intelektualnog i moralnog Lazara, i onaj simbolički poziv Veni foras od Jajca 29. XI. 1943. poprimio je ustavnu formu dvije godine kasnije, godine 1945., kada je FNRJ postala socijalističkom federacijom.

Tako se primjerice o knjizi " Al-Gubbah " usudio nešto napisati samo Igor Mandić.

U razdoblju od desetak godina objavljene su mu tri zbirke poezije Jutra pobijeđenih, Igor Mandić na mjesecu i Uglavnom su me voljele starije gospođe.

Žiri kojeg, osim Jadranke Pintarić, čine Alida Bremer, Tomislav Brlek, Gordan Duhaček, Slaven Jurić, Igor Mandić i Miroslav Mićanović, skratio je listu od 11 polufinalista (žiri je zaista imao mnogo posla jer su, podsjetimo, na ovogodišnjem natječaju konkurirala ukupno čak 53 romana), tako da su iz utrke ispali Ludwig Bauer, Slađana Bukovac, Marinko Koščec, Pavao Pavličić, Igor Rajki i Eda Vujević.

JEZIČKI DIO Zbrka u rečenici je zbrka u glavi a zbrka u glavi je zbrka u društvu, Igor Mandić MOJE PRIMJEDBE NA JEZIČKU PRAKSU PROMJENA OBJEKTIVNE STVARNOSTI Ne razlikuju se uzrok koji se određuje sa [... ]

Valjalo bi prvo eseju upriličiti pogreb lijes, prepun antologijskih tekstova, nosili bi, recimo, Igor Mandić, Zdravko Zima, Boris Perić, zurili bi u pod s crnim kravatama, a u povorci bi tiho hodala tek nekolicina " zaostalih ", uglavnom penzioniranih ljubitelja autorskog novinarstva.

A nenadmašni Igor Mandić ljuti se, u tjedniku Novosti, na stanovitog umjetnika Sinišu Laborovića što, umjesto zapišavanja Trga sv. Marka nije otišao do perivoja crkve sv. Franje Ksaverskog i popišao zid s pločom XII. postaje.

Poznati kritičar Igor Mandić, i kako je nekoliko puta naglasio prasac, svojim prepoznatljivim nastupom s pokeraškim izrazom lica pohvalio je književnicu i rekao da se od knjige ne može odvojiti već nekoliko dana.

To se toliko ne vidi u njegovoj poeziji, nego o tome svjedoči generacijski (no deset godina mlađi) kritičar Vjeran Zuppa (kojega je Igor Mandić označio kao Gotovčeva " ličnog kritičara ").

Najgluplje se pritom morao osjećati Igor Mandić, koji nije mario za Gotovčevu poeziju, i još 1969. rezervirano bilježio: " Neki su ga ustoličili za vrhunskog našeg misaonog pjesnika, trijebeći njegove pjesme i izvlačeći iz njih samo iskaze i sintagme što mogu dati ovakvu ili onakvu filozofiju, a nekima se učinilo da je Gotovac odviše mudar i odviše natopljen (tuđom) filozofijom, da bi mogao biti dobar pjesnik, i to pjesnik čija bi djela čitao i još ponetko osim naklonih i specijaliziranih kritičara. " Kad je Gotovac bio na vrhuncu i u moći kao političko-književni urednik Hrvatskog tjednika, Mandić ga je u kultnoj Kvadraturi književnog kruga ekspertno satrao: " Taj pjesnik, o čijem su pjesništvu već iskazana najoprečnija mišljenja, očito drži da nije neukusno u pjesme potrpati imena desetak prijatelja, okititi ih plakatskim hvalospjevima, sve začiniti dobrom dozom nacionalne patetike - i onda to servirati općinstvu kao umjetničko djelo.