... godišnji odmor je gotov. kakva tragedija trudim se uključiti mozak, no ne ide mi. uz krajnje napore uspijevam složiti smislenu rečenicu, no bez većih pomaka ka mom uobičajenom nivou komunikacije. ima vremena i za riječi, one su ponekad nepotrebne. i u potpunosti besmislene... no ono što mi je u glavi zadnje vrijeme je jedna zanimljiva aktivnost za koju još uvijek ne znam kako će završiti. zašto je riječ perverzija ženskog roda? znakovito. dakle, o aktivnosti. koja je bolja opcija za korištenje zamrznutog pissa u obliku sladoleda na štapiću? a) šetati sa stvorom koji liže taj dotični štapić usred rijeke, opatije; među svom silom poznatih i nepoznatih ljudi b) ugurati mu taj dotični štapić u anus koji je prethodno pripremljen širim dildom, te čekati da se " sladoled " otopi i počne curiti van pomiješan sa inim tjelesnim izlučevinama - i naravno, s obzirom da pod ne smije biti prljav - stvor to mora i polizati.. kakva dilema.. da li je stvar u krvi? boli? poniženju? često mi spočitavaju SSC. no nikada, nikada i nikada nisam izašla van tih granica. možda jesam malo " edge ", možda volim malo širi spektar aktivnosti, možda prakticiram ono što mnogi gledaju na slikama, filmovima i onda maštaju o tome, sanjaju o tome... i onda mi to spočitavaju. neka pate, neka cvile. za needle imam mirnu i sigurnu ruku. znam gdje, kako i sa čim probosti kožu mog mesa, mog stvora. a kao cherry on top, par kapi voska. volim vosak. sa njim se osjećam kreativno. no ono u čemu uistinu najviše uživam jest obično, okrutno bičevanje stvora dok kleči ne nužno gagged blindfolded. volim tragove. uživam u njima. volim nipple torture. štipati, stiskati, zavrtati, probiti, gristi, kapati voskom... volim i šamare. volim kad mi se stvorovi umiljavaju oko nogu dok ih nezainteresirano gledam. volim ih žestoko ševiti. do suza. volim kad se poput svinja valjaju u blatu i umivaju mojim pissom. volim kada halapljivo jedu sa poda zgnječenu hranu i kada im pljujem u usta.... no par riječi onom fetišisti koji mi je uistinu drag. ja nju mrzim i nadam se da će joj se dogoditi nešto uistinu tragično te da je alergična na latex. no, opet, čekam da taj g. o. prođe i da te opet mogu koristiti kao psihijatra, moju savjest, moj mračni predmet želje..... ne.. ne opet o savjesti.... zašto se opet ta moja savjest gura tamo gdje ne treba? sve to postaje strašno komplicirano, no kako sam ja genije u sferi " kako sebi zakomplicirati život u 3 koraka " - nije mi to problem. samo otegotna okolnost jer se ne mogu preorijentirati na nešto drugo, npr. glancanje igračkica, latex čudesa i gasmaski. bilo bi tragično kada bi cijela kolekcija nestala zbog nemara i nebrige. bolje da ju onda poklonim. ili prodam nekome i tim novcem postanem silikonsko čudovište? ili si kupim pošteni vac-bed i spavam u njemu snom pravednika. a možda da nestanem u svjetlima sin cityja? zapravo želim slušati blues i igrati se s tobom.