Provansalsko-mediteranski shabby-shick vrca s ekrana, počevši od stila nostalgične djevojčice okate glavne junakinje, u pomalo prevelikim cipelama i ručno pletenim suknjama te retro-iščitanom nestašnom frizurom, preko obilata starinskoga šarma motiva (prekrasne šansonijerski bazirane glazbe s dominantnom harmonikom Yanna Tiersena, Ile-de France arhitekture kamenih uličica, uskih zgrada i malenih prozora, kutijica iz nekog davnog djetinjstva; Julesa i Jima koji igraju u kinu i starih ruskih filmova na televiziji) i karaktera (prostodušnih ljubitelja bilja, sakupljača odbačenih fotografija, nepoznatih umjetnika lomljivih kostiju, slijepih svirača, putujućih vrtnih patuljaka).