A po čemu bi se i znalo, da je ono kneginja, kad ne imađaše ni krune ni zlatnog pojasa, a što ona bijaše dobra, tiha i plemenita, zato nije morala baš kneginja biti.

- Od toga časa starac Batorić ne imađaše više mira kod kuće, i tek što se sunce opet pokazalo, pa nastali oni nježno svijetli dani prve jeseni, pođosmo u lov.

Koliba, čista i otmjena u svojoj skromnosti mahovinskog krova, tamničke željezarije na oknima i ugodne, u duboke zimzelene utonule svježe verandice, imađaše nešto neugodno, čak strašno u onoj intimnoj usamljenosti šumskog divljeg gnijezda.

Ponudi mu vila slatke šumske maline iz kotarice i rujno vino iz mješinice što je imađaše za pojasom.

Ona imađaše i muža Iliju, no taj se nije prtio ni u krčmarske niti u koje druge njezine posle, već se zabavljao na svoj način.

Imađaše vanredan osjećaj za sve što je lijepo u govoru, kretnjama i u nošnji.

Uvijek imađaše u svojoj sobi prepečene šljivovice te, čitajući ili pišući, svako malo prigucnjivao.

Na glavi imađaše žućkast rubac, koji joj je posve zakrivao kosu i jedan dio čela, a nekim drugim tamnim rupcem bijaše omotala ramena i prsi: pokazivala se ukočena i ozbiljna kao bizantinska ikona na dasci.

A na glavi imađaše veliku kudravu šubaru zakićenu perjem sve okolo-naokolo nalik na krunu kakoga divljačkog kralja.

Žena mu je davno umrla pa je gotovo i zaboravio, no imađaše od nje poroda: dvije kćeri udate za oficire živjele negdje daleko, a četiri sina, takođe dobro namješteni, nastanili se u gradovima i kadikad se pismom javljali.

Samo gdjeko imađaše nakit od šarenog stakla ili tanka, jeftina kova, pa se od toga činjahu i smiješni.

Razdoblje cvjetanja obrta i trgovine u Ivanić-Gradu dobro je opisao povjesničar Đuro Deželić: Ivanić-Grad imađaše svoja četiri obrtnička ceha.

On imađaše svoj prirodni razvitak poput svake seksualnosti normalne; imađaše i uvjete iste i ciljeve bar u vanjštini bliske.

Naučenjaci nijesu kavgadžije, dr Hagen imađaše dugačke i klapave uši, a dugouhe su životinje, kako se zna, obično strašljive.

Taj Markica imađaše zlu krv i grdno uživaše u strašenju i zlostavljanju golubova u jami Dvovrati, prozvanoj tako što imađaše dva zjala, jedno iznad drugoga.

Kompanija imađaše tri četiri,, stranca ' ' (Češke, Camerale, Possessio Diacovar, Croatia).

Ne bi on nikada mogao izbrojiti, da ne imađaše onako veliku glavu kao badanj.

Vidio bi kako preko Orljače i Sidača, Vilinjaka i Kamenjaka, Drežnja i Brižina, Orlovače i Kruškovnika, Petrinovače i Stražbenice, preko svih pustih brda što se s ovog visa vide kao truli trud i splasnute mješine razbacane po kamenoj visoravni, koja od mnoštva vrtača, pliće ili dublje uvrćenih, imađaše kozičave obraze po konjskom putu i oputinama uza svako brdo nešto kao urepak neki migolji i gamiže.

Ivo ne bijaše muzikalan, ali bijaše uzbuđen, i kao većina naše blagoslovene omladine imađaše sluha.

Ružica imađaše na sebi običnu modru ljetnu odjeću, ukusno udešenu, ali bez svake pretenzije i gotovo bez ikakva individualizovanja, tek puki, makar vrsni izbor iz kakova modecajtunga.

Bio je to čovjek dosta nesretan i imađaše sto jada i sa svojim kmetovima i sa svojom mnogobrojnom obitelji, koju mu je rodila skromna tiha ženica, po porijeklu Njemica, kći osiromašenog baruna i carskog oficira.

Bijaše to krajem mjeseca, a Kamenski imađaše mjesto novaca nekoliko stotina duga.

On ljubljaše samo ono što je daleko, nedokučivo, čega ne imađaše.

Kada ga ne imađaše, hlepljaše za novcem, a jedan dukat bijaše dosta da ga muči i uznemiruje.

Imađaše žutu kosu i oči kao dva modra insekta; nikada neću tih insekata da zaboravim.

Imađaše i iste prnje, u kojima dopješačih u Pariz.

Imađaše druga, virtuoza violončelistu, koji izdahnu od sušice u Luganu, i ne mogaše čuti violončela a da se na nj ne sjeti.

Frntić, debeli paroh, baš se gegao svome prijatelju doktoru koji imađaše nos " kao kula livanska što gleda prema Damasku " i sićanu ženicu; - i u času kada je čuo kroz viku topot, opazi bijesno ždrijebe i onoga đidu koji mu je jamačno decimirao ruže.

Zovnuvši redušu koja slučajno imađaše troje mališana vrlo sličnih velečasnome, zamoli je da mu doda trebnik i hladne obloge, pa leže na široki bijeli odar.

I on imađaše sreću hvatati maglu kod Königgraetza, i premda bijaše za taj junački čin odlikovan, bacilo ga na mršavu hrastovačku plovaniju zbog neke propovijedi Graničarima...