U radu će se pokušati opisati semantički parametri koji uvjetuju genitivno-akuzativni sinkretizam u sklonidbi imenica muškoga roda u suvremenome hrvatskom jeziku koje označuju što neživo.

TABARO: imenica muškoga roda, zastarjelica odnosno riječ gotovo izvan uporabe, koja označava teški muški ogrtač.

TERAZO: imenica muškoga roda koja označava vrstu poda zvanu " venecijaner ", mozaik od tucanika i maltera koji se nanosi na licu mjesta, bez posebnih razmaka.

REMITUR: imenica muškoga roda koja znači galamu, pometnju (Kakav nered čine iznad nas?

Nabrojit ću nekoliko imenica muškoga roda čija osnova završava na nepčanik odnosno palatal (č, ć, đ, dž, ž, š, nj, lj, j), a u kojima se zbog toga što u osnovi već imaju jedno - e ne provodi prijeglas pa nastavak nije - em nego - om:

BUTIRO: imenica muškoga roda koja znači putar; potječe najvjerojatnije iz grčkoga (ßoutupov), iz kojeg je zatim potekla latinska " botyrum ".

JOZO: imenica muškoga roda koja također znači kap.

Ja mu se obraćam u muškom rodu jer nekako tić je imenica muškoga roda, a i on mi pari ka muško.

DOPOPRANZO: imenica muškoga roda koja označava dio popodneva, poslije 13 sati do zalaska sunca (Ako popodne bude lijepo vrijeme, malo ćemo prošetati.

PANGRATA ': imenica muškoga roda za suh samljeven kruh odnosno krušne mrvice, koje se rabe za pohanje hrane (Osušili smo kruh a zatim sam ga morao samljeti da bi poslužio za pohanje mesa).

Deklinaciju imenica toga idioma obilježava konzervativizam i nesklonost novinama, što se očituje u kratkoj množini jednosložnih imenica muškoga roda (voli) i u starim nastavačnim morfemima genitiva, dativa, lokativa i instrumentala mn. svih rodova.

Sažetak Razmatrajući u svojoj doktorskoj disertaciji pod naslovom Govor Imotske krajine i Bekije naglasak imenica muškoga roda, Mate Šimundić navodi da su neke imenice »akcenatski dvostruko zastupljene«: tako se primjerice uz pìvāč, piváča (tj. pjèvāč, pjeváča) javlja i naglasni lik pȉvāč, pȉvāča (tj. pjȅvāč, pjȅvāča).

Dodatno tumačenje za pisanje »ie« i »je« iza pokrivenoga »r« Pravopis daje za oblike jednosložnih imenica muškoga roda koje nemaju dugouzlazni naglasak u genitivu jednine, dakle i opet brijeg bregovi i brjegovi, crijep crepovi i crjepovi, grijeh grehovi i grjehovi.

S ' CIOPO: imenica muškoga roda, označava pušku (Da bi ovi ljudi radili, treba ih nadzirati puškom.

TACUIN: imenica muškoga roda koja znači novčanik (Koliko novaca imaš u novčaniku?

BUZOLAI: imenica muškoga roda za tipičan, prepečeni krušni proizvod okruglog oblika ribara iz Chiogge koji se radi i kod nas a naziva se baškotom.

BUGNIGOLO: imenica muškoga roda koja znači pupak.

Učinio je onu stvar isključivo iz samoljublja), imenica muškoga roda (Dr i vlastito i ne želi to pustiti) ili prilog (Ova mi se ruka baš čini otečenom.

SPENDACION/A: pridjev i imenica muškoga roda, označava rasipnika ili osobu koja novac troši bezrazložno i olako (Dobra je osoba, ali ima ružnu manu: rasipnik je.

SANTOLO: imenica muškoga roda, znači kum, zaštitnik (Tko nema kumove, ne jede (ili nema) baškote, ili: tko nema zaštite ili pomoći, teško da će bez potpore postići ono što želi).

ZVIRCHI (ili OZVIRCHI): imenica muškoga roda, u množini, naziv za čvarke ili dijelove više ili manje masne svinjetine, dugo kuhane s mirodijama.

MAGNAFOGO: imenica muškoga roda kojom se definira osoba koja previše uzima k srcu bilo kakvu političku zamisao, koja nešto obećava, ali to ne ispunjava (Čim je postao članom one stranke, postao je pravi " magnafogo ").

CAVEL: imenica muškoga roda koja znači vlas, u množni CAVEI (Kosa ti je duga, idi brijaču da te ošiša.

Ili pak kod imenica muškoga roda koje završavaju na a (varalica, junačina, ubojica), gdje rabe pogrešnu množinu.

Realizacija un (u instrumentalu imenica muškoga i sr. roda) zabilježena je u Vozilićima i Plominu.

U genitivu mn. imenica muškoga i sr. roda u najvećem broju govora toga poddijalekta alterniraju ø morfem i i.

Relacijski morfemi u dativu, lokativu i instrumentalu mn. imenica muškoga i sr. roda u manjem broju govora toga idioma čuvaju neizmijenjene oblike nakon redukcije starojezičnoga poluglasa i realizacije jata, a u većem dijelu teže ujednačivanju s oblicima istih padeža imenica ženskoga roda.

U genitivu mn. imenica muškoga i sr. roda prevladavaju morfemi ø (mladić, miš) i i (seli, miši), u dativu prevladavaju on i en i sporadično se javljaju un, in i an, u lokativu prevladavaju eh i ih, a sporadično je ah (u Tuliševici); u instrumentalu prevladava i i sporadično se javlja imi (u Brdcu).

U svim je istrorum. govorima jasno uočljiva i težnja da se oblici za jed. i mn. imenica muškoga roda izjednače (npr. ur škåkovəc: jedan skakavac doj škåkovəc: dva skakavca), ali u većine se starih imenica čuva manje-više izvorni tip množine (npr. ur pork: jedan prasac doj porč: dva prasca).

Govori toga poddijalekta imaju dosljedni ekavski refleks jata u korijenskim leksičkim (belit, oreh, peteh), tvorbenim (kudeja, kipet, zadet) i relacijskim morfemima (dativ i lokativ jed. imenica ženskoga roda konobe, maške, lokativ jed. imenica muškoga i sr. roda drve/dreve, kolene).