Venera ima tu posebnost da se infracrveno zračenje jako apsorbira u njezinoj atmosferi.

Promjene koje nastaju u klimi uzrokovane su prvenstveno porastom koncentracije stakleničkih plinova u atmosferi koji zadržavaju infracrveno zračenje blizu Zemljine površine.

Velashape je jedan od najdjelotvornijih tretmana za topljenje masnih naslaga i celulita, te ravnanje kože koji objedinjuje radiofrekvenciju, infracrveno zračenje, te mehaničku i vakuum masažu.

Često opisujemo infracrveno zračenje kao infracrveno svjetlo ili ukratko crveno svjetlo.

Digitalni senzor je po svojoj prirodi u stanju zabilježiti infracrveno zračenje (još se naziva i toplinsko zračenje čim je predmet topliji više isijava u infracrvenom spektru), ali se ono za polikromatsku fotografiju (fotografiju vidljivog spektra) mora zapriječiti postavljanjem IC blokatora ispred senzora.

U to područje ulazi ultraljubičasto i infracrveno zračenje, vidljivi spektar, radio i TV valovi, ELF i VLF.

Tako, na primjer, svjetlost i UV-A zrake mogu dovesti do izbljeđivanja materijala, dok infracrveno zračenje može isušiti, izblijediti ili deformirati materijale osjetljive na toplinu.

Vidljiva svjetlost ima valne duljine raspoređene od 0,4 mm do 0,75 mm, od ljubičaste do zagasito crvene boje Veće valne duljine ima infracrveno zračenje, a još veće radiovalovi.

Zatamnjen je i dizajniran tako da smanji infracrveno zračenje, a tu je i električno pokretana platnena zavjesa.

4. Kuglice koje emitiraju daleko infracrveno zračenje

A crno tijelo na sobnoj temperaturi emitira zračenje malih valnih duljina, dakle infracrveno zračenje.

Radiovalovima prenosimo informacije, infracrveno zračenje nas grije, vidljivio dio elektromagnetskog spektra omogućava nam gledanje, a rendgensko i gama-zračenje služi nam u medicini za dijagnozu i terapiju.

Pogodi li infracrveno zračenje našu kožu, razvije se ugodan osjećaj topline i zbog toga se rado koristi naziv toplinska energija.

Digitalni senzor je po svojoj prirodi u stanju zabilježiti infracrveno zračenje (još se naziva i toplinsko zračenje čim je [... ]

Kako infracrveno zračenje emitiraju sva tijela ovisno o njihovoj temperaturi, prema zakonu zračenja crnog tijela, termografija omogućava gledanje okoline bez vidljivog osvjetljenja.

Otkriće infracrvenog zračenja se pripisuje Wilhelmu Herschelu, astronomu iz 19. stoljeća, koji je objavio rad vezan za infracrveno zračenje 1800. Koristio je prizmu da bi stvorio lom ili refrakciju svjetlosti sa Sunca i otkrio je povećanje temperature na termometru, u nevidljivom dijelu infracrvenog područja.

infracrveno zračenje - mjeri debljinu sala na temelju principa apsorpcije i refleksije svjetlosti

Odluka ne pada lako, iako se oba materijala međusobno dosta razlikuju.Stakla ima mnogo vrsta.Obično vučeno staklo apsorbira samo 5 % sunčevih zraka, a propusnost mu je i do 90 %. Ljevano staklo je nešto manje propusno od običnoga.Obje vrste stakla relativno su dobri vodiči topline.IZO staklo ima 80 % - tnu propusnost svjetla, a reflektira se 12 % zraka.S obzirom da je kod njega provođenje topline manje nego kod drugih vrsta stakla, podesnije je za zimske vrtove.Obično staklo nepropusno je za ultraljubičasto i infracrveno zračenje, što npr nije slučaj kod pleksiglasa.Dobra karakteristika stakla je da smanjuje buku.Što je deblje staklo, bolja je zvučna izolacija.Ovdje je IZO staklo u prednosti pred ostalim vrstama.Sigurnosno staklo, npr svoju primjenu zahvaljuje sposobnosti da izdrži velika opterečenja.Prilikom pucanja ono se lomi u sitnim komadićima i smanjuje mogučnost ozljede.Kod umjetnih materijala, kao što su akril stakla, nema probleme sa težinom i ozljedama zbog loma.Zbog male težine vrlo lako se ugrađuje.Osobito je preporučljiva njegova upotreba kod sustava uradi sam, za razliku od npr. teških velikih staklenih površina.Za ilustraciju neka nam posluži podatak da je jedan komad stakla dimenzija 1,0 2,5 m i debljine 6 mm težak 36 kg.Da bi se jedna takva ploča ugradila na krov staklenika, potrebna su 3 - 4 radnika.Opasnosti od loma ovakvih ploča znatno su veće od loma umjetnih materijala, a šteta je trenutna i nepovratna.Pleksistaklo za razliku od stakla, propušta UV zrake u potpunosti, pa se ispod njega može pocrniti jednako kao i na suncu. Nedostatak je dobra toplinska vodljivost.

Molekula mu je linearna, oblika O = C = O, koja apsorbira infracrveno zračenje te je u atmosferi uzrok " efekta staklenika ".

Spektar Sunčevog zračenja obuhvaća radio-valove, mikrovalove, infracrveno zračenje, vidljivu svjetlost, ultraljubičasto zračenje, X-zrake i Y-zrake.

Uz prozirne organske solarne ćelije, prozirne i energetski štedljive svjetlosne diode te folije i premaze koji odbijaju infracrveno zračenje, za izolaciju od hladnoće i topline koriste se visoko učinkovite pjene.

Infracrveno zračenje je prirodno zračenje s kojim se svakodnevno susrećemo na puno raznih načina kao što je sunce, logorska vatra, grijalice za kupaonica ili kalijeve peći daju isto infracrveno kao i sunce.

Postoje međutim posebni filmovi (infracrveni) koji su senzibilizirani na to zračenje, (dakle njima se može fotografski registrirati infracrveno zračenje).

Zračenje topline naziva se infracrveno zračenje.

U neionizirajuća zračenja koja ne dovodi do ionizacije u tkivu spadaju radiovalovi, mikrovalovi, infracrveno zračenje, vidljiva svjetlost i ultraljubičasto zračenje.

Infracrveno zračenje (IR-B i IR-C) stvara ugodnu toplinu koja godi tijelu, a osim toga potvrđeno je u medicini kao korisna terapija kod reumatskih bolesti, oštećenja mišićnih tkiva i sličnih dijagnoza.

Slično tome, infracrveno zračenje koji dolazi iz svemira apsorbira vodena para u atmosferi, pa se opažanja provode sa suhih mjesta, visokih planinskih vrhova ili iz svemira.

Zajedno sa svjetlom (vidljivim elektromagnetskim zračenjem), do umjetnina dopire i ultraljubičasto zračenje (UV) i infracrveno zračenje (IC) koji također imaju nepovoljne učinke na materijale.

Mnogo je uzroka izblijeđivanju, od čega je prevladavajući uzrok infracrveno zračenje ili sunčeva toplina.

Danas se najznačajnijim primarnim onečišćivačima nastalim ljudskom aktivnošću smatraju sljedeće tvari: 1. oksidi sumpora, prvenstveno sumporni dioksid (SO2), koji uglavnom nastaje sagorijevanjem fosilnih goriva (ugljena i nafte) i vulkanskom aktivnošću; sumporni dioksid oksidacijom prelazi u sulfatnu kiselinu koja pridonosi pojavi kiselih kiša; kisele kiše imaju štetno djelovanje na biljke i životinje, zakiseljuju tlo i mogu oštetiti građevine od vapnenca i betona; 2. dušikovi oksidi, prvenstveno dušikov dioksid (NO2), ispuštaju se kod sagorijevanja pri visokim temperaturama, kao što su automobilski motori, i mogu se vidjeti kao sivo-smeđa izmaglica oko gradova; jedan su od najznačajnijih onečišćivača danas, pa tako u SAD udio onečišćenja od prometa iznosi do 60 % ukupnog onečišćenja zraka; ispušni plinovi iz automobila pridonose nastanku smoga i kiselih kiša; 3. ugljični monoksid, CO, bezbojan plin bez mirisa, nije iritantan, ali je vrlo otrovan; nastaje kod nepotpunog sagorijevanja nafte, plina, ugljena ili drva i uglavnom potječe iz automobilskih ispušnih plinova; 4. ugljični dioksid, CO2, prirodan je plin u atmosferi, neophodan za život na zemlji; nastaje kod sagorijevanja, također je i staklenički plin; uz vodenu paru, metan dušikove okside, ozon i CFC (klorofluorougljici), pridonosi globalnom zatopljenju, takozvanom« efektu staklenika »na način da infracrveno zračenje, koje se emitira sa Sunca i odbija od Zemljine površine, zadržava u prizemnim slojevima atmosfere i pretvara u toplinsku energiju; 5. hlapivi organski spojevi (volatile organic compounds - VOC) uglavnom se dijele na metan (CH4) i nemetanske organske spojeve (NMVOC); metan je izuzetno efikasan staklenički plin, dok su od NMVOC najpoznatiji benzen, toluen i ksilen, karcinogeni organski spojevi koji se često nalaze u okolini naftnih postrojenja i u ispušnim plinovima; 6. lebdeće čestice (particulate matter, PM) sitne su krute ili tekuće čestice kiselina, metala i prašine, suspendirane u plinovima, mogu biti anorganskog i organskog podrijetla (policiklički aromatski ugljikovodici); razlikujemo ukupne lebdeće čestice (total suspended particles, TSP) i, ovisno o aerodinamičkom promjeru, čestice PM10, PM2.5 i PM1 i ultrafine čestice (UFP), promjera ispod 0,1 mikrometara; posebno su štetne čestice promjera manjeg od 10 µm zbog svoje sposobnosti da prodru duboko u respiratorni sustav, pa čak i u krvotok; za usporedbu, promjer prosječne ljudske vlasi kose je 70 µm; lebdeće čestice u zraku uglavnom potječu iz prometa i industrije.