Doktor medicine zadužen za kontrolu bolničkih infekcija jest specijalist kliničke mikrobiologije, infektologije, epidemiologije, ili neke od sljedećih kliničkih specijalnosti: kirurških, internističkih ili pedijatrijskih, s temeljnom edukacijom i stečenim temeljnim kompetencijama za prevenciju i kontrolu bolničkih infekcija i iskustvom u području bolničkih infekcija, koji radi svakodnevno najmanje 2 sata na tim poslovima, ovisno o veličini ustanove.

Terapija internističkih bolesti u bolesnika preosjetljivih na uobičajenu farmakološku terapiju

U pratnji ravnateljice Bolnice dr. Marine Kovač, općinskog načelnika Josipa Miškovića i suradnika, županica je razgledala novoobnovljeni odjel čija će funkcija, kako je najavljeno, biti zbrinjavanje internističkih bolesnika s područja Sisačko-moslavačke županije, osobito Moslavine, ali i drugih hrvatskih regija ukoliko se za time ukaže potreba.

S vremenom Bolnica širi svoje područje djelatnosti, s posebnim naglaskom na forenzičku psihijatriju, te postaje središnja ustanova za liječenje psihijatrijskih, ali i neuroloških i internističkih poremećaja.

Recenzent obveznog udžbenika Zdravstvena njega internističkih bolesnika, pomoćni urednik i koautor stručno - znanstvene monografija ' ' Down sindrom, iskustva i spoznaje (Zergolern Čupak Lj. i sur.) ' ' i koautor monografije Škole za medicinske sestre ' ' Mlinarska ' '.

Sudjeluje i u dodiplomskoj nastavi studenata medicine u predmetu Propedeutika internističkih bolesnika.

Dobar internist mora biti u stanju razriješti 85 - 90 % internističkih bolesti

Piše i objavljuje brojne publikacije, članke u časopisima za bolesnike i medicinske sestre, stručne knjige iz područja sestrinstva (Medicinska informatika; Zdravstena njega internističkih bolesnika, Slijedi me..)

Odjel je moguće funkcionalno preuređivati ne čekajući kompletno preseljenje svih ambulanti iz B 1. Psihijatrija, dio internističkih ordinacija, Ortopedija i dio ORL ambulanti mogu se uz vrlo mala ulaganja izmijestiti i za par mjeseci.

Ministar zdravlja može u Povjerenstvo iz stavka 1. ovoga članka prema potrebi imenovati i druge članove, specijaliste iz područja internističkih, kirurških, pedijatrijskih struka ili drugih struka.

2.2.1.7.2 Konzilijarne usluge unutar internističkih struka i ostalih specijalnosti

Završetkom specijalizacije specijalizant obiteljske medicine mora: poznavati i primjenjivati načela medicinske etike i deontologije (3) posjedovati profesionalnost, humanost i etičnost uz obvezu očuvanja privatnosti i dostojanstva pacijenta (3) poznavati vještinu ophođenja s pacijentima, kolegama i ostalim stručnjacima komunikacijske vještine (3) poznavati važnost i primjenjivati načela dobre suradnje s drugim radnicima u zdravstvu (3) biti sposoban razumljivo i na prikladan način prenijeti relevantne informacije i objašnjenja pacijentu (usmeno i pisano), njegovoj obitelji, kolegama i ostalim stručnjacima s ciljem zajedničkog sudjelovanja u planiranju i provedbi zdravstvene skrbi (3) biti sposoban definirati, probrati i pravilno dokumentirati relevantne podatke o pacijentu, informirati se i uvažiti stavove pacijenta i njegove obitelji, stavove drugih kolega te drugih stručnjaka (3) kroz neprekidno učenje i samoprocjenu unaprijediti kompetencije i stavove nužne za podizanje kvalitete stručnog rada (3) usvojiti principe upravljanja svojom praksom i karijerom s ciljem profesionalnog razvoja (3) Osnovne kompetencije specijalizacije iz obiteljske medicine Završetkom specijalizacije iz obiteljske medicine specijalizant treba steći slijedeća znanja i sposobnosti: 1. medicinskog eksperta, što uključuje primjenu medicinskog znanja, vještina i profesionalnih stavova u pružanju pacijentu-usmjerene sveobuhvatne zdravstvene zaštite 2. komunikatora, što uključuje uspostavljanje učinkovitog odnosa između liječnika i bolesnika 3. suradnika, što uključuje rad unutar zdravstvenog tima s ciljem postizanja optimalne zdravstvene zaštite za bolesnika 4. organizatora i upravljača (»manager«), što uključuje učinkovito djelovanje unutar cjelokupnog zdravstvenog sustava, učinkovitu organizaciju vlastite prakse, grupne prakse donošenje odluka o rasporedu sredstava i vlastiti doprinos efikasnom funkcioniranju cjelokupnog zdravstvenog sustava 5. zastupnika interesa osobe u skrbi što uključuje odgovorno korištenje znanja i sposobnosti s ciljem unapređenja zdravlja pojedinca, lokalne zajednice i cjelokupne populacije 6. učenika i učitelja, koji trajno uči i unapređuje vlastito znanje i sposobnosti, ali i pridonosi stvaranju, širenju i primjeni medicinskog znanja. 7. profesionalca koji je usredotočen na zdravlje pojedinca ali i cijele zajednice i društva, na način da obavlja svoje profesionalne obveze na najvišoj stručnoj razini, poštuje postojeću regulativu te se u osobnom ponašanju pridržava visokih moralnih i etičkih standarda. 8. liječnika koji pruža osobnu, primarnu, kontinuiranu i sveobuhvatnu zdravstvenu zaštitu pojedincima i obiteljima u ordinaciji, u domovima bolesnika i u lokalnoj zajednici bez obzira na dob, spol ili bolest i prati ih za vrijeme liječenja u drugim zdravstvenim ustanovama 9. liječnika koji je osposobljen raditi timski sa suradnicima u obiteljskoj medicini, suradnicima iz drugih djelatnosti primarne zdravstvene zaštite, iz drugih razina zdravstvene zaštite i suradnicima iz drugih sektora 10. stručnjaka za praćenje i analizu zdravstvenog stanje pučanstva koje ga je izabralo za svog osobnog ili obiteljskog liječnika i zajednice u kojoj radi. 11. liječnika koji provodi mjere primarne zdravstvene zaštite za određene populacijske skupine ili definirane zdravstvene probleme prema Programu mjera zdravstvene zaštite 12. stručnjaka za unapređenje zdravlja, prevenciju dijagnosticiranje i liječenje akutnih i epizodnih zdravstvenih problema kao i hitnih stanja, te za prevenciju, dijagnosticiranje, liječenje i praćenje bolesnika koji boluju od najčešćih kroničnih bolesti u populaciji 13. stručnjaka za ocjenu i unapređenje kvalitete vlastitog rada 14. stručnjaka koji sudjeluje u izobrazbi studenata i liječnika obiteljske medicine te trajnom unapređivanju programa specijalizacije obiteljske medicine 15. aktivnog učesnika u istraživanjima i razvoju iz područja obiteljske medicine. (Točke 14. i 15. obvezne su za specijalizante za akademske ustanove, a poželjne za sve specijalizante) 1. Obiteljska medicina kao zasebna medicinska profesija i znanstvena disciplina Specijalizanti moraju razumjeti i usvojiti znanja koja se odnose na specifičnosti obiteljske medicine kao posebne stručne i znanstvene medicinske discipline te metode i vještine kojim se ta znanja primjenjuju u rješavanju kliničkih i istraživačkih problema: a) uloga doktora medicine specijalista obiteljske medicine (generalista) u sustavu zdravstva b) specifičnosti konzultacije, komunikacija i odnosa liječnik-bolesnik c) specifičnosti kliničkog postupka i odlučivanja d) specifičnosti morbiditeta i mortaliteta e) povezanost uvjeta rada i kliničkih postupaka f) posebnosti metoda rada: kontinuitet, sveobuhvatnost, biopsihosocijalni pristup, dostupnost g) obiteljski pristup h) orijentacija zajednici 2. Organizacija rada i funkcioniranje ordinacije obiteljske medicine Po završetku specijalizacije specijalist obiteljske medicine treba: a) znati primijeniti vještinu korištenja vremena kao dijagnostičkog i terapijskog pomagala te organizaciju rada b) provoditi kućne posjete i kućno liječenje, palijativnu, potpornu i terminalnu skrb c) voditi ordinaciju kao poslovnu i organizacijsku jedinicu, primijeniti postupke o nabavci, pohranjivanju i odlaganju lijekova i sanitetskog materijala d) timski raditi i organizirati tim te suradnju s pacijentima i zajednicom e) znati surađivati sa drugim djelatnostima u primarnoj razini zaštite te sa sekundarnom i tercijarnom razinom zdravstvene zaštite f) provoditi savjetovališni i grupni rad te edukaciju bolesnika g) voditi strukturiranu i bolesniku usmjerenu medicinsku dokumentaciju h) planirati, izraditi i provoditi preventivne aktivnosti i) usvojiti pravila profesionalnog ponašanja, etičkih i legalnih odredbi j) znati sve zdravstvene propise iz područja svojega djelovanja 3. Tjelesne, emocionalne i psihološke promjene tijekom razvoja i života čovjeka te patološke promjene tijekom životnog ciklusa Po završetku specijalizacije specijalist obiteljske medicine treba: a) znati osnove medicinske genetike fetalni razvoj te poremećaje u razvoju fetusa, novorođečenta i dojenčeta b) provoditi antenatalnu i neonatalnu skrb c) poznavati i pratiti rast i razvoj djeteta predškolske i školske dobi, pubertet, adolescenciju te razvoj osobnosti i odrastanje d) poznavati i pratiti spolni razvoj i ponašanje te preporučiti najprihvatljivije metode kontracepcije odnosno provoditi mjere planiranja obitelji e) poznavati i razumjeti zdravstveno ponašanje i devijacije u razvoju i ponašanju f) znati prepoznati, sprječavati i suzbijati neželjene promjene zdravstvenog stanja uvjetovane učinkom općeg i radnog okoliša, bolesti profesije i profesionalne bolesti g) znati ulogu obitelji, obiteljskih odnosa, poremećaje funkcioniranja obitelji i metode dijagnostike i liječenja poremećaja u obitelji h) usvojiti i primijeniti metode zdravstvenog odgoja i) provoditi metode ventilacije, savjetovanja, persuazije i obiteljskog savjetovanja j) poznavati fiziologiju i patologiju starije dobi i starenja 4. Medicina i društvo Po završetku specijalizacije specijalist obiteljske medicine treba: a) znati norme i vrijednosti u socijalnom ponašanju, socijalne grupe i klase b) poznavati metode socioloških istraživanja c) znati objasniti socijalne i klasne razlike i bolesti, razumjeti korištenje zdravstvene zaštite, te znati socijalne uzroke bolesti d) znati opću metodologiju zdravlja u zajednici te načela socijalne zaštite i identificirati i predložiti rješenja za najčešće socijalno medicinske probleme e) poznavati metode planiranja, programiranja i praćenja zdravstvene zaštite 5. Istraživanja i unapređenje kvalitete rada u obiteljskoj medicini Po završetku specijalizacije specijalist obiteljske medicine treba: a) znati metode istraživanja u obiteljskoj medicini, planirati istraživanje te ga provesti prema primjerenom istraživačkom postupku b) znati interpretirati rezultate istraživanja te ih publicirati c) znati metode procjene i unapređenja kvalitete rada te se trajno profesionalno usavršavati d) postupati u svom radu prema načelima medicine temeljene na dokazima e) primjenjivati smjernice za rad f) usvojiti originalan način razmišljanja i osposobiti se za kritičku procjenu znanstvenih i stručnih članaka i drugih materijala 6. Unapređenje zdravlja, prevencija, dijagnostika i liječenje najčešćih bolesti Po završetku specijalizacije specijalist obiteljske medicine treba imati znanje o čuvanju i unapređenju zdravlja, razvoju zdravih stilova života i prevenciji bolesti i invalidnosti, o bolestima koje susreće u praksi te usvojiti vještinu dobre kliničke prakse: a) obrazložiti što je očuvanje i unapređenje zdravlja (u komparaciji s preventivom) i potkrijepiti primjerima na pojedincima ili grupi populacije za koju skrbi b) opisati, obrazložiti i demonstrirati na primjerima bolesnika učinkovito provođenje svih sastavnica i načina preventivnog rada u obiteljskoj medicini c) primijeniti principe timskog rada koji osiguravaju sveobuhvatno integrirano preventivno, kurativno i socijalno medicinsko zbrinjavanje pojedinca, njegove obitelji i zajednice d) demonstrirati, na primjerima bolesnika, sposobnost interpretacije nalaza kako bi se na osnovu podataka raznolikih dijagnostičkih pretraga i postupaka moglo stvoriti klinički ispravno korisno mišljenje e) opisati, obrazložiti i demonstrirati na primjerima bolesnika sve aspekte zdravlja i bolesti te utjecaj okolišnih i socijalnih i društveno ekonomskih činitelja na zdravlje i bolest f) učinkovito rješavati raznolike kliničke probleme primjenom metoda, postupaka i pristupa specifičnih za obiteljsku medicinu g) pružati učinkovitu skrb za bolesnika sa multimorbiditetom kroničnih bolesti te provoditi kompleksnu rehabilitaciju, potpornu i palijativnu skrb h) usvojiti vještinu dobre kliničke prakse: uzimanje anamneze, klinički pregled, liječenje i komunikacija s bolesnikom i kolegama; dijagnostika i liječenje bolesti; usvojiti vještinu odlučivanja, ali i preuzimanja odgovornosti o svim postupcima potrebnim za provođenje skrbi 7. Organizacija zdravstvene zaštite, planiranje i rukovođenje u zdravstvu, zdravstvena ekonomika Po završetku specijalizacije specijalist obiteljske medicine treba znati: a) teoriju organizacije te elemente, strukturu i funkcioniranje zdravstvenog sustava, metode upravljanja i rukovođenja b) zdravstvenu potrošnju i cijene zdravstvenih usluga c) međunarodne usporedne analize potencijala i zdravstvene potrošnje d) postupke i metode racionalizacije zdravstvene potrošnje i sustave kontrole, analize odnosa troška i dobiti (cost benefit) e) određivanje standarda i normativa, mreža zdravstvenih ustanova f) načine financiranja zdravstvene zaštite kod nas i u svijetu 8. Interna medicina (3 mjeseca) a) Po završetku specijalizacije specijalist obiteljske medicine treba znati dijagnostiku i intervenciju kod najčešćih internističkih bolesti, te sudjelovati kao bolnički sobni liječnik u zbrinjavanju 40 bolesnika za vrijeme bolničkog liječenja b) izvesti samostalno, uz nadzor mentora, sve dijagnostičke i terapeutske procedure karakteristične za specijalnost.

Jedna smo od prvih privatnih internističkih ordinacija u Rijeci i Hrvatskoj, a dugogodišnje stjecanje znanja i vještina čine iskustvo koje predstavlja najbolju garanaciju pruženih usluga Praćenje najnovijih trendova u medicini, profesionalnost osoblja, kvaliteta i brzina usluge te osobni pristup svakom pacijentu glavni su prioriteti u radu ordinacije.

Ovdje valja napomenuti da je koža vrlo često odraz naše unutrašnjosti, stoga kožne manifestacije se prate i dijagnosticiraju ponovno u okviru mogućih drugih sistemskih bolesti ili tkz. unutarnjih internističkih bolesti koje se manifestiraju na koži.

Imajući to u vidu, u mojem je timu pomoćnik za grupu internističkih djelatnosti dr. Branko Heinrich, dok kiruršku grupu predvodi dr. Josip Petrovčić.

U sklopu njih djeluje niz internističkih i neuroloških subspecijalističkih ambulanti: Opća internistička, Kardiološka s laboratorijem za ultrazvuk srca i Laboratorijem za EKG i Ergometriju, Dijabetološka, Gastroenterološka s laboratorijem za endoskopiju, te Ambulanta za epilepsiju, Ambulanta za ekstrapiramidne bolesti, EEG laboratorij, te Ambulanta za neurološki ultrazvuk.

U Centru se mogu nabaviti i izvorni kineski preparati Tiens, koji uz navedene terapije čine izvrsnu cjelinu u tretiranju i liječenju brojnih ortopedskih, internističkih, ginekoloških, pedijatrijskih, dermatoloških i inih oboljenja, kao i kozmetičkim tretmanima, prevenciji i tretmanima protiv ovisnosti.

Evo, moram vam reći da ćemo u ponedjeljak (15. IV. 2013.) već vidjeti početak radova Zagrebačke ulice, ovaj tjedan voze svu opremu, već je sve definirano za most na rijeci Odri, koji je kandidiran za europske fondove, najveće ulaganje u našu Županijsku bolnicu, Središnjeg paviljona, od nove Dijalize, nove Radiologije, Onkološkog odjela, novih internističkih ambulanti, potpuno nove kuhinje...

Otočani smatraju da će izgubiti i ono malo što je ostalo od nekada moćnog Doma zdravlja u kojem je bilo i rodilište, a tijekom rata i kirurško odjeljenje koje se trebalo pretvoriti u polivalentni stacionar s nekoliko internističkih, neuroloških, uroloških i inih kreveta s ciljem osiguranja još boljeg zdravstvenog standarda specifičnoj otočnoj sredini.

Dobar internist mora biti u stanju razriješti 85 - 90 % internističkih bolesti od kojih smo neke pobrojali dolje:

Panični poremećaj je vrlo čest razlog zbog kojeg pacijenti dolaze u opću psihijatrijsku ambulantu.Većina pacijenta dolazi sa obilnom medicinskom dokumentacijom obavljenih internističkih, neuroloških i inih pregleda...

Na petom mjestu su internisti čiji je udio neočekivano nizak s obzirom da je poznato da je polipragmazija u liječenju internističkih bolesti česta, a time i broj mogućih nuspojava.

U KJIM liječe se najteži bolesnici svih internističkih poddisciplina: bolesnici sa zatajenjem jednog ili više organskih sustava (respiracije, cirkulacije, zatajenjem jetre, bubrega i drugih sustava) koji zahtjevaju intenzivan nadzor, nadomještanje funkcije oštećenih sustava te resuscitaciju u okviru moderne intenzivne medicine.

- 3 mjeseca intenzivne skrbi kirurških bolesnika ili intenzivne skrbi pedijatrijskih bolesnika ili intenzivne skrbi internističkih (neuroloških) bolesnika (sva 3 mjeseca na jednom od navedenih odjela po izboru i u dogovoru s mentorom)

Jedino je Fudbalski savez Srbije doneo i pravila o tome šta periodični pregled podrazumeva i ko može da ga obavlja (lekar specijalista sportske medicine, lekar specijalista fizikalne medicine i rehabilitacije, lekar specijalista internističkih grana, lekar specijalista hirurg-ortoped, lekar specijalista opšte medicine).

Interni odjeli i Neurologije tražile bi pacijente po cijeloj Hrvatskoj, kada bi Cerebrovaskularni insulti, Infarkti miokarda, Pneumonije, Šećerna bolest, Hipertenzija uz još par izabranih internističkih dijagnoza postale PPTP/DRG dijagnoze sa definiranom i unaprijed utvrđenom cijenom, neovisnom o danima boravka na Odjelu.

Pokazati će se smjernice za odabir pretraga u laboratorijskoj dijagnostici hitnih internističkih stanja vezanim za srce, gušteraču, jetru, žučni mjehur, pluća, bubreg, hitna neurološka stanja, hitna stanja u pedijatriji, te intoksiciranih bolesnika.

U molbi molimo svakako navesti dva područja kliničkog interesa u kojima bi student želio obaviti praksu (Kleve daje mogućnost samo internističkih područja medicine, opće kirurgije, ginekologije i urologije.)

U djelokrugu kirurških i internističkih disciplina bolnički odjeli su organizirani kao jedinice sa 24 postelje na načelu stupnjevite skrbi.

Panični poremećaj je vrlo čest razlog zbog kojeg pacijenti dolaze u opću psihijatrijsku ambulantu.Većina pacijenta dolazi sa obilnom medicinskom dokumentacijom obavljenih internističkih, neuroloških i inih pregleda koje su započeli iz razloga raznolikih tjelesnih simptoma koji prate panični napad koji kao takav u početku liječenja nije prepoznat.