Potpuno si u pravu, svijet ne mogu vidjeti sa svih strana jer sam ogranicen i zadan nedostacima koji« oblikuju »covjeka.Ali usprkos tome uporno promatram svijet i uocavam kako taj svijet komunicira samnom, na koji nacin se odnosi prema meni i onda primjecujem sto predstavljam tom svijetu, koliko sam vazan ili nevazan, koliko sam potreban ili suvisan, a taj osjecaj nije lazan.To ti je kao kad rjesavas iq test, ili ti je sve logicno i jasno jer uocis medjuodnose koji jedini mogu biti ispravni, ili ti nije nista jasno pa pogadjas.Ako sam jako dobar u rjesavanju iq testa, pa dobro to onda valjda znaci i da logicno zakljucujem procjenjujuci vlastite vriejdnosti i sposobnosti, vlastite kvalitete.A ako vidim kakav sam, i ako mi se to sto vidim ne svidja, ako smatram da sam kaznjen sa previse mana da bi postojao i da bi svoje gene sirio dalje svijetom preko potomstva (a to mi je itekako smisleno) zasto pobogu kvragu ili kako hoces da postojim? Pa meni trebaju dodiri, poljupci, ja bez toga ne mogu...