Gledao sam te nedavno na tv, isijavaš ljubavlju, skromnošću, ljepotom fizičkom i duhovnom.

Uzdižeš pjesnika bez-ikogovića i bez-ičegovića, a istovremeno isijavaš prezir prema meni i misliš da sam ja bez ikoga

Miriam me poljubila, što je naravno bilo previše za moje sposobnosti oslanjanja na vlastite noge pa sam se onesvijestila... otvorih oči ponovo na onome istome krznenom bijelom pokrivaču na kojemu sam se probudila i prvi put.. kraj mene je sjedala ovog puta Ona... pogledom sam tražila njezina usta, mrmljala je tiho neke nerazumljive riječi gledajući u staru, ukoričenu knjigu s požutjelim listovima i izgledala upravo božanstveno... okrenula se polagano, kao da pazi pri samom pokretu da me ostavi na životu, da ne reagiram kao prošli put... rekla je nešto, prečula sam jer sami zvuk njezinih riječi bio je harmoničan, nježan i duboko u njemu skrivao se, sigurna sam, zvuk harfe u najmanju ruku ponovila je.. trznuh se... nasmijala se... ' bojiš li se? izgledaš preplašeno '? oooovaj... pa.... i nisam baš... samo nisam navikla na ovakve prizore u svom svijetu.. oprosti mi... mislim na ono prije što sam se onesvijestila.. mmm ' ' ma sve je u redu, to je uobičajna reakcija, nisi navikla na moju energiju, možda je upravo suprotna onoj koju ti imaš... jednom ću te naučit kako je imati.. ' ' hm, u to čisto sumnjam ali... ' ' ššššš ', umirila me, ' nemoj tako... moraš imati vjeru, moraš je izvući iz dubine i spoznati svu njezinu moć.... ubrzo ćeš uvidjeti da si poput nas, da možeš stvarati i bivati u svakom trenutku pozitivna, vedra, čista i neopterećena... da možeš imati i davati upravo sve što ikada si sanjala da bi htjela... mogu zaviriti u svaki kutak tvoje duše i spoznati da si mnogo toga zapustila i da mnogo toga skrivaš u svojoj krhkosti, da se previše brineš o posljedicama prije nego što si spoznala uzroke.. vidjet ćeš, naučit ću te... možemo biti sestre koje će disat jedna uz drugu i učiti jedna od druge... plesati i smijati se, ali i plakati ako je potrebno... želim stvoriti kutak u kojem ni trenutak nećeš biti sama kao što si bila nekada tamo, s one strane... želim da taj svijet bude samo tvoj i toliko jak da ga ni najjača negativna sila ne može razbiti ni prodrijeti do njega ujedno i toliko stvaran da nikada ne posumnjaš '... ' hvala ti ', posegnuh je zagrliti, ali u zadnjem trenutku povukoh ruke i grčevito zaglih sebe oko struka... njezine svijetle oči samo su bljesnule u iskricama blagosti i mira... ' dođi ', klimnula je prema zidu i ustala... brzo ustanem i ja za njom... slijedih je do starog kamenog zida... čudno, nisam prije ni primjećivala kako i on sjaji, sjaji sve ječe kako se primičemo... ona učini pokret rukom, pokret u obliku kruga... na tom istom mjestu ukaže se veliko, bakrom uokvireno ogledalo... jako staro, po mojoj skromnoj procjeni, ali tako magično... sa svake strane okvira imalo je po dva kamenčića i jedan na vrhu.. bili su različitih boja... s lijeve strane stajahu plavi i poviše njega, u razmaku od par centimetara crveni, zatim s desne strane zeleni kojega je nadvisivao bijeli te na kraju poviše svih njih stajao je veličanstveni ljubičasti... okvir je bio izrezbaren nekim vijugavim nitima i spiralama... stajala je ispred njega... ' dođi ', napravila je pokret lijevom rukom, ' stani kraj mene '... nesigurno se primakoh ogledalu, primakoh se Miriam i stadoh ukopana... ogledalo je bilo živo... spiralno je vijugalo cijelom površinom do okvira... ' reci mi što vidiš '... pogledah i pomislih kakvoga li glupoga pitanja jer je predmet u kojeg sam se zabuljila neprestano vrtio krugove iz svoje sredine... ' paaa.... vidiiiim.... spiralu ', reknem odjedom u očekivanju njezinog priznanja da je to stvarno spirala... ona trzne, ' možda će ovo pomoći - primakni se bliže '... dođem ispred i zagledam se duboko.... u glavi osjetim nesnosan pritisak da jedva mogoh progovoriti... ' vidim, vidim samo tebe... sama si tu, stojiš, isijavaš i prekrasna si.... zašto ne vidim svoj lik???? ' kriknem i uhvatim se za glavu, sjednem na pod od boli... i rasplačem se... ona na brzinu učini pokret kruga kao i prije i ogledala nestane... ' oprosti mi, molim te, nisam te htjela tako brzo uvući u sve ovo, ali samo sam željela što prije početi, željela sam ti pokazati kako sebe vidiš, ne vidiš se upravo zato jer se ne doživljavaš, jer si začahurena i ne primaš ništa iz svijeta u kojem živiš... bojiš se previše ', nadvila se nada mnom... ' imaš pravo, možda se uopće ne doživljavam... samo sam jedno tijelo koje će živjeti koju godinu i nestati, zar tako ne treba biti?? nikada neću moći biti poput tebe nikada '.... uzela je moju ruku kojom sam upravo bila obrisala suze i slinu iz nosa i poljubila je... dio ruke koji je bio mokar srebrenkasto je svjetlucao... pogledah je u čudu... ' kkk.. kako sada ništa nisam osjetila? '.. ' nisi? eto, možemo dalje.. ovo je bio prvi korak.. tvoje suze su toliko jake da s njima možeš početi... ne bojiš se priznati istinu, to je važno... upravo je to najvažnije... drugima, ljudima iz svog svijeta, nisi pokazivala da si ovako krhka i da se možeš slomiti kao i svaki čovjek... pomalo si zaboravila da i ti ponekad možeš pustiti suzu.. njima si bila čvrsta i nedostupna, hladna i bahata, zato si i bila sama.... imala si Alastera, toga divnoga starca koji ti je pokazivao tu i tamo da vrijediš i više nego što si sama znala, i živjela si u čahuri u koju je samo on imao pristup... a zašto?? zašto si dopustila da dio tebe, dio tvog srca, pođe, nestane i slomije se? da budeš tako nesigurna u sebe to je dio tebe, to si upravo Ti sada kada si se rasplakala pokazala si da želiš ići dalje... pa idemo dalje... želim ti štošta pokazati.. '..

Kid 17. Veljača 2009. 22:41:55 vatroing, pa zašto se ne zapitaš kako to da nemaš ama baš nikoga da se sa tobom ponosi i da te bar malo ishvali.Pa sada si priznao da si bio isprovociran mojim hvaljenjem i dizanjem u nebesa tkz. " nećaka " a svog sina.Samo radi moga komentara si se logirao i ti i takvi koji misle kao ti, da bi napa i vriđa obitelj Ivice Radunića zvanog KID (iman suprugu i troje dice). Pa pobogu šta smo ti mi to napravili loše u životu da isijavaš takvu mržnju.Jel ti Špiro nešto napravio nažao.Prestavi se i reci to.I iz kojeg si DVD.

bili7... istina je da je sinoć Ukrajina uz obilatu pomoć samih Engleza izborila pobjedu i najvjerojatnije odlazak na SP u JAR... najvjerojatnije je da Hrvatska ostaje doma i da se nije izborila... biće još utakmica.. poraza i pobjeda.. tako je to u životu i sportu..... ali da će sinoćnji rezultat tako djelovat na tebe i tvoj mozak? to je nevjerojatno... tolika količina mržnje i gluposti koju isijavaš je za promatranje... najbolje negdi u hladovini ona dva poznata (po tome) hrvatska otoka... tako mlad.. šteta, šteta...

U nastavku isijavaš svoju frustriranost sadašnjom hrvatskom politikom, Saborom i strankama.

dakle, ima tam u zg jedan zid na tuškancu, a more bogme i rokov perivoj ili oko demetrove i malkice zelen-ti-mi-ti-ga-gaj... i " Flay Robin Fly " od Silver Convention. volio sam kad je stavljala puno, puno Tropheea od Lancomea na svoj brežuljčić. jako puno. fly robin fly, i radiš joj jako i junački, sa apsolutnim poštovanjem, sve dok ne zaboravi i jabukovac i dubravkin aaaaaa put. trophee se osjetio u cijelom kvartu. znali smo od čega i kako. znalo se da je žena opet sretna, pod zidom, navaljena, na mahovinu, miješano sa tropheeom. fantazija. ono, kad plače iznutra, iz hormonaže i bartolinijevih žlijezda, kraljica noći. vladarica osjećaja.. od kojih se cijeli grad zažario. i bili smo samo svoji. sami i svoji. i sretni. to je sve. ajmo sad na you tube, za robin fly. dolazi ljeto. veliko toplo nebo i krošnje predivne, prat će ih vjetar, ko što muško pere svoju dragu. ah, sve je tako jednostavno dok ti se pred očima magli jer u utrobi svršavaš a u glavu te udara toplom rukicom raspaljenog kupidona koji se pretvara u lava, u tigra, u geparda... mila, u sve što hoćeš. u sve što hoćeš. bok boba, hvala dubravka, hej-hej nataša. thanks, for forever... THE BEST FRIEND OF YOUR LATCHKEY... mislim... najbolji i stari, stari poznanik ključa od tvog stana. i onda... obruši se na tebe, kada ti je najbolje, kada isijavaš, sjećanje na Hendrixa ili još bolje verziju od stevea vai-a, " Fire ". nemre biti bolje, draga. uz taj Fire kada goriš i predaješ sve svoje. za milost ljubavi. zapravo za milost Žene. hajmo onda i fire poslušat. samo da vama bude bolje... da bude plam. da bude ispijanje. ali pitka nisi ako ne ulažeš i sama... inspiraciju... jer i klada drvena, ah, zna ležati. puse. zanimljivo, zna klada i gorjeti. ali ako je duže vrijeme močena od melankolije - trebat će mnogo paljenja, nešto jako, za užiganje... yeaahhh... budi dobro.

To malo mizrne mržnje koju isijavaš prema meni probaj kanalizirati prema nečemu korisnijem kao npr. napisati jedan dnevnik za Pollitika ili ukoliko se već ne možeš toliko napregnuti - potraži pomoć stručnjaka.

Tko si ti koji isijavaš oceane sreće?

Obješena o nesigurnu nit, uhvatiš se za svjetlost, sunca, lampe, mačkinog pogleda, i kroz nju isijavaš, bez želja, i bez moći da želje nekome ispuniš.

Ten ti izgleda bolje, a od silna samopouzadanja koje isijavaš postaješ radioaktivna za okolinu

Sve se vrti oko emocionalne energije koju isijavaš, ne toliko oko riječi molitve ili bilo čega drugog... energije koja ti struji kroz ruke i blagoslivlja, tj.

A ne onako, vući ljude za rukav ili im onako uuu bu doći na vrata, praviti se da isijavaš Isusovu ljubav prema svima koga sretneš, a jado si koji očajnički treba prodati pet-deset malo skupljih proizvoda kako bi uopoće bio taj mjesec nula s nulom

I ti sebe nazivaš kršćankom, daj se pogledaj, ne vidiš ni tipkati ispravno od guste magle mržnje koju isijavaš iz sebe.

A da ne spominjemo da si u godinama kad se svi vole boriti protiv vjetrenjača i biti nekonformisti, no nakon nekog vremena i to prođe i naučiš se pomiriti s nekim stvarima i organizirati si život kako ti odgovara.:) Samo nemoj postati mizantrop jer je bitno da se okružiš što boljim ljudima, što nećeš moći ako isijavaš frustraciju i mržnju, koliko god vrijedna ili pametna osoba možda bila