Kad uđem u dvoranu potpuno se isključim, prepustim se glazbi i osjećajima.

ali ima i dana kad frizer bolje da isključim jer nema niš u njemu; onda hodam po restoranima; mada sad nema zime; puretine imam boli glava: zubo:

Ako isključim geolokaciju na telefonu svog tinejdžera, mogu li zaključati tu postavku kako ne bi ponovo omogućio značajke geolokacije?

Dobro jutro svitu moj.. evo mene živa, zdrava i umorna.. Ali tu sam.. Ko za vraga jutros dolazim u firmu naravno ja prva ne da se hvalim ali tako je.. Svaki dan ostavljam vanjsko svitlo da gori.. Jutros dolazim sve u mraku.. Najprije sam svima po spisku ebala njih i njihovu škrtost.. Kako do ureda trebam otvorit tri brave računajući i uredsku dok sam nagodila ključ u prvu još je bilo žuganja.. Moji ključevi imaju recke.. jednu, dvi, tri eto lipo s ključem na brus i označeno da valja.. Upalim prvo svjetlo nema ništa... naglas se ispričam svima koje sam slala tamo di ne triba.. otvorim druga vrata.. krenem na drugo svjetlo ništa.. E sada sam skontala nema struje.. Koji je vrag.. Otvorila sam konačno i treća vrata ušla u ured.. mobitelom pronašla šteliku u obliku jaja ostalu od Uskrsa.. Hvala mojoj dragoj Niki koja je otišla u mirovinu ali me je u ovom trenutku spasila.. Sjetila sam se baterija za radio.. Upalila kad tamo moji obožavani Klapa Iskon i Još te ne mogu pristat volit.. Nazvala sam kolegu mobitel mu isključen.. Ajde dobro kontam ide zajedno s ženom na posa pa da nisu štagod jutros uhvatili radit.. Zornjak i tako to.. S mobitelom sam osvitlila put do čajne, navisila vodu za kavu i čaj.. Osvježila prostorije.. Romantika za pet.. Vani bura.. pomična vrata se ljuljaju i škripe.. Benti miša maloga.. Ali mene ništa nije stra.. Navikla sam ja pješke po mraku, isključim se od zvukova u sebi nešto pjevušim srce treperi ali gazim ja.. zašto bi mi jutros bilo drugačije.. samo mi je bilo ža šta ne mogu obaviti svoj jutarnji ritual koji uključuje kompjuter i javljanje vama.. Ali opet dobro dobila sam ideju za post.. Jučer me nije bilo do vas nije me bilo ni na poslu.. a cili dan ni doma.. Bila sam kod matere i izvršila pituravanja.. Eto staričice moja.. sve je piturano.. stavi tepih i upali šporet.. Neka vatra pucketa.. Neka drva mirišu.. Neka uštipaka i pečenog kruga.. Ma neka sve lipote koju stari mirisi donose.. A ja ću slijedeći put uzeti jednu od starih svića petrolejku neka mi se nađe u uredu.. jer i u modernom dobu bez petrolejke ništa.. Kad sam mogla do kraja osmog razreda učiti pri njoj mogu i sada bar kavu skuhati..

Meni je i osim što mi se svaki ponedjeljak teško dignuti jer je ponedjeljak, čim čujem ovakvo vrijeme dođe mi da se okrenem na drugu stranu, isključim sve što zvoni i svira i probudim se kada zasja sunce.

Moram sve istog časa da ostavim i štednjak da isključim.

Inače isključim zvučnike kad surfam, zapravo jako ih rijetko uopće koristim.

Mislim da u pravilu nije moguće da se dogode ružne stvari ako, naravno, isključim mladenačku radoznalost koja je mnogima " spasonosni " izgovor kada joj udovolje te se ponavljanjima izgube u narkomanskom bespuću i labirintu.

Ponovno se isključim kad je Crna preuzela riječ.

Dakle, iz sebe isključim bilo kakav utjecaj na njih.

Ako isključim svako zauzimanje stava o bitku ili nebitku svijeta, ako se suzdržim svake valjanosti bitka koja se odnosi na svijet, meni ipak unutar te redukcije, te epohé, nije isključena svaka valjanost bitka.

A da pritisnem onaj prekidač na zidu i isključim im struju?

Uzeo sam je u ruku i otvorio nasumice, negdje na sredini, " samo da petnaest minuta isključim mozak, jer u ovom trenutku zaista nisam u stanju raditi ništa pametno ".

onda je debeli počeo filozofirati, pa sam se isključila. često to radim kad sam s njim. samo se isključim.

Živa sigurno, zdrava vjerojatno (naime, još treba par dana da isključim i tu minimalnu mogućnost infekcija).

Nakon što se ja isključim vi nastavljate trčati dalje svojim tempom.

Također mi je drago što imam toliko komentara na svoj posljednji post da mi to daje snagu da i dalje ustrajem na pisanju bloga i da isključim komentare na istom.

evo, jučer je bila godina dana ovom mom tužno-veselom kutku... ma ono, iako tu često bude i tužnih i sjetnih tema, ipak mi je ovo sve pravo veselje... a evo, vratija san se iz Splita... i bilo je stvarno lipo... ok, počelo je " ne baš obećavajuće ", jer je avion kasnio punih 2 sata u polasku i nakon što sam se iskilavio nekoliko sati zujeći s kolegom po praznom aerodromu, konačno smo stigli u Split i u hotel oko 1 h u noći... zatim sam sj... laptop odmah drugi dan (ni samom mi nije jasno kako sam to tako stručno uspio), a nisam ga mogao popraviti do povratka u Zg, pa sam na netu visio samo malo na nekim PC-jima u hotelskoj auli... nije baš bilo zgodno pisati tako blog...: -) da sve bude još bolje, starci su mi doma uspjeli sredit i PC tako da sam ga danas konačno preinstalirao i sredio i mogu napisati post... i zato sam propustio rođendan moje boce: -))... anyway, da ne ispadne sad baš sve crno, ova dva tjedna u Splitu su bila stvarno lijepa... hotel je bio skroz blizu centru, lijepo uređen, skroz ok... iako im moram zamjeriti da bi za 4 zvjezdice mogli imati barem neki šank na kojem se može popit piće, a valjda je neku malu teretanu previše za tražiti... ali blizina centra je bila presudan faktor, tako da sam svaku večer visio po gradu, primio Grgura za palac i poželio želju, šetao rivom, pio kavice i pivice sa pogledom na more ili uz blues glazbu na peristilu... ali moreee, prelijepo je biti uz more... kako je to lijepo ispalo, ove godine sam proveo puna dva mjeseca uz more, kao nikad prije... vrijeme je bilo skroz lijepo i toplo, ok, barem za pojmove mene kontinentalca, koji polako već traži di je spremio šal i rukavice... doduše, prilikom odlaska nam je bura opako tresla avion, ko da smo u lunaparku, baš je bilo zabavno: -))... do posla sam morao ići javnim prijevozom, a nadam se da neću ispasti jako bahat kad kažem da sam se skroz odviknuo od toga... ali ok, nije bad, nema u Splitu takvih gužvi kao kod nas u Zg, tako da mi je do posla trebalo nekih 15 minuta, taman toliko da me naši dragi penzići ne počnu neizdržljivo živcirati: -)))... a posao, bilo je stvarno super, ekipa je bila skroz dobra i cijelo vrijeme je bila zajebancija i neka dobra atmosfera, tako da smo sve super obavili i dosta toga naučili usput... prošli vikend smo bili vani u Vanilli na Poljudu i bilo nam je stvarno dobro... ok nije to ništa jako posebno, ali ok je malo promjenit mjesto izlaska, pa i face koje se viđaju, a bome tamo se može vidjeti stvarno svakakvih: -)... kolege su bile vrlo zadovoljne ljepotom djevojaka... moj dojam, tako-tako... ma svugdje ima lijepih cura: -))...... čudno mi je to kako kad negdje odem, skroz se isključim od svog uobičajenog života... ono, imaš neke nove sitne probleme kojima se pozabaviš, ono, kao, di je banka, di je dućan, di da idem jesti jer mi je dosta hamburgera (pa ko za peh mi stave na tv dokumentarac Super Size Me, nakon što sam 3 dana u nizu posjećivao fast foodove: -))... kud ići van, kako doći do negdje, na koji bus sjesti, gdje ići na piće ili u šetnju... skroz to zaokupi mozak i jednostavno ništa drugo ne postoji... i bilo je stvarno lijepo i na neki način odmarajuće unatoč važnim obvezama... uvijek sam volio promijeniti malo ulice kojima prolazim, pa makar i samo na dan, promjeniti zrak... osjetiti neku promjenu... osjetiti se živim... a ovo je bila stvarno lijepa promjena (iako ova ideja o putu u Kolumbiju koji bi me mogao snaći na proljeće, mi se baš i ne sviđa: -)))... no nije sve uvijek lijepo u životu i nažalost, moram ovo završiti u tužnom tonu... znate svi kome je ovo posvećeno... jer žao mi te momče... stvarno mi te žao...

- Kada počne utakmica ništa ne osjećam, ni umor ni udarce koje dobijem, jer se jednostavno nekako isključim od toga i samo guram naprijed.

Te se faze točno ni ne sjećam, jer kad pišem, isključim se iz stvarnog svijeta.

isključim laptop iz struje i živo mi se jebe...: D ima baterija: D al inače također niš ne gasim kad grmi. jbg, ako mi je suđeno da neš crkne onda se to ne može izbjeći.

Ja sam gledala predstavu Ludi od ljubavi u Knapu i iako mi je tekst ok, nekako me naprosto glumci nisu uvjerili u... pa, sami u sebe: D Možda čak nije problem u njima, nego u tome što mi je teško pojmiti takvo histeriziranje i natezanje u bilo kakvim vezama pa se " isključim " umjesto da empatiziram (što bi trebala, s obzirom na karakter predstave).

Istovremeno sam pazio da te osobe ne isključim s drugih profila jer su mi se i tamo počeli sakupljati neki od tih sljedbenika (Facebook, Google, LinkedIN pa čak i Slideshare, Quora i Pinterest).

- Ne tangira me, isključim se kad igram, skoncentriram se na svoju momčad, protivnika...

Dakle grozna sam i to već svi znaju heh.. kad je neka muzika koja mi je ono ohhhh i ahhh doživljaj ja zašutim nemrem pričati, nemrem sudjelovati,... isključim se i slušam ušima, disanjem, tijelom, porama upijam.. obavija me a onda se na kraju vratim pa opet sudjelujem i koliko god puta nešto čula, a čujem nebrojeno puta, ponekad i za redom svejedno me svaki put obeznani.. svejedno me svaki puta obuzme i zato te neke pjesme, a ima ih o ima ih, definitivno nisu za mene.. ni kad vozim.. ni kad sam u društvu jer jednostavno ne mogu ništa stoga oćete li da budem prisutna, društvena, komunikativna svirajte mi nešto neutralno

Već godinama nisam imala pravi odmor tako da jedva čekam da se malo isključim iz tenisa.

Budući da sam završio posao i bio na povratku kući, sve što sam želio bilo je da utonem u nagnuto sjedalo te da uz pomoć slušalica isključim svijet i da budem sam.

I, što bi rekao Gibonni, činim pravu stvar uključim televizor, a isključim ton

Instantno sam u tom trenutku smirenje potražila u cigareti te još jedanput, za svaki slučaj, detaljno proučila tekst, čisto da isključim mogućnost uznapredovale disleksije uslijed tolikog izlaganja na suncu tijekom godišnjeg.

Na stvarnost reagiram tako da se zatvorim u sebe i isključim iz vanjskog svijeta.