I tako, čekam ja autobus, moju već opjevanu šesticu..... stojim ispred nekih osvijetljenih panoa, i odjednom, nedaleko od mene, iz jednog iskorači jedan ogroman lik, ogromno tijelo, ramena, kapa, očale, velika vojnička naprtnjača.... Ugledala sam ga krajičkom oka, za tren mi se činilo kao sjena, ali pogledam ponovno, čovjek iskoračuje iz panoa. okupan svjetlom, visok, ogroman, zabacuje naprtnjaču i saginjući glavu s naporom ulazi u autobus.