Ne, ja dostojanstveno otrpim ovrhu, pokrijem se ušima dok skrušeno ispraćam referenta s kariolom novca, i ne žalim se nikome: nitko mi, najzad, nije ni kriv.

I dok ga tako ispraćam s prozora hotelske sobe, dišući njegove đevreke, pada mi opet na um Ivo Andrić koji je u ovoj istoj, Prizrenskoj ulici živio kao podstanar, nakon što je glavom bez obzira izbjegao iz Zagreba, da bi u ovome gradu postao veliki pisac i da bi mu, napokon, Beograd pružio atmosferu u kojoj je napisao sve svoje bosanske romane, i onaj jedan tjeskobni beogradski, o Gospođici, staroj usidjelici koja je štedjela na svemu.

Dadoh ti razum i ruke, ljubav i sve što sam znala, na put te ispraćam s nadom da nikad nećeš pasti... napisala je svome prvorođenome.

Dok dočekujem unuke iz škole, i ispraćam u školu, dok kuham, dok čekam kćer na " ručak " (oko 17 - 18 h), u mojoj glavi se vrte svakojake misli...

Ispraćam je, a potom i sam prianjam na posao.

Nakon zabavnog druženja, ispraćam svoje goste i uspijevam čak i pogledati svoju omiljenu seriju Fringe.

Polako i neprimjetno ispraćam svoje prijatelje Miro, Brc, Ljubiša, Bil, Marko, Raka, Jan Jack, Tom većina ih je otišla s jeseni.

I tako, u nedjelju ujutro ispraćam većinu sudionika 38. revije pa se Zoran Tadić i ja, među posljednjima, lagano krećemo prema Zagrebu, ne pričajući mnogo o svemu što smo doživjeli u protekla dva-tri dana, jer se to riječima ionako ne bi ni moglo ispričati.

Volim ja sve njih, svoje volontere, al bi i ja volila da ko mnogi moji ratni drugovi koje proteklih godina ispraćam kroz Azilsku kapiju dobijem šansu za ono da sam baš najnajnajdraža nekom.

Ispraćam noć i dočekujem jutro u nadi da se neće opet pojaviti koja škorpija, stjenica ili mutirani žohar.

Ne zaključujem to samo zato što ispraćam još jednu Staru godinu.

Ja ispraćam Branka van i vidim da nema šporeta.

Ispraćam pojedine grupe na ulasku u čamce ja se ponovo upućujem prema sipu.

Obično se bacim u bed kad ispraćam svoje cimere i cimerice, s kojima sam kratila te iste dane.

Ujutro frendica i ona stalno gledaju u mene, ja u njih, one busom odlaze, ja ih pogledom ispraćam.

No za stolom u kuhinji privodimo razgovor kraju i dok svoju sugovornicu ispraćam do vrata, onako usput pitam: ' A gdje je sada Čović? ' Uopće ne mislim da žena zna gdje je i što radi njezin bivši direktor sa svojom otpremninom.

I napravim to tako da zanimljiv mi model ispraćam pogledom dokle god mi ne nestane iz vidokruga.

Ispraćam još jedan zalazak sunca, tonem sve dublje u samu sebe a noć se prikrada i zatvara vrata danu.Mašta moja saveznica širi ruke, ovija me njima i uvlači u svoje odaje.Odaje u kojima sam ja tvoja kraljica, kraljica tvoje duše, srca i tijela.U centru mog sna uvijek si TI, a ja se zapitam sanjam li i danju? San protkam plavom maštom, doziva moje plavo snoviđenje.....

Ustajući, ispraćam ga do njegova skutera.

I odmah se pojavio poznati osjećaj, onaj kojim uvijek ispraćam voljene životinje.

I dok ga tako pogledom ispraćam do telefonske govornice, zamijetim da je stol sučelice prazan.

I dok ga s ushićenjem i ponosom ispraćam pogledom, razmišljam o neobično velikom broju pregaženih životinja što ih vidim zadnjih tjedan-dva na cestama.

Iza mene je ostala teška godina koju ispraćam sa posebnim zadovoljstvom a što najviše zahvaljujem Vama.

Grlim ti osmijehom dan Noću te osmijehom ispraćam u san...

Ja joj se baš ne veselim jer teško da će biti bolja od one koju ispraćam.

Ispraćam ih preko vrha puške dok nastavljaju odlazak u plavo i počinje me morit misao jesan li pametno postupia: " Ako ne budu ovde pink panteri zbog kojih san tu i doša, propustia san možda jedinu priliku da uvatin štogod " Mislin da se dobro sićan da san ih negdi ovde vidia prid par godina i koliko mi se čini samo u prvom zaronu jer su se posli pripali i nisu tili prić.

Nakon napokon podignutog šatora (iza hostela, 2 $), hladnog piva i vrhunskog kulinarskog užitka (jaja na oko), sa lokalnim Ticosima u obližnjoj " kafani " uz nogomet i Guaro (naša loša rakija, pa nijansu, dvije gore) ispraćam noć i dočekujem jutro.

Ispraćam Te u mislima i opraštam se od Tebe dragi Anđelko, u ime svih koji su te voljeli i cijenili.

Ufff.. danas sam toliko bez energije, kao da je netko cijeli jučerašnji dan isisao svaku trunku života u meni... čak me i svaki prst boli.. pa mi je teško i pisati... Nedjelja počela grozno.. Obukla haljinu.. bila na frizuri i na šminkanju.. i kada sam napokon zakopčala patent.. čujem onaj zvuk paranja... a čak sam u onoj haljini uspjela udahnuti zrak (vjerojatno je tada i pukla, i onda kažu da mi žene muškarcima ne damo da dišu.. i ne treba im dati... ako ne mogu ja, zašto bi oni mogli???).. luda.. preluda zbog haljine bacam je preko sobe.. hodam gore-dolje i kemijam što da obučem... Izvadim šarenu svilenu haljinu koju sam kupila prije godinu dana.. i nosila je samo jednom.. duga.. do poda... i letim iz stana... Večera je u 8 i pol.. a meni se nije dalo cijeli dan bančevati sa svatovima.. kada mladoj itako nije drago što me vidi.. pred ulazom u hotel čeka me prijatelj.. skupa ulazimo... ekipa nam čuva mjesto za stolom.. ali prije toga ide čestitanje.. čestitam kumi (btw.. cijeli život je moja bivša prijateljica govorila da ću joj ja biti kuma) koja već ne zna tko joj glavu nosi, mladu ljubim u obraz, šapće mi na uho " zašto nisi došla ranije i bila cijeli dan ".. kiselo se smješkam... " Nisam, jer samo želim da budeš sretna.. ponavljam joj one njene riječi koje je ona meni rekla na djevojačkoj.. mladoženja-koji je uvijek bio divan i drag dečko ljubi me i diže od poda i vrti... " Oženio sam se " - cikće od sreće.. Smijem se sa njim-a u sebi mislim " A jadniče koju si rospiju oženio "... Ulazimo u salu.. vidim svog bivšeg.. a sada novopečenog muža od još jedne rospije... gleda me.. dižem glavu... nije mi važan.. Sjedamo za stol.. vrti se molitva... himna (i to dvije Lijepa Naša i Hercegovačka)... ide prvi ples.. ne poričem da je mlada lijepa ali mogla je biti i ljepša.. i to mi lagano diže raspoloženje... Zove me prijatelj na ples.. vrtimo se sa ostalim parovima.. i tako dalje.. pa opet ples... nisam gladna.. ne mogu jesti.. ali neka se piće toči... tako je, da.. još jedna jager cola.. bez leda molim lijepo.. malo me grlo boli.. a svaku pjesmu s urlikom ispraćam.. Pjevač dolazi do mene.. do tada je već čitav naš stol plesao na stolicama... daje mi mikrofon... pjevam, a vjerovatno svima param uši.. zabavljamo se... i iskreno mladu nisam pogledala niti jednom u ostatku večeri.. nije se veselila.. nije je bilo na podiju.. bivši se nije ustao sa stolice.. kraj njega je sjedila njegova žena s kiselim osmjehom na licu (vjerujem da je čeljust zaboljela).. a ja.. pa ja sam uživala... vrijeme mi je jako brzo prošlo.. izmjenjivala plesne partnere.. jer stvarno volim plesati.. dobila po dva žulja na nogama... izgubila jednu naušnicu.... totalni krkanuluk te večeri, ali tako mi je baš i odgovaralo... lovi se buket... ja ne idem među deklarirane samice.. (na podiju očajnički cvijeće čekaju gospođice od 35 do 45 godina)... ne osjećam noge ali nastavljam se vrtiti.... sjedam da zapalim cigaretu.. dolazi mi poruka " sačuvaj jedan ples za mene " - nepoznati pošiljat, ali sumnjam na nekoga.. brišem poruku.. nije ni važno... Roditelji od bivše prijateljice me ljube i grle... gadi mi se to licemjerje... Već je 4 i po ujutro... na podiju ostalo samo nekoliko mladića koji ne znaju što bi više od sebe pa su posjedali na pod i voze imaginarna auta... usput.. oči su im neobično podbuhle i krvave... idemo i mi doma.. ali treba pozdraviti mladence... Dolazim k novopečenoj mladoj.. " Želim ti svu sreću ovog svijeta ", a prezirem se u sebi jer je to doista tako.. njoj nikada nisam željela zlo... " Znam to.Hvala što si došla " - ljubi me u obraz... pogledam je, ali ono baš je pogledam, samo da memoriram neke detalje o njoj u svom kaotičnom mozgu.... " Vidimo se " - kažem, iako sumnjam.. ipak će živjeti kod mladoženje.. tužno je što ne znam hoću li je više ikada vidjeti.. Tužno je što često tako gubim kontakte s ljudima... Ljudi odlaze.. Onda nakon nekog vremena sjetim ih se, pitam se gdje su, što rade, kako su... Hoću li tako i za nju... Hoću li pitati druge ljude za nju, kao da nikada nismo bile prijateljice.. Vjerojatno.. I to je ono tužno..

Svake godine od Nove godine očekujem nešto bolje, a ispraćam ju očekujući nešto bolje od ove druge.