Posrnuti ću vjerojatno još dosta puta kao čovjek, ali moj najveći izazov u životu je da više nikada ne napravim ovakvu grešku, da više nikada ne izgubim iz vida dobro i da uvijek ispravno postupam.

.... posljednjih sam dana baš tužna. nesretna. to je utjecaj onog što se bilo dogodilo pa.... neg shvatila sam koliko je život vrjedan. dobro, nisam to tek sad shvatila, ali.... nakon tog događaja, non - stop razmišljam o tome, da li ispravno postupam. pazim na sve što učinim. stalno ražmišljam o tome da nešto krivo ne napravim jer se druga prilika neće ponoviti.strah me mojih pogreški. inače vjerujem u reinkarnaciju i to me malo spašava, ali opet.... živim u tom nekom strahu, i.... ne znam. bojim se. zvuči glupo, ali tako je.... inače, strah je kod mene neprihvatljiv. normalna je stvar, ali ja ga uvijek pokušavam zaobići u velikom krugu.... a previše se bojim sad i mislim da će me to sjebat. stjerat ću se u jedan maleni kut, i tamo ću ostati.... dugo. jao kako me taj strah para. uništava. čini nervoznom i totalno nesigurnom. a neznam kako se boriti protiv njega.... prejak je. jači od mene.

Fellerova ideja (i nadam se da ispravno postupam) je da postoji stalna uzajamnost između promatranja i teorije, i da jedno bez drugoga nije potpuno.

P redobri Isuse pomozi mi da ispravno postupam sa svojom kćeri pokaži mi put i daj snage da te pratim i da ne posustanem.

Molim Te Bože pomozi mi da ispravno postupam u komunikaciji s osobom na mom novom poslu.

ne mogu ti više pisati one mailove od kojih ti se zavrti u glavi, a noć postaje besana... često mi dođe da ti pišem, ali obećao sam da neću... ok, mislim, znam da sam osoba koja često pogazi riječ i ne uspijeva se držati zacrtanog kad si ti u pitanju... valjda je baš zato taj naš " bivši " odnos tako lud i nevjerojatan... ma zato i pišem ovdje sad, jer vrlo vjerojatno ti to ipak nećeš nikad pročitati, iako primjećujem da unatoč ogromnom broju blogova, postoje neki putovi ljudi koji komentiraju, a koji vode od tvog kutka do ovog mog... ponekad ti poželim nekako skrivećki dojaviti da pogledaš ovaj blog, ali razum mi kaže da bi to bila loša ideja... možda bi te razočaralo?... ne znam... zapravo mi fali tvoj glas i oni naši kasni razgovori o svakakvim glupostima, o životu i o nekim našim ciljevima... o tim našim razmišljanjima i toj ludoj sanjarskoj crti koja nas je najviše povezivala... zamisli kako se sve promijenilo od onih početaka, kad sam bio na najboljem putu da postanem propali student i kad sam se luftao u 2 h ujutro šećući po kvartu i sjedeći na vjetru nakon svađa sa starcima... smiješno, a sad smo već stvarno odrasli ljudi sa sve stvarnijim nekim bitkama u životu... daleko smo dogurali mala, tko bi rekao, ha?: -)... ali fali mi tvoj glas... fali mi razumijevanje... fali mi onaj tvoj skok u zagrljaj kad bi me vidjela... fali mi netko zbog koga ću biti siguran da ispravno postupam u životu, netko tko me može razumjeti... netko tko će se smijati mojim glupostima i neće me osuđivati svaki put kad pogriješim... a malo je takvih ljudi... nitko nismo savršeni... znaš da mi je stigao autić?... siguran sam da bi bila ponosna: -)... nije to mala stvar u životu, prvi auto... baš bi ti volio opisivati svaku sitnicu o njemu i kaj sve ima i kako ide i svašta nešto... i dođe mi da se zaletim do tebe i da se vozikamo uz more cijelu noć, onako kako smo to uvijek zamišljali i da glasno pojačamo muziku i deremo se kao da nas je baš briga za cijeli svijet: -)... ali ironija je da sad kad to mogu napraviti, opet iz drugih razloga ne mogu: -)... malo je posebnih ljudi i stvarno je šteta da mi nisi dio života više... zamjeram to sebi... nego, jelda kako je danas bio jako lijep dan?... baš je...

- Imati odgovornost za nešto - znači za neku stvar imati dovoljno sluha savjesti i pameti da time ispravno postupam.

Ako pak dostatno jasno i odjelito ne uviđam što jest istinito, očito je da ispravno postupam ako se ustežem donijeti kakav sud.

Mojim poslom, ponašanjem koje zbilja nije u redu ali ja lako planem kad me konstantno neko kritizira kad i ispravno postupam, zatim joj se ne sviđa moja odjeća, s kim izlazim, gdje se " smucam "...

Da li ispravno postupam što ne uzimam Ormidol? (dodatno me zbunjuje što na Ormidolu piše da se ne daje ako je tlak niži od 100, a meni sada je niži) Da li moj povišeni puls može ugroziti moje dijete

Ali nekad moja naglost ne umanjuje sigurnost da ispravno postupam

Što je bitnije? Slijediti vlastiti instinkt ili igrati na sigurno? Ja i dalje mislim da ispravno postupam, ali ipak je u pitanju moja budućnost, ipak je u pitanju nešto što će u glavnini ispunjavati veći dio mog života... u redu je da me ipak malo muči određena nesigurnost..

A čovjek sam, a ne freak, pa se zapitam i da li se ispravno postupam

Želim biti sigurna da ispravno postupam i želim čuti njene savjete kako ubuduće...