Dok sam ih nagovarao, nazvao je Dario i ja mu ispričah muke po Kemi.

Tjeskobna odlučnost tišine primala me je raširenih ruku u svoje carstvo i ja joj se u mislima ispričah zbog svojih koraka i lupanja uzbuđenog srca koje je pomno osluškivalo glasove pokušavajući dokučiti odakle dolaze.

Nakon nekoliko minuta, ispričah se što sam smetao i mahnuh štapinom na pozdrav.

A ja nedavno ispričah prispodobu o kuni novčanici.

- Pričekaj malo, davno je to bilo kad ti ispričah priču.

U ovih 10 dana ne javljanja, uspjela sam se unatoč dvomjesečnoj apstinenciji i svom uzornom ponašanju, dva puta napiti i tri puta napraviti totalnu budalu od sebe.. nije to lako.. ni sebi priznati ni sa sobom kao takvom se suočiti.. kajala se.. gorko... sutra.. kad je sve kasno, naravno... kako to uvijek biva.... uspjela se opet pokupiti i skockati.. biti uzorna djevojka, kći, zaposlenica, građanka i državljanka, brineta i sl... (prigodno mi pada napamet stih od tbfa.. pristojan momak, al ' lud u mozak)... odlučih i raskrstih sama sa sobom nekoliko bitnih i jednu nebitnu stvar... javih se na 10 natječaja za novi posao.. zvali me već na neke intervjue... pa ću da idem.. i briljiram.. kao. ispričah se gomili ljudi i izvrijeđah drugu gomilu ljudi... (u direktnoj vezi s onim dvostrukim pijanstvom i trostrukim budaliziranjem)... ozbiljno razmišljam o preseljenju na Velebit... rekoh: ozbiljno... možda tamo shvatim koji je meni vrag... da se ne izrazim drugačije... da, da... i to je jedna od odluka... no more dick, cunt, fuck.... ne zelim se preforsirati... i zaletit ce se tu i tamo.. možda i uletit.. ali idemo dalje... e da... da se vrnem na ono koji je meni... jer odlutah.. to mi se u zadnje vrijeme i trijeznoj događa.. (pa mislim, na sta ovaj post liči?).... imam neki blagi osjećaj da ta moja samospoznaja i nije bas do lokacije i geografije.. ali nikad bježanje od stvarnosti nikome nije naštetilo... kažu i lažu.. kažem i lažem.

Na brzinu ispričah priču o Blogomobilu.

Na brzinu mu ispričah nekoliko zanimljivosti s mojih putovanja.

ispričah jedan stari vic Mom Svjetlu U Tmini, o Muji i Fati i tome tko je kome što učinio iz ljubavi (vidi desno od posta). vic je bio samo povod i posljedica dobre zafrkancije te večeri i vjerovatno bi pala u zaborav (veselih večeri imamo za izvoz) da si nisam, kasnije, vračajući film događanja, postavio čisto retoričko pitanje: " što sam napravio da joj pokažem svoju ljubav? " glupog li pitanja pa cijelo vrijeme našeg zajedničkog postojanja pronalazim načine da joj pokažem koliko je volim. zar bi, naposljetku, bila samnom da to ne vidi ili ne čuje ili ne osjeti? tako je radim sve što znam i što umijem da bih joj, svakoga dana iznova, pokazivao koliko je to koliko je volim. a radim li, njoj za ljubav, i ono što ne umijem? e, sad, da malo ne pretjerujem? kako mogu, njoj za ljubav, raditi nešto što neznam i kakvo bi to bilo iskazivanje ljubavi mrljanjem, brljanjem i stvaranjem spački baš si postavljam nesuvisla pitanja ček, ček što ne znam raditi, a mogao bi pokušati, njoj za ljubav? ne znam kuhati skuham jaje (nedefinirane tvrdoće), ponekad i ispećem (samo bez okretanja jer se raspadne), napravim roštilj (muški posao), ali skuhati nešto " konkretno " za mene je pustolovima. dobro, bit ću pustolov, njoj za ljubav. gulila je na poslu popodnevnu šihtu. obišao sam Grad i pokupovao namernice, uzeo ključ od stana, kao trebam pokupiti nešto svoje, obečao da ćemo u pizzeriju poslije posla (da slučajno nešto ne pojede), ponio Kuharicu sa slikama i prionuo na posao. htjedoh ispeći šnicle, pomes, zelenu salatu, hladnu tjesteninu s tunjevinom kao predjelo i voćnu tortu za kraj. htjedoh mesar mi je uvalio neko žilavo meso s fljondrama, hrana za lavove. nisam pronašao bat pa sam šnicle istukao čekičem. zaboravio kupiti senf (piše: jednu stranu namažite senfom). zagrijano ulje se zagrijalo previše i zasmrdilo cijeli stan i cijelu zgradu do prizemlja. ulje bacio u WC i poprskao pločice i misne hlaće (vrelo ulje u hladnu vodu nikada). ispekao šnice, jednu stranu kremirao. krompir ogulio, isjekao i posjekao se, sipao previše ulja u fritezu, zasro pola kuhinje. zelenu salatu tri puta prao. prvi puta presolio, drugi puta stavio previše octa. tijesto se malo ljepilo, a tunjevina je bila s povrćem (trebalo bi zabraniti proizvodnju konzervi bez vidnog natpisa PAZI, POVRĆE), povrće iz tunjevine pobacao. biskvit za kolać se malo sasušio (kriva je rerna) i pucketao je šećer pod zubima (kriva je brzina miksera), jagode su bile ok, ali se žele nije htio stvrdnuti pa je razpekmezio šlag (proglasiti svecem izumitelja hladnjaka). sve u svemu, " večera " ju je " pogodila " do suza. obečao sam, ako mi slijedeći put nešto slično padne napamet, odalamit ću si takvu šamarčinu da se tri dana okrećem oko svoje osi.

Uh, koliko ispričah za ovako kratko vrijeme.

Ova priča koju ispričah nije moja.

Ta uzmi čitavi moj život; ispričah ti ga već na prekide, prigodice, u markantnijim potezima.

Dakako, bilo mi je neugodno, pa se ispričah starom prijatelju.

A kad smo već kod Festivala, ispričah Doktoru da su Blogeri dobili dva mjesta na Đurđevačkom festivalu.

Kad me je poslije nazvao Dalibor ispričah mu ovaj razgovor.

Bijah nekoliko dana kod njega i tako mu ispričah i o radiostanici.

Ispričah se, jer sam se očito smjestio na njegovom travnjaku.

Njih zanima moj štap i ja im ispričah priču o štapu i hodanju.

Bilo mi neugodno lagati, al ne vidjeh u tome ništa opasno, pa se predstavih da sam urednik itd, ispričah priču o kombiju, predah utješnu nagradu i pozdravih se.

Ja joj rekoh da studiram povijest i knjizevnost... ispričah joj nekoliko crtica iz povijesti moga grada.

Ispričah joj simboliku štapa, a ona se više zanimala za hodanje i što mislim o njenom Međimurju.

Evo bih volio da ovi silni podupiratelji Paradiranja kažu ovako javno (poput mene što ispričah ovu svoju straight priču) tko je od njih gay...

A posebno se smijao kad mu ispričah zašto sam to uradila.

Ispričah se sa društvom i odoh dalje ća.

Zadovoljni su pristali da poziraju, a kad fotografiju poslah na ovu adresu, upitaše me što je to, a ja im ispričah priču i objasnih tehniku.

On nije zaslužio da svi mi preživljavamo priču koja nikako nemamo smisla..... ipak.... to ću napisati sve sutra... to je duuuuga priča... skužit će je pol Hrvatske (a ovdje prijatelji ZD, Jole, Vin............ oprostite ako sam nekog u pvom (ili stotom) bijesu zaboravila.....)... večeras vam ispričah pola priče.... sutra će biti još gora....

Ispričah se kolegi @BP za omašku.

A sve jer se tako navikla šetat po grani u kavezu... Al najluđe je šta je uspoređujemo sa svin živin životinjama pason jer je tako poslušna i dresirana, pa pilićem jer ima lipu žutu glavicu, ja je zovem i maca haha:)... to je onako sve od milja... voli jeste sve, najviše neke posebne sjemenke, jabuku, mrkvu, pit čistu ladnu vodu... i pivat kad raspalin liniju... a kad osjeti da ima potrebu da se rješi suvišnog perja počne tako lepršat krilima da se čovik pripadne šta joj je kad je prvi put vidi da to radi, al navikli smo sada već na to, upoznah ja nju kakva je:)... eto ispričah ovu priču o mojoj papigici, ona me inspirirala maloprije na to kad san se išla igrat s njon:) a evo i njenih slikica da pokažen svitu koliko je prelipa i slatka

Ispričah ja Vama... jer mi je sada lakše......

Kako ispričah i prethodnom postu, prije one trke za lopovom bili smo u nabavci na ribarnici i ako se sjećate, kupili smo školjke-jakobove kapice ili kako se ovdje zovu kapesante, školjke-mušule i jednu veću oradu.