meni je dobro... dobro mi je... kucam si o drvo... dobro mi je... same smo 4 radna dana u tjednu popodne i to najčešće prođe suuupeeer - iz vrtića šetamo u pekaru ili u dućan po neki slatkiš, pa doma ili na ritmiku, igra se sama, operem ju, dam joj jesti još prije spavanja, gleda crtiće... spavati ju stavim tako da joj ispričam priču, otpjevam pjesmicu, pomazimo se, odem piti čaj u drugu sobu, ona zaspi u roku 10 minuta i to najkasnije u 21 sat. divota. ja sam užasno umorna, ja jedva gledam, ja ne znam kako da si podignem razinu energije, povećam količinu energije ili kako se to već kaže... pijem crni čaj i mate čaj, ma čak i kavu ponekad, i zdravo jedem i vježbam i razgibavam se i sve kako piše u kozmu ali i dalje sam grozno umorna poslije posla i zato prihvaćam da je dovoljno to što zajedno provedemo tih pola sata - sat prije spavanja i što razgovaram s njom kad god mi se obrati i o čemu god hoće i što ju cmoknem tisuću puta u tih nekoliko sati koliko dnevno provedemo zajedno, a ostatak vremena ju puštam da bude sama sa sobom. prije sam si predbacivala to što se ne družim aktivno s njom svaku sekundu koju provedemo same doma ali čini mi se da se dobro razvija i bez toga pa sam odbacila predbacivanje