Došla lipo gore (oni ki bivaju u Rijeci, znaju da je biro gore, na brdu, mislim mala uzbrdica, tako da se lipo i oznojiš dok dojdeš do njih), na šalteru sve predala, pročitali su mi moja prava (moš mislit, sva prava imam, aha, malo morgen), malo ih muči dali imam pravo godinu dana po 12 oo, ookn, ili četri miseca 70 % od plaće, pa će to malo razmislit, ča mi se više isplati, moran do pravnice, koja ćemi to sve lipo objasnit i dat savjet (baš me zanima, ča ćemi ona predložit, a otom potom), onda san bila lipo na sastanku, a da imali smo mi i sastanak sa referentom, aha, nas desetak, u jednoj kancelariji, lipo nam je ženskica sve objanila, kako se trebamo ponašat (ma molin te, ča mi ki smo na birou smo malo švikete-švakete, ča se mi neznamo ponašat) kako se pišu molbe ili ti zamolbe (ma ova nije sva svoja, koda smo nepismeni, u lijevom kutu naziv firme, u sredini naslov, sa lijeve strane se počne pisat, prema desnoj tekst gdje opisuješ kamo si delal, ča si delal i na kraju ime i prezime, adresa i broj telefona, eto tako da znate, nedaj Bože da van zatreba, a nakon toga objašnjenja naša sugovornica nas je uputila pred ogledalo, da, da lipi moji pred ogledalo, da kad dojdemo doma neka stanemo pred ogledalo i neka sami sebe upitamo šta mi želimo, kakav posao želimo, da se lijepo ispričamo i to sami sa sobom ispred ogledala, pa se lipo pitan ki je tu lud, ona ili mi ki smo je naslišali (slušali), lipo nam je zaželjela skori pronalazak posla i poslala doma, mi se digli i saki sa svojim mislima šal (otišao) domu svom. Eto ja poslušala njen savjet, lipo stojim pred ogledalom i gjedan se (gledam se) i lipo povedam (lijepo pričam) sama sa sobom, dogovaramo se ja i moje drugo ja i baš nam je lipo, a sirote mi još nismo došle do zaključka, ma ni ni bitno, glavno da se mi dve razumemo (razumijemo), valjda ćemo doć do nekog zaključka, prije ili kasnije