O realističnosti u Kovačićevim djelima najbolje govori književni kritičar Antun Dubravko Jelčić: Realizam Kovačićeva romana, (...) je dokaz visokog stupnja umjetničke kreacije: pomiješati i povezati sve te oprečnosti, prožeti ih jednu u drugoj, impregnirati ih u jedinstvenu, u jednom dahu ispričanu priču koja se sa svakom riječi sve više steže u osebujnu životnu viziju siromaštva, i pokvarenosti, neslobode i gluposti, to je mogao samo velik, iznimno velik stvaralac, umjetnik koji svoju zadaću ne vidi u rekreiranju životnih podataka, nego u kreiranju vlastite predodžbe, osobnog doživljaja života (...) Po tome je on, u romanu ' U registraturi ', bio smion i vidovit skretničar koji je razvojni put hrvatske književnosti usmjerio prema punoći umjetničke kreacije.