Suprotstavljen, istovremeno neodjeljen od singularnosti, izražava nemoć i strah ljudske sitnosti u pesimistično-mizantropskom traganju za identitetom svoje vrste i sebe sama, koje začudno-taknuto Božanskom iskrom altruizma-otvara dveri Duše.Bezazlenost i jednostavnost djeteta u čovjeku jedina su mogućnost mira, sreće i ispružena ruka srodnoj duši.U multidimenzionalnosti Vukovićeva pjesništva esencijalna dimenzija je Ljubav.Muški erotska, gotovo opipljivo osjetilna, pa opet istovremeno eterična, nadsvjetovna.Isprepliće se s crnom stranom ljudske banalnosti, da bi lebdjela poput otkupljenja iznad svega što je ljudsko.A ljubav je lijepa, a Ljepota je još jedno čudo univerzuma za čije postojanje treba reći-hvala, hvala za elementarnu snagu morskog prostranstva, za korjenitu okomicu drveća i čipku ptičjeg pjeva, riječima koje i same postaju dio te ljepote.Jedna lijepa duša otvorila se pred nama, iskreno i slobodno.Stoga nek mi bude dopušteno reći-Ecce poeta