Smrdijo sam, ali ne od jutarnjeg svježeg gromoglasnog prdca koji nisam ispustijo ijako ga ispuštam svako jutro.

Trud na krevetu je nesnosan i tu ispuštam svoj prvi jauk (do tad sam samo bjesomučno disala) - odjednom shvaćam da imam nepodnošljiv nagon za tiskanjem i vičem Mari da zove sestru

No, u međuvremenu sam ispala iz štosa s disanjem i kad me Naska počinje masirati, pri početku izgona ispuštam jedan poprilično neartikuliran krik.

Povremeno ispuštam svoj čežnjivi jecaj nalik na savijanje tankog lima po kojem trčkaraju male krznene životinjice.

Često mašem rukama, igram se prstima, njišem se, ponekad ispuštam nerazumljive glasove, a često pijem npr. samo žute sokove ili jedem bombone samo zelene boje.

Ispuštam neke zvukove, Barbara mi pokazuje da mogu drugačije disati ako želim, odgovara mi tako.

MM mi pomaže disati, jer tu ispuštam neke zvukove, trudi se ispraviti me i vratiti na disanje, no meni baš paše ovako.

" U čudu su gledali ", priča Vuk, " kako hodam od vrata dva metra dalje pa natrag, nešto petljam po kvaki i ispuštam neartikulirane glasove.

Dođe mi da mamu nikad, ni na sekundu, ne ispuštam iz zagrljaja.

Kakav Grubišić, što je s vama... pa nisam vam ja kadrovska... učinite nešto.... nema mi auta, ispuštam krikove.

Kijo, noćas se ništa ne brigaj, ne ispuštam ga iz vida... Nego, lijepo nas posluži ona tvoja divna Alma.

Jedino što me raspoloži i umiri je knjiga koju sam kao poklon dobila od moje drage prijateljice Valcer ne ispuštam ju iz ruke kao što nisam na internetu mogla prestati gledati seriju istog naziva GREH NJENE MAJKE, tako nešto dobro i lijepo već dugo nisam gledala ni čitala.

Ok, ok ispuštam plazmu da se lakše ohladim: top:

Ulazimo u more, ispuštam zrak iz odijela, konaà no namještanje maske, bacamo dogovor na koju à ¦ e ko stranu.

Hlače mi spadaju, pridržavam ih rukom, ispuštam i ponovo navlačim.

Rastrčali smo se po šumi, Gordana je ostala uz auto (a ja Luku ne ispuštam iz vida, jeste, brz je, ali koristim još ono malo energije da ga pratim kao sjena... jer ako ga izgubim iz vida, sumnjam da ću večerati vrganje...).

Ispuštam misli Poput niti finog pamuka Iz kojeg ništa neće biti satkano I tražim svoje obrise U lokvama ustajale vode Tiho, sasvim tiho U njima se ogledam I čudim Nije dovoljno Tražim još nešto tiše Jer I tišinu je obojio zvuk Koji moje uho Više ne može podnijeti.

Ujutro idem u školu, a ja ne ispuštam iz ruke Gordanu, Jadranku ili možda neku drugu knjigu M. J.

Ni ja njih ne zovem, samo otvaram usta i ispuštam lažan glas.

Škakljaju me dok ispuštam pipke, stječem dojam o obliku i protoku.

Trzam se i ispuštam čudne zvukove.... stišćem svoje oslabljeno tijelo koje se u bolovima grči...

Večeras.. sve sam dobila i izgubila u jednom danu.. ležim ovdje i ne osjećam ništa.. toliko već dugo ispuštam suze da su skoro i izgubile smisao.. a opet toliko neumorno padaju iz mojih već umornih očiju..

napokon umoran od pijanstva i svojih misli dolazim do lampe i u daljini vidim svoju sjenu koja mi se polako primicala kako sam bio bliže lampi.sjena je uvik ugodan suputnik samotnjacima na duge staze.tako i meni moja koja kako mi se primicala naizgled, opet naravno, kao i svaka sjena bila malo izdužena i bljedunjava te je imala grbu na leđima, kao zvonar crkve notre-dame? što? zastao sam sad već skroz pored lampe i zanjemio.nisam imao hrabrosti dodirnuti zatiljak glave.stajao sam još sekundu na mjestu i u toj sekundi sam osjetio materjaliziranje svojih nočnih mora i čuo sam samog sebe kako ispuštam urlik osuđenika na smrt.zapeklo me u stražnjem djelu vrata divljački.padam na kolina.grgljam još nekakav polu uzvik lamatam rukama po tom stvoru koji mi je pija život ko crnog ribara.zadnjim grčem desne ruke otkidam komad nekog platna ili kože sa tjela te spodobe padam na pod i gledam svoju ruku dok me život napušta. a u ruci znak-loto trenerke.

" Glupost je najzaraznija bolest ", pisao je jedan od ideologa hipi pokreta, Jerry Rubin, pa s gađenjem ispuštam ove korice iz ruke, a onda se sjetim i rečenice Jacka Kerouaca: " Perut je prvi znak ludila ", i idem pred ogledalo, prstima češljam kosu - pa, i nisam toliko lud.

Ponekad neki jak osjećaj, kao ogroman val neke strepnje i straha, adrenalina i trnaca pokrene moje ruke u vis, ispuštam tada predmet iz ruke i ni na koji način ne mogu zadržati ih u ruci.

Također, treba izbaciti iz uporabe zastarjelu crkvenu frazu: oni koji nama upravljaju jer takvi redovito NISU nazočni, oni za koje se misli da takvi jesu, oni doista nama NE upravljaju, nego samo služe onima koji (daljinski) upravljaju 5. Nepotrebno je da Hrvati prakticiraju talijanski izgovor latinskoga jezika u Hrvatskoj. 6. Zanimljivo je bilo uočiti da, unatoč golemoj udaljenosti većine vjernika od oltara, Papa nije imao tzv. jumbo hostiju, nego običnu malu veliku (je li zbog tv-prijenosa, tj. blizine kamere ili?), ali i to da je Papa kod pričešćivanja (znademo da se kod njega pričešćuje na klecalu i hostiju prima na jezik) jednom djetetu dao križić (premda su neki svećenici izričito protiv toga). 7. Pričešćivanje na golemom (hodočasničkom) prostoru uvijek je teško organizirati, jer naš narod nema kulture ni osjećaja za RED pa se svećenik mora vrtjeti kao ringišpil jer mu za pričest prilaze sa svih strana zato se mora na tome više organizacijski raditi, pa se neće morati kršiti propis da se misa nastavlja a pričešćivanje još nije završilo 8. Jedina zamjerka HTV-u odnosi se upravo na premalo pokrivanje naroda tijekom pričešćivanja umjesto toga uglavnom su fiksirali Papu, kardinale, zbor i uglednike u natkrivenoj loži (od kojih ni pet posto nije pjevalo ni jednu pjesmu, a neki možda teško razlikuju HIPO-DROM i HYPO-BANK). 9. (ova opaska nije jako teška, nego mi je jako teško odlučiti trebam li je reći pa je ispuštam). 10. Ništa što je bilo nedostatno ne može zasjeniti LJEPOTU, DOBROTU i RADOST koje su zračile u svakom trenutku i na svakom mjestu gdje se Papa nalazio.

Odjednom ispuštam četkicu za zube i ona pada u kadu, grabim Jelenu koja gola stoji pored mene, podižem desnu nogu i stopalo polažem na rub kade, a Jelenu stiskom primoram na pregib preko mog koljena i udaram je zvučnim, ali blagim udarcima po maloj i napetoj stražnjici.

U more ispuštam 25 metara osnove, tako da je sve zajedno s predvezom u moru nekih 30 metara.

Ja također imam psa, jako je mali i dobroćudan i presretan je kad naiđu djeca pa ga poćnu maziti ali ga ja svejedno ne ispuštam sa uzice jer jako dobro znam da on može iz čiste razigranosti potrčati prema djeci ali neko dijete može to krivo shvatiti i uplašiti se.

E zato ja njega vidiš ne ispuštam iz ruke jer koliko god dobar bio može iz neznanja napraviti štetu a ti tu braniš nekog kretena koji pušta ko zna kolikoga psa jer nisu se one curice uplašile nekog malog pekinezera budi siguran u to.