a onda me u gradu zaustavio neki čičica, da ne bi misli da su samo babe krejzi, i počeo mi tumačit da je on čovjek od mode, istančana ukusa i da sam ja baš po tom njegovom ukusu, tako jednostavna a tako... i počeo ljubit svoj palac i kažiprst, a ja kažem hvala i špura... a on se ne predaje i viče - diiii ideeeš?, vičem i ja - uuuu knjiiiižnicuuuu, on - štaaaa ćeeeeš posuuudit, ja - neee znaaaam... e sad... ajmo opet preispitivanje. zašto bi oni bili čudaci, pa ljudi su jednostavno otvoreni i nije ih briga, znaju šta ih zanima i šta traže a ja, kao vjerojatno i ljudi oko mene, sam navikla na nekakav usrani bonton i norme ponašanja i onda kad su baba ili deda znatiželjni i brbljavi ja se iznenadim i to mi bude smiješno, čudno ili ne znam kakvo već.e pa idem baš sad izać van i pitat prvog kog vidim jel mi može kupit malo sira... a od sira guzica svira, aaaaaaaaaaa....... jer mene bole leđa.