Istočnjačke religije se uglavnom temelje na reinkarnacijskim ciklusima, uključujući manje-više snažan aspekt karme u ponovna ljudska rođenja.

Istočnjačke religije su se bavile međusobnim nadmetanjem u dokazivanju istine.

Sve istočnjačke religije za osnovu imaju oholost, jer je čovjek umislio da može dosegnuti nebo i Jednotu svojim vlastitim silama, što je čista iluzija.

Stalno izbjegavanje ženskog principa u prakticiranju duhovnosti, što @Oz čini, karakterizira sve istočnjačke religije što ih čini homoseksualnima.

Odredjene istočnjačke religije takodjer upadaju u zamke idealiziranja i opsjednutošću formom.

Kod nekih je rašireno zazivanje duhova pokojnika, tzv. spiritizam, šire se danas sve više nove sekte koje žele pridobiti što više sljedbenika, zato dijele svoje knjige i časopise, posebno istočnjačke religije, kao harikrišna, zen-budizam, transcendentalna meditacija, danas moderan new.age, pa razne negativne sekte kao što su sotonske sekte u kojima se umjesto Krista jasno časti Sotona i njemu prikazuju čak ljudske žrtve i sklapa se s njime savez u krvi.

Sve istočnjačke religije su zasnovane na pogrešnom uvjerenju o reinkarnaciji ", kazao je Amorth prilikom predstavljanja filma Rite, prenosi Telegraph.

Za kršćane to će biti križ, a za pripadnike neke istočnjačke religije mandala (kružni lik) ili mantra (sveta riječ ili pjesma).

Misliš da rastežeš svoje tijelo i um, ali to te vodi k hinduizmu, a sve te istočnjačke religije su temeljene na pogrešnom vjerovanju u reinkarnaciju. '

Možda se nisam dovoljno jasno izrazio, htio sam ukazati na to da istočnjačke religije nisu nužno tolerantnije.

Bolje je biti neka sekta, pripadnik neke istočnjačke religije da bi nas mediji brže zamijetili.

Nasuprot tome, istočnjačke religije i filozofije bave se tom temom već stoljećima.

Istočnjački pomorci, trgovci, carinici, ali i rimski građani koji su prihvatili istočnjačke religije i običaje dolazili su i miješali se s autohtonim stanovništvom koje je također prisvajalo kult Velike Majke.

Drugi stručnjaci za jogu i istočnjačke religije ne vole zamisao o ' instant nirvani ' i njenoj komercijalizaciji - budući sljedbenici trebaju dati tjednu plaću za tečaj.

slažem se da o prolaznosti i smrtnosti treba progovarati, ako ne u svakodnevnoj komunikaciji (premda je i tu često prisutna, samo ne u direktnom obliku), a onda svakako kroz umjetnost. više cijenim religije, sustave mišljenja i pojedince koji o smrti i prolaznosti druge poučavaju, a ne plaše. kršćanske crkve stoljećima su ljude upravo plašile smrću. ničeg plemenitog ni produhovljenog u tome nije bilo. po tom pitanju istočnjačke religije ispadaju puno humanije tumačeći smrt afirmativno, nudeći ju kao osnovu za pronalazak duševnog mira, ravnoteže, samospoznaje. uzmite za primjer ritual sprovoda. kod nas je to redovito traumatično iskustvo zbog kojeg unaprijed smišljamo razloge samo da ih izbjegnemo. iritantno, tronuto limeno tuljenje, crna rijeka ljudi tupog pogleda, pop koji recitira pa mu se omakne i da pogleda na sat hoće li stići na ručak, sve to oko neukusnih, masivnih mramornih platoa s anđelima, kapelicama, krunicama i zagušljivim smradom peluda i lampiona. malo istočnije, recimo u unutrašnjosti srbije, pogrebni običaji prešli su i granice groteske. tamo ožalošćeni kupuju zavjetne darove, zlato, kubure, ikone i to onda stavljaju kraj pokojnika, plaćaju se babe narikače, sviraju cigani trubači s druge strane, hinduisti recimo smrt doživljavaju kao prijelaz i zaista se nekako čini da u to vjeruju. na njihovim sprovodima nema ni pretjerane radosti ali ni iritantnog i potpuno nepotrebnog raspirivanja tuge, tjeskobe i depresije kako se to radi na temperamentnom evropskom jugu i jugoistoku. mislim da je njima puno lakše nositi se s pitanjem smrtnosti (svoje i tuđe) nego nama jer su od malena odgajani da je promišljaju i prihvaćaju, a ne da kao mi tu temu ostavljaju za starost ili tabuiziraju.

Slijede potom knjiga " Nitko nije otok " (1958) te lirsko djelo " Kablogrami i proroštva " (1968) u kojem se kontemplativni život temelji na zanimanju za istočnjačke religije.

Osim što se bavi snagom kristala, okultizam je povezan s drugim mističnim elementima kao što su astrologija, numerologija, vračanje, tarot karte, liječenje od strane medija, kanaliziranje duhova, istočnjačke religije, obredna magija i čarobnjaštvo.

Jednako se tako govorilo i o promjenama u religijskoj sferi, tj. o napuštanju tradicionalnih religijskih obrazaca, u prvome redu velikih kršćanskih Crkava, i porastu zanimanja za različite druge religiozne oblike, npr. za razne istočnjačke religije, dakako s iznimkama kao što su Poljska i Irska.

@ Dražene Zato brate što na katoličkom blogu spominješ Ali Babu i tim vrijeđaš naš intelekt, a lijepo sam ti napisao da sam svojevremeno \ \ " proučavao \ \ " istočnjačke religije; više u povijesnom i publicističkom kontekstu (i to čak prije svoje) i to je ad acta, što se mene tiče.

Prikazane su arhaične, animističke, politeističke, monoteističke i panteističke religije, religije koje su ispovijedali drevni narodi mezopotamskoga, egipatskog, grčko-rimskog kulturnog kruga, istočnjačke religije (brahmanizam, hinduizam, konfucionizam, šintoizam), mezoameričke religije, afričke religije te monoteističke religije: židovstvo, kršćanstvo i islam.

To, naravno, nije oduvijek bilo tako, jer su se u vedskom sustavu životinje itekako klale u obredima, ali hinduizam i budizam se, kao dvije najprominentnije istočnjačke religije, u velikoj mjeri temelje na vegetarijanstvu.

A to je, ukratko govoreći, upravo ono u šta veruju istočnjačke religije.

Uz 46 Zadrana koji štuju istočnjačke religije, 719 je onih koji se izjašnjavaju kao agnostici i skeptici.

Istočnjačke religije vjeruju u reinkarnaciju - duša se ponovno rađa u novome tijelu nekoliko puta, dok se konačno ne raspline u božanstvu.

Pogledajte zatim budizam i istočnjačke religije stare su više od katolicizma pa ih katolički sljedbenici negiraju.

Kako bi ponudila univerzalno rješenje na metafizičko pitanje uzroka smrti (grijeh, kako uče monoteističke religije, ili neznanje, kako uče istočnjačke religije) holističa medicina oslanja se na sinkretističku duhovnost gnostičkih obilježja, stranu institucionalnim religijama, koju pokušava racionalizirati pseudoznanstvenom terminologijom.

Naime, oni su živjeli potpuno drugačijim životnim stilom; istraživali su seksualnost, zanimale su ih istočnjačke religije, odbacili su materijalizam, kritizirali kapitalizam, eksperimentirali sa drogom i alkoholom te provodili večeri u jazz klubovima.

Istočnjačke religije poučavaju da taj nepromjenjivi zakon upravlja svim što se događa u svemiru.

Tako su mi i dalje ostale pomiješane knjige raznih tematika poezija s ljekovitim biljem, klasici s kojekakvim krimićima, alternativna medicina s rječnicima, istočnjačke religije s raznim priručnicima, putopisi s monografijama i štotijaznam sa štotigajaznam svačim... i tako to... mora biti i malo nereda red je zapravo prilično dosadan....

A da se vratimo s Grka, Indijaca, čakri (zbog čega postaje jasno i zašto su istočnjačke religije filozofije i psihologije - jer se bave postizanjem višeg stanja svijesti...) na abrahamske religije i Egipat i židove koji su zamutili priču kao i svi ostali, samo možda s obzirom na geostrateški položaj malo više nego itko ikada...