Istočno rimsko carstvo ostaje na zapadnom dijelu otoka sve do XII. stoljeća kad Neretljani u bitci pod Bijeđom konačno zauzimaju cijeli otok.

Bizant je noviji naziv (iz 18. stoljeda) za Istočno Rimsko Carstvo, s prijestolnicom u Konstantinopolu - Novom Rimu (osnovao ga je 330. g. car Konstantin), danas Carigradu tj.

Ondašnji turski izvori pak tvrde da je cilj srpske vojne bio zauzeti Drenopolje i da se turske snage na Balkanskom poluotoku, pod zapovjedništvom begler-bega Lala-Šahina protjeraju iz Rumelije (Istočno Rimsko Carstvo) u Anadoliju (Mala Azija).

Otada postoji Zapadno i Istočno Rimsko Carstvo.

Nakon propasti Zapadnog rimskog carstva, Istočno rimsko carstvo - Bizant nastavlja s kovanjem ovih zlatnika.

Uskoro je Atila uspio prisiliti vojno oslabljeno Istočno Rimsko Carstvo da potpiše sporazum s Hunima, priznajući hunsku nadmoć.

U srednjovjekovnom latinitetu ta je riječ u značenju " carska ili kraljeva kuća " prešla i u Istočno Rimsko Carstvo.

Jedno društvo koje je provelo stoljeća u bliskim odnosima sa Zapadom, čak obuhvaćajući Zapad i Bizant, odnosno Istočno Rimsko Carstvo, i prateći izbliza Zapad za vrijeme i nakon njegove renesanse.

Sultan Mehmed II. (1451. - 1481.) osvojio je Carigrad 1453., i time je uništio Istočno Rimsko Carstvo - Bizant.

Propašću Zapadnog Rimskog Carstva 476. g. na naše krajeve vlast proširuje Istočno Rimsko Carstvo ili Bizant.

No u petom stoljeću raspalo se na Zapadno i Istočno Rimsko Carstvo.

Istočno rimsko carstvo propalo je tek 1453. nakon pada Carigrada u ruke Osmanlija.

Za Rimski imperij vrlo je važna 395. godina, kad je poslije cara Teodosija došlo do podjele države na Istočno rimsko carstvo ili Bizant s glavnim gradom Carigradom i Zapadno rimsko carstvo s glavnim gradom Rimom.

Istočno Rimsko carstvo od osmog stoljeća postupno je reduciralo provođenje smrtne kazne i zamjenjivalo kaznama poput odsijecanja noseva i ušiju da bi na taj način proveli jednu vrstu pedagoškog utjecaja na populaciju.U kasnijem srednjem vijeku, kada su postupno sve više bili ugroženi moć, položaj i monopol pape, careva i plemstva rasla je i učestalost smaknuća i njihova okrutnost.

Nakon pada Zapadnog carstva, Istočno Rimsko Carstvo nastavlja postojati te se postupno helenizira i pretvara u Bizantsko Carstvo.

Huni su uskoro nahrlili na Istočno Rimsko Carstvo.

Tada nastaje i sam pojam Bizant, koji je doslovno preuzet iz pojma basiléia ton Rhomáion, istočno rimsko carstvo, a počinje se rabiti u 16. stoljeću.

Bizant se je držao pravim Rimom (drugi Rim) te je Istočno Rimsko Carstvo tisuću godina nadživjelo Zapadno Carstvo na koje je, uostalom, polagalo trajno pravo.

Istočno Rimsko Carstvo se je proširilo na sjever, prema slavenskim narodima, a od Zapadnog se je razlikovalo po drugačijem jeziku, drugačijem crkvenom ustrojstvu, drugačijem pismu te općenito po drugačijem mentalitetu.

Zato car Konstantin Veliki 323. g. seli prijestolnicu Rimskog Carstva iz Rima u Bizant koji se od tada naziva Carigrad, što će dovesti do konačne podjele na Zapadno i Istočno Rimsko Carstvo 395. g.

Papa bi po tome 754. prešao Alpe naoružan krivotvorenim spisom u kojem stoji da je car Konstantin početkom 4. stoljeća papi Silvestru I. i njegovim nasljednicima dao vlast nad Judejom, Grčkom, Azijom, Trakijom i Afrikom te, naravno, cijelim Zapadnim rimskim carstvom s Rimom i Italijom, zadržavši za sebe Istočno rimsko carstvo iz kojeg će vladati u Konstantinopolu - a sve to zato što ga je Silvestar poučio kršćanskoj vjeri i čudesno izliječio od gube.

Za razliku od starijeg brata Valentinijana I koji je bio vrlo uspješan zapovjednik i prije nego je postao car, Valens se vojsci priključio tek šezdesetih godina u ratovima protiv Perzijanaca, kada ga je brat imenovao suvladarom, te je dobio na upravljanje Istočno Rimsko carstvo.

Istočno Rimsko Carstvo (tzv. Bizant) nastaje između 283. godine, kada umire car Kar i kada se do tada jedinstveno Rimsko Carstvo prvi put dijeli (što će potvrditi i car Dioklecijan), i 330. godine kada car Konstantin Veliki prebacuje prijestolnicu Rimskog Carstva u Novi Rim tj.

Bizant, kao oznaka za Istočno Rimsko Carstvo, implicira prijetvornost, neiskrenost, izigravanje zakona.

Istočno Rimsko Carstvo se bolje othrvalo s problemima te su kod njih federati postojali još stoljeće.

600 - 1100 Prodor slavena, arapa i normana u Istočno Rimsko Carstvo.

chelav@ već sam u nekim komentarima spominjao što to rade vladari u sjeni i što su im bitni određeni prostori jer su im potrebni u prekrajanju povijesnih činjenica, pa tako da Bizant nikad nije ni postojao več istočno rimsko carstvo koje je ostako očuvano još 1000 godina nakon pada zapadnog. teško je govoriti tko je gdje bio i tko je koga osvajao i porobio ili oslobodio to u to vrijeme nije bio takav slučaj jer istorija koju smo učili u suštini je falsifikovana.

Netko mu je morao reći kako je Istočno Rimsko carstvo, narečeni Bizant, bio jedno od najnaprednijih društava toga vremena.

No, raznorodnost naroda i zemalja od kojih je Carstvo bilo sazdano na tom golemom prostranstvu, velika udaljenost od središta upravljanja, ratovi, unutrašnji sukobi, opadanje gospodarskoga napretka, povremena nadiranja susjednih naroda na granice, dovelo je do slabljenja jedinstva, te je Rimsko Carstvo podijeljeno, najprije formalno a kasnije i stvarno, na dva dijela ⠀ na Zapadno i Istočno Rimsko Carstvo.

Tijekom V. stoljeća, dok zapadne prefekture propadaju pod navalom barbara, Istočno Rimsko Carstvo se osjetilo pozvanim sudjelovati u pokušaju spašavanja.