Trinaest godina poslije još su vidljive ratne rane u Ravnom, ali ovaj mali istočnohercegovački gradić postaje ne samo simbol hrvatske patnje i otpora, nego i simbol napretka.

Iz pravca Graca i Babina Dola i dalje su pristizali krvožedni istočnohercegovački partizani, dojučerašnji četnici, zahvaljujući njima u ovoj bitci nije bilo preživjelih zarobljenika svima je prijeko suđeno.

Kažu mi neki kako su me Hrvati amnestirali, ali ne znam od čega i nemam se nikomu i ni za što ispričati gotovo je u dahu rekao " istočnohercegovački vojvoda " Božidar Vučurević i ratni načelnik Trebinja iz kojega su brojne ratne postrojbe išle u rušilačke pohode na Dubrovnik.

Iz pravca Dračevica progonili su ih, a ovuda sačekivali istočnohercegovački partizani koji su nakon pada Hutova 18. listopada 1944. god. prodrli preko Graca i Babina Dola na prostor Vukova Klanca i pomogli dalmatinskim partizanima.

Tog su se, Ad litteram - doslovno držali istočnohercegovački partizani, uostalom kao i u mnogim drugim pobjedama.

Na temelju povijesnih i jezičnih činjenica, autor ističe da je vjerojatno istočnohercegovački krajiški dijalekt utemeljen u 14. stoljeću i to na području istočno od Neretve, u Humu i oko Trebinja.

Prema kriteriju refleksa jata ijekavski su dijalekti istočnohercegovački, istočnobosanski i zetsko-južnosandžački, ekavski su šumadijsko-vojvođanski i kosovsko-resavski.

Po Kovačecovim riječima dobro je poznato da se npr. dubrovački književni jezik 16. i 17. stoljeća izravno funkcionalno naslanjao na književni hrvatski jezik ostatka Dalmacije, a ne na pučki folklorni " istočnohercegovački govor ".

S druge strane, najveći broj Srba u Slavoniji i Baranji i općenito Hrvatskoj govori ijekavski, dijalektom koji se znanstveno zove istočnohercegovački (jer se ondje izvorno govorio).

Jekavsko štokavski je u 19. stoljeću često zvan i »hercegovačkim«, dok je od sredine 20. stoljeća čest naziv »istočnohercegovački« ili »istočnohercegovačko-krajiški« dijalekt - naziv što ga je uveo utjecajni srpski lingvist Pavle Ivić.

U mojem selu Krstatice, zaselak Gornja Zečevina, u Podbiokovlju, istočnohercegovački četnici su uz pomoć Njemaca 1943. godine zaklali 26 stanovnika.

Osobno to držim samo iskazivanjem potpore jer je poznato da su istočnohercegovački četnici zajedno s talijanskim fašistima u kolovozu 1942. pobili u okolici Vrgorca 270 žitelja Dubrave, Vlake, Dragljana, Kozice i Rašćana.

I - dubrovački i " istočnohercegovački " niti potječu iz istoga vrjela, niti su sada jedna govorna zbilja

Pa vidiš tu nisi u pravu jer poznajem tu materiju, upravo je govor Nikšićke okoline (istočnohercegovački) skloniji ovim navedenim rečima od ovoga Nikčevića nego cetinjski, podgorički...

Štokavsko narječje hrvatskoga jezika obuhvaća zapadnoštokavske dijalekte, to su zapadnoštokavski ili (bosansko-dalmatinski), istočnobosanski ili (ščakavsko-jekavski), slavonski i istočnohercegovački dijalekt (koji je u stvari skupina dijalekata, dubrovački, žumberački, bjelovarsko-srednjoslavonski, glinsko-slunjski, pounjski, istočnoslavonski, stolačko-neretvanski, istočnohercegovački, krajiški) u kojemu se ističu hrvatski novoštokavsko ijekavski govori kao zasebni sa ikavsko-jekavskim osobinama i snažnim čakavskim elementima (u dubrovačkom dijalektu).

Hajde da vidimo taj tvoj " istočnohercegovački " iz, recimo, 1550. ili 1700

2. no, bitnije je da je sama zamisao o tom kako je naš nacionalni općeporabni jezik samo njeki " istočnohercegovački " obična filološka tlapnja koja pokazuje kratak doseg prosječnoga lingvističkoga umovanja.

Posebno jer istočni deo vuče na istočnohercegovački govor.

Dakle: istočnohercegovački jest kolokvijalni naziv za novoštokavsku ijekavicu, kao što je bosansko-dalmatinski za novoštokavsku ikavicu.

Dubrovački je dubrovački, nije istočnohercegovački, istočnohercegovački je u istočnoj Hercegovini, a Dubrovnik u njoj nije.

Ijekavica i istočnohercegovački dijalekat su dio srpskog književnog jezika (uz ekavicu i šumadijsko-vojvođanski dijalekat)

Pa srpski istočnohercegovački štokavski ijekavski govor je uzet kao standard i za srpski i za hrvatski jezik, na kojem i ti sada pišeš na ovom forumu.

Svaki za sebe oduvijek, zato ovo što govore Dubrovčani nije istočnohercegovački, besmisleno ga je tako nazivat.

Što se tiče samih dijalekata, nigdje ne piše da su dva govora koja spadaju u istočnohercegovački identična.

Nazovi to novoštokavicom ili kako god hoćeš, ali Dubrovčani ne govore istočnohercegovački, kao što ni istočnohercegovci ne govore dubrovački.

Neće valjda uzeti za osnovu istočnohercegovački, već postoje tri takva.

I taj istočnohercegovački govori ima jat - ije, a ne - e

Štokavski istočnohercegovački/ijekavski - - je lingvistički najprogresivniji od svih južnoslavenskih jezika i njihovih dijalekata, u smislu ortoepije, ortografije and.....

Dubrovački, kao i hrvatski standard, koristi " novo " naglašavanje, kao i dijalekt Hercegovine, Dalmatinske zagore i istočnohercegovački.

Znači nekadašnji istočnohercegovački dijalekt razlikuje se jednako sa istočnoštokavskim (srpsko-crnogorskim dijalektima) i zapadnoštokavskim (hrvatsko-bošnjačkim dijalekatima) a govore ga u značajnom broju i Hrvati i Srbi i nešto manje Bošnjaci i Crnogorci (inače nastao je u 15 stoljeću na tlu kraljevine Bosne)