Takvim ga doživljavamo u opusu Krste Odaka (1888 - 1965), autora " narodne opere " Dorica pleše (1933), ali i nekih zborova i komornih opusa koji se kreću na rubovima tonalitetnog sustava, u zborovima i scenskim oratorijima Ivana Brkanovića (1894 - 1975), koji poput Štolcera Slavenskog inovacijsku energiju folklora traži u njegovim arhaičnim slojevima, upravo kao i Boris Papandopulo (1906 - 1991), uz Stjepana Šuleka (1914 - 1986) svakako najznačajniji predstavnik onog dijela hrvatske glazbe 20. stoljeća koja se nije radikalnije otvarala poticajima Novog onako kako su joj iz svijeta počeli pristizati nakon 60 - ih godina uglavnom zaslugom zagrebačkog Muzičkog biennala, nakon Varšavske jeseni najstarijeg međunarodnog festivala suvremene glazbe u istočnom dijelu srednje Europe.