Ostaje pak nerasvijetljeno zašto muslimansko-bošnjačka politika toliko nastoji da se 8.400 Muslimana-Bošnjaka (prema popisu stanovništva iz 1991. godine bilo ih je toliko) vrati u stolačku općinu, a ni s približno toliko žestine i s tolikim međunarodnim povikom ne zahtijeva povratak oko 450.000 Muslimana-Bošnjaka u istočnu Bosnu.

Obraćam Vam se ovom molbom za pomoć i naj iskrenije se nadam vašoj bratskoj pomoći a koja je itekako potrebna velikom broju povratnika u istočnu Bosnu kao i druge dijelove takozvane republike srpske.

Preoblikovani plan je podrazumijevao preko Posavine spojiti zapadnu i istočnu Bosnu, okupirati Sarajevo, a dolinom Neretve prodrijeti do mora.

U proljeće na čelu Crne legije prodro je u Istočnu Bosnu i izbio na Drinu čime je postao nacionalni junak u NDH.

Crna Legija je 1942. sa samo 1000 pripadnika očistila istočnu Bosnu, a vojvoda Dangić je tamo imao više od 5000 četnika koji su hametice poraženi.

Bijegom hrvatskog izvoza od nadmoćnog neprijatelja (europskog tržišta) u istočnu Hercegovinu, pa u istočnu Bosnu i Sandžak, čekajući neka bolja izvozna vremena.

Srednju i istočnu Bosnu nitko ne dira, niti ne postoji čvrsta argumentacija kojom se može dokazati da ikad bila pod hrvatskom krunom (osim gospodstvom bana Šubića, no to je druga priča), to je uvijek bila Bosna, no negirati npr Bihać, Dubicu, Pset, Livno, Glamoč je neutemeljeno.

Vlasti Nezavisne Države Hrvatske su izvršile novačenje, počele ustrojavati redovitu vojsku i jačati dobrovoljačke (ustaške) jedinice i upućivati ih na ugrožena područja, poglavito u istočnu Bosnu (Podrinje).

Bivša banjalučka, bihaćka i dio travničke oblasti činili su Vrbasku banovinu sa sjedištem u Banja Luci, Drinska sa sjedištem u Sarajevu imala je u svom sastavu istočnu Bosnu, Srbiju do Kolubare, dio bivšeg hrvatskog Srijema i istočne Slavonije, a Primorska sa sjedištem u Splitu imala je u svom sastavu zapadnu Hercegovinu i dio Bosne do Travnika, dok je istočna Hercegovina pripala Zetskoj banovini sa sjedištem u Cetinju.

Tako nas podučava jedan uvaženi komentator, Dragan Antulov, koji se vjerojatno nijednom nije zapitao kako je moguće da je Bitka na Sutjesci, koju je protiv ukupno jedva dvije divizije partizana vodila najbolja vojska ikad, a čije snage su bile ravne njemačko-talijanskim snagama u bici kod El Alameina, trajala gotovo mjesec dana i završila partizanskim probojem obruča i izvlačenjem preostalih snaga u istočnu Bosnu.

Srbi su tako naseljavani na Kosovo, u istočnu Bosnu i južnu Srbiju.

Umno je uočio da dolina Fojnice ne spada u zapadnu nego u istočnu Bosnu, ali da istočna Bosna spada u zapadnu štokavštinu.

Tako suuveć pomenutom izveštaju Olasnom komitetu za istočnu Bosnu, on ovako rezimira stanje u Tuzli u junu 1943 godine:

Plan je spojiti zapadnu i istočnu Bosnu preko Posavine, okupirati Sarajevo i prodrijeti u dolinu Neretve.

Što je to toliko opasno i ponižavajuće, ako nije politikantstvo, provjeriti i istočnu Bosnu i jednom zauvijek skinuti tu anatemu s dnevnoga reda?

Uostalom, malo prije tih događaja, isti ti četnici su, uz podršku talijanske artiljerije, pokušavali zaustaviti prodor glavne partizanske grupe u istočnu Bosnu.

Onda su u razdoblju od 3. do 15. lipnja partizani izvršili žestoki proboj svim snagama i probili se u istočnu Bosnu.

Koliko je Valter učinio u Tuzli za svega nekoliko meseci i kako je na izvanredan način, a pod najtežim uslovima, priremao iznutra prvo oslobođenje najvećeg grada istočne Bosne, vidi se iz njegovog izveštaja Oblasnom komitetu KPJ za istočnu Bosnu od 16 juna 1943 godine.

Od početka 1942. godine Danilović se nalazi na dužnosti političkog komesara Operativnog štaba za istočnu Bosnu; tokom 1942. i početkom 1943. godine, kreće se sa 6. istočnobosanskom brigadom gdje, kao član Pokrajinskog komiteta KPJ i član Glavnog štaba NOP odreda za Bosnu i Hercegovinu, rukovodi vojnim poslovima glavnog štaba za Bi H.

Dalmatinci su bili borci, ne samo u NOB-u, nego i u Domovinskom ratu, i to najbolji to je činjenica kakav Široki Brijeg, kakav Bleiburg opet spominješ? zašto se vraćamo na taj prokleti Bleiburg? sva sreća da su ustaše bili milostivi i dobronamjerni, a sam kažeš da su očsitili istočnu Bosnu od čega? od Srbina? pa pobogu, kako možeš ubit nekog odnosno očsitit ako je neko Srbin? zar nije Franjo Kuharić rekao: ako susjed meni spali kuću, ja njemu neću to je on rekao @ jelena: sam ti budi ponosna ponosna na to da će ti unuci ili sinovi ili šukun unuci plaćati 50 mlrd dolara zaduženja samo se ti ponosi što si limitirana

On je sa samo dvije bojne, prvom i drugom s ukupno manje od 800 pripadnika, oslobodio cijelu istočnu Bosnu za samo deset dana i 10. travnja 1942. izbio na Drinu, za što je inače bilo planirano tri talijanske divizije, jedna njemačka i deset domobranskih pukovnija, što odgovara broju od oko 30.000 vojnika.

Istodobno, poticani od časnika bivše Jugoslavenske vojske, poput majora Jezdimira Dangića, koji je početkom veljače bio poslan u istočnu Bosnu izravno iz stožera Draže Mihailovića, srpski pobunjenici su provodili teror nad lokalnim muslimanskim stanovništvom. [ 1 ] Promovirajući srpski nacionalizam i četničku ideologiju, Dangić je počeo formirati isključivo četničke postrojbe.

Početkom siječnja 1942., partizanski vrhovni štab, povlačeći se pred nadirućim njemačkim snagama u Srbiji, se prebacio u istočnu Bosnu.

Istodobno su time spriječili Talijane da istočnu Bosnu uključe u svoj okupacijski pojas.

Usprkos tome, uspostavljen je zajednički partizansko-četnički operativni štab za istočnu Bosnu. [ 1 ]

Navodno autentična zgoda o transportu hrane iz Vojvodine u istočnu Bosnu inspirirala je scenarij, čija je amorfnost još više pojačana nastupom stranih glumaca na zalazu karijere.

Stoga treba podsjetiti na hrvatsku vojnu operaciju Trio iz proljeća 1942. godine u području istočne Bosne kada je Sarajevska bojna (Crna legija) pod zapovjedništvom Jure Francetića u kontra-ofenzivi pobijedila, ne samo Titove partizane na Romaniji koje je vodio koprivnički apotekar i boljševik Slaviša Vajner Čiča, nego i Mihailovićeve četnike pod zapovjedništvom majora Dangića, od kojih je pet tisuća četnika, ubačenih u zimu 1941./1942. iz Srbije u N. D. H. odnosno u istočnu Bosnu, poraženo od 1500 ustaša koji su tada bosanske muslimane spašavali od srpskog četničkoga genocida, i istočnu Bosnu u području gradova uz pograničnu rijeku Drinu oslobodili od velikosrpske okupacije (većinu Francetićevih ustaša činili su sinovi čiji su članovi obitelji postali žrtvom četničkoga noža tako da im neka posebna motivacija za borbu protiv četnika nije trebala).

Nedvojbena je konstatacija o indolentnosti i učmalosti bošnjačkiih političkih elita, kao i bošnjačkog naroda koji su prepustili Istočnu Bosnu, na čelu sa Srebrenicom, društvenim i apolitičkim hijenama da je rastrgaju u igri (bez) vlašća i jedne duhovno-političke anarhije.

U stvari, prelaskom u istočnu Bosnu i Hercegovinu partizani su se morali boriti samo protiv četnika te su ih potpuno onesposobili, tako da nakon Bitke na Neretvi četnici više ne predstavljaju nikakvu silu i skoro su potpuno izbrisani zapadno od Drine.

Tako bismo, na kraju, dobili raspored stanovništva što bi omogućio da se stvori mala Velika Srbija koja bi obuhvaćala istočnu Bosnu, istočnu Hercegovinu, Bosansku Posavinu i banjolučku regiju; da se stvori mala Velika Hrvatska, koja bi obuhvaćala teritorij od Bihaća do Popova polja iza Dubrovnika, i, na kraju, da se između te dvije male velike države stvori bosanska država sa Sarajevom, Brčkim, Tuzlom, Zenicom, Travnikom, Bugojnom itd.