Razlog je što Ivan voli tipske uloge, gdje pojedinac stoji za određenu grupu ljudi: Nikodem je tip službenog židovstva, Samarijanka tip grešnika kojima Isus čita savjest i nudi oproštenje, Ivan pod križem tip svih Isusovih sljedbenika koji se osjećaju ljubljeni od Učitelja.

Tako je postalo odlučujućim odbacivanje Isusa od strane židovskih vlasti, iako je na primjer među farizejima bilo i potajnih Isusovih sljedbenika, kao što su Nikodem i Josip iz Arimateje.

Ovo je dio Petrova govora u kući Kornelija, rimskog oficira koji je iz Cezareje poslao u Jopu svoje sluge da mu dovedu Petra kao pročelnika Isusovih sljedbenika.

S čela gomile izdvaja se Juda, izdajnik koga su napustili osjećaji dotad jedan od najbližih Isusovih sljedbenika.

To su dani koji svjedoče trajnu živost kršćanske vjere i zanos ljubavi nas, Isusovih sljedbenika; dani koji očituju da živimo u neuništivoj snazi Duha Krista Uskrsloga koji u nama nastavlja svoje djelo; dani koji donose nova rođenja u Crkvi Kristovoj za službu Isusovih apostola-svećenika.

Primjerice, zdravom logikom upitat se kako to da su takve intimne obiteljske stvari, utaman bile (čisto sumnjam) istinite poput Marija je začela prije nego je počela vezu s Josipom, doprle do Isusovih sljedbenika?

Na Kalvariji je kraj križa Spasiteljeva i u apostolu Ivanu postaje Majkom svih Isusovih sljedbenika za svu budućnost (Iv 19, 26 - 27).

" Vrijednost koja se može pripisati krščanskom dokazu temelji se na razlozima zbog kojih je ta literatura nastala i okolnostima koje su utjecale na njezin nastanak.Mođutim ona je veoma dvojbena jer nastoji kao činjenice istaknuti tvrdnje za koje danas znamo da su nemoguće.Evanđelja ističu vjeru, odnosno tvrdnju da je Isus bio polubožno biće, koji je rođen na način koji se potpuno suprostavlja zakonima prirode i koji je pobijedio smrt.To nije bila i vjera prvobitnih Isusovih sljedbenika, nit je sam Isus isticao takve tvrdnje.Pavlove poslanice najstariji su među dokumentima krščanskog i drugoga porijekla koji se povezuju s korijenima krščanstva koje je opstalo; međutim, oni su i najmanje korisni u utvrđivanju činjenica o Isusu...... Značajno je da oni ne pokazuju nimalo intresa za Isusa kao povijesnu osobu i slavnoga osnivača vjere. " Pavao je stoga izmislio heretičku vjeru, koja je u osnovi nežidovska i koja se otvoreno suprostavlja teološkoj strukturi, koja je oduvijek predstavljala nepremostiv jaz između Boga i čovjeka, a Pavlovo evanđelje, napisano za nežidove, nema nikakvih dodira s židovskom misli kakva nam je poznata iz postojećih zapisa.Ostaje nam samo zapitati se zašto je taj heretički oblik opstao a prava Crkva izumrla?

Luka u više navrata opisuje prvu zajednicu, jasno i sažeto je oslikava kao zajednicu Isusovih sljedbenika.

Bi li te takvi grijesi prvih Isusovih sljedbenika odvratili od nauma da mu se pridružiš?

Ako je vjerovati Bibliji kako je Isus nedvosmisleno, hrabro i bez ikakvih kalkulacija sa osobnom sigurnošću, " rasturio " Farizeje i švercerske muljatore u Svetom hramu " oca Njegova ", onda je dužnost najrevnijih Isusovih sljedbenika " kršćana " (crkve posebno) da sljede Njegov put.I javno ukazuju na one koji zloupotrebljavaju svoje pozicije na štetu drugih.Naročito malih i obespravljenih ljudi.Čini li to crkva ili njeni dostojanstvenici? Nikako Upravo suprotno.Sramotno šute i uvlače glave u ramena.Nije baš sljedbenički, najblaže rečeno

Smatra ga utoliko autentičnijim ukoliko nije trag Isusovih sljedbenika, kasnije nazvanih kršćanima, nego mjesnih vlasti, koje su samo konstatirale identitet mrtvaca. [ 1 ]

Zgodu o njegovu pozivu, sačuvanu u izvornoj gradi, Crkva u Antiohiji, kojoj je povijesno bilo namijenjeno prvo evanđelje, pripisala je cariniku Mateju, kojega se s ponosom sjećala kao svoga utemeljitelja te na primjeru poziva njemu samu sebe poticala da se prema drugim sličnim grešnicima tako vlada da oni požele uključiti se u zajednicu Isusovih sljedbenika i da se u njoj tako osjećaju dobrodošlima da trajno ostanu.

Štovanje Isusove majke Marije proširilo se u kršćanstvu kao znak da je Crkva ne samo zajednica Isusovih sljedbenika nego da je životno povezana kao velika obitelj.

Kroz likove apostola, Isusovih sljedbenika, pokazuje se kako su se na njega i njegova čudesa i čudesnu osobu navikli, pa i zaboravili njegovo bitno značenje.

Na ovaj način možda da, ali i kršćanska kojoj ja pripadam (odvajam kršćanstvo od pravih Isusovih sljedbenika) radi to na svoj način, na primjer sa biblijski stihovima na snajperu koji ubija ljudska bića.

Duh se nemože ubiti, duhovnost se nemože uništiti, crkvu se nemože poništiti (ona to može samo sama-što i čine njeni autiriteti svojim nemoralnim postupcima.Svijet je izopačen, duboko nemoralan i silovit.Podjele su katastrofalne i uloga crkve je nezamjenjiva na ovom stupnju razvoja čovječanstva ali upravo suprotno od toga, crkeni vjerodostojnici se floskulama i nemuštim izjavama " okomljuju " na postojeće nemoralne trendove.U svom veličanju Uskrsa, Bozanić nalzi jedino riječi kritike u dvije - tri rečenice tipa; " Otpuštanje je grijeh, neisplate plaća su grijeh... " i tome slično.I to je sve.Gdje je radikalno i snažno zauzimanje baš crkve, protivu takvoga neodrživoga stanja koje podržavaju i proizvode upravo strukture vlasti? Izostaje.Ali zato ne izostaje kolaboracija crkve i tih struktura.Novac je ono što zaustavlja crkvu u glasnijoj osudi nepravdi i zla.E to nije vjera, to nije katekizam.To je oportunizam zbog materijalnih privilegija.Mala prispodoba kroz navođenje Isusovog slučaja (ako se zaista dogodio u hramu-citati iz Biblije)... " i uđe Isus u hram te porazbaca tezge i robu trgovaca koji je tu prodavaše.Od doma Oca mojega, prčiju napraviste-reče Isus navodno tom prilikom " Gdje je takav radikalan nastup Isusovih sljedbenika prema institucijama koje i stvaraju sve zlo današnjice? Gdje je njihov odgovor kroz glasno i jasno prozivanje te obvezujuća borba protiv zla koje spominje Bozanić? Nema je.On poziva male ljude na žrtvu: Ok, ali gdje je jasno prozivanje vinovnika zla i nesreće? Iz sitnih ovozemaljskih razloga, vjerodostojanstvenici crkve su tihi kao miševi prema izvoru zala.To nije vjera i to nije provođenje datih " naputaka " samoga Krista.To je kolaboracija sa zlim.Crkveni vjerodostojnici to i rade a da bi izbjegli Isusovu sudbinu a ne da je veličaju kao opomenu za zlo.Da nebi bili raspeti na križ koji smrt znači, saginju kukavički glave od prijetnje propasti.Ne vjeruju u Kraljevstvo nebesko nego služe kraljevstvu ovozemaljskoga i materijalnoga.Točno suprotno od svojih obaveza, koje tobože provode u ime Isusa.Kako tužno i nemoralno.

Jedno skromno mišeljenje o ljudima koji su pojedinačno ili grupno odstupili iz katoličke crkve a onda i i drugi koji su odstupili od odstupitelja dalje pa dalje pa tako danas do tisuća Isusovih sljedbenika od kojih su svi u pravu.

Prvo čitanje iz djela apostolskih spada u grupu ulomaka koje bibličari nazivaju »kerigma«, tj. temeljna poruka prve jeruzalemske zajednice Isusovih sljedbenika.

Matej i Luka sabrali su u taj govor Isusove izreke iz različitih zgoda da na jednom mjestu iznesu smjernice za moralni život Isusovih sljedbenika.

Time želi Luka reći, da đavao nikada neće posve odustati od napastovanja Isusovih sljedbenika i to najviše onih koji su Isusu najbliži.

Ako je " njiva svijet " a " dobro sjeme sinovi Kraljevstva " (r. 37), dužnost je Isusovih sljedbenika da pridonose rastu Kraljevstva u ovom i ovakvom svijetu.

Ne bi li to bio jedini pravi i dosljedan čin Isusovih sljedbenika pred bezumnim zahtjevima mahnitih političara?

Budući da Crkva to ne čini, događaju se ovakve anomalije - ističe, pak, fra Bono Zvonimir Šagi, poznati varaždinski svećenik, koji, za razliku od don Grubišića, smatra da celibat nije kriv za moralna posrnuća Isusovih sljedbenika.

Njegove su emocije dosegle vrhunac kada ga je mnoštvo prepoznalo kao jednoga od Isusovih sljedbenika.

Pavošević, Barišića, Jurakice, Milinovića i ostalih " Isusovih sljedbenika " kao poštuju božje zakone i svoj narod.

Situacija je definirana kroz konkretno pitanje, koja će zajednica Isusovih sljedbenika plaćati račune za struju, vodu i grijanje 250 godina stare, loše popunjene crkve; sve drugo reguliralo bi se kao i u posljednja dva milenija, u ritmu stoljeća.

Vidljivo očitovanje Duha nad Dvanaestoricom i cijelom grupom Isusovih sljedbenika zbilo se na " Dan Pedesetnice ".

Mnoštvo Isusovih sljedbenika priječi potrebnome da mu se približi umjesto da mu pomognu.

Izvještaj je pisan s iskustvom izopćavanja Isusovih sljedbenika iz židovskoga sinagogalnog saveza nakon Isusova uskrsnuća.