U proteklih mjesec dana od našeg zadnjeg javljanja nije se nešto bitno izdogađalo.

Unatoč svega i svačega što nam se u međuvremenu izdogađalo.

Mirovina mu je u međuvremenu vraćena, ali prekasno s obzirom na sve što mu se izdogađalo u životu.

Doduše, kada se izdogađalo sve ono što se izdogađalo bilo je i onih Hrvata koji su govorili: " On je malo i naš, ima on malo i naše krvi ".

U prošlom tjednu izdogađalo se puno toga.. imali smo i feštu u susjedstvu.. Naime naša Nera - kamen u moru-je oženila najstarijeg sina.. Počeli smo mi feštati već davno..

Evo još jedne.. 02.01.2006. inventura u firmi.. prostor veličine cca 4 m x 7 m sa dosta artikala, a nas se 5 skupilo da to sredimo, nemamo se đe okrenut, ali svejedno radimo punom parom nakon jutarnje kave.. i nismo došli ni do pola, slijedila je marenda.. naručili pizzu, dotični konobar se malo prebrojao.. pa nam je donio jumboo mješanu ali s 4 pribora.. tako da sam ja (kao najmlađa) morala ići po svoj i oprati ruke usput.. i vraćam se ja sva sretna s priborom i čistim rukama, kad one se zatvorile i ne puštaju me unutra ipak su mi se smilovale.. fala i tako prolazili su naši zajednički radni dani.. dok nije i naš direktor uvidio da mi jako dobro funkcioniramo pa je nju prebacio da radi u novi prostor, a mene ostavio na u tzv. centrali firme.. prvo vrijeme bilo je očajno, ja se ubijam od posla, a ona svako malo zove da joj je dosadno.. da dalje ne duljim,, jer ovo je u dugo krenulo vidim ja ona je stjecajem okolnosti prestala radit... blabla.. ostali smo u kakvom-takvom kontaktu, posjetila bi me ponekad dok sam radila a također i ja nju na njenom novom poslu.. ponekad bi i na kavu pošli.. došlo je ljeto.. svak na svoju stranu (znate i sami da ljeto to čini od ljudi), al opet smo se čule, ne tako često kao danas, ali sasvim pristojno kraj ljeta.. sve to nešto skupa što se meni izdogađalo tokom cijele godine nekako nas je spojilo.. i tako, krenule su sve intenzivnije kave i kave, druženja i druženja.. i danas nakon toliko vremena mogu reći da sam zbilja jako jako zahvalna što postoji nedavno je i ona sama rekla da je to jedina dobra stvar što je tzv. direktor dobro napravio.. dakle spojio nas dvije.. a to je bogme i istina..

@analiza... u trenucima nutarnjih previranja, obuzeta sjetom za prohujalim vremenom prolutah mojim davnim tekstovima... komentari koji su se tada redali su melem, eliksir za dušu... promijenila sam ime bloga... dinajina sjećanja... i sada shvatih da je to dobro... sjećanja, ti nježni čuvari na vratima trenutka danas liječe i smiruju moju dušu... pronalazim neke skoro zaboravljene uradke i odjevam ih u novo ruho... ispisujem ih obogaćena novim spoznajama... novim iskustvima... sretna sam jer osjećam da svi događaji u zadnjih par godina nisu ostavili trag gorčine u meni... ponosna sam da se u moju svijest nije ugnjezdila mržnja... da nemam potrebu ranjavanja ili vrijeđanja drugih... sve što se izdogađalo prerađujem u sebi, tražeći u sebi demone koji su rovarili mojim vremenom... uspavati kerbera, pripitomiti gladnog vuka u sebi, ušutkati njegovo zavijanje je proces koji se događa lepršanjem neurona, poetski nazvanim leptirićima u mozgu... poslije nutarnjeg mrtvila, poslije nastajanja entropije, poslije zavaravanja samog sebe svojim samosažaljenjem divno je oćutitilahor nove spoznaje, oćutiti titraje svilenkastih krila je ushićenje u metaverzumu uma... oni oplođuju cvjetove svijesti, prenose sjeme cijelom svjesnošću i doprinose osobnom rastu... rađanje jedne, ne bolje, nego drugačije sebe...

Dvanaest godina? ⠀ Koliko se samo toga izdogađalo u tih dvanaest godina?

Ali ko bi ga sad znao što se sve izdogađalo i što je tko htio

Vrijeme leti... nije me bilo 2 tjedna, a svašta se izdogađalo... neke osobe mi ušle u život, neke se vratile, poneke i otišle... na kladnji uporno bez sreće:) Ubio me onaj boso sa svim onim silnim milijunima... a boso... a gdje će grom, ako ne u koprive

Šta mi se sve izdogađalo ovi tjedan, svašta

Niti sada ne znam što se i zašto se to sve izdogađalo.

Puno se toga izdogađalo, imali su vremena učiti kako ne raditi.

Potreban je netko tko će smiriti sve što se do sada izdogađalo a pritom ostati autoritet kojeg se sluša.

Zadnjih par dana sam u nekom laganom qrcu... neka sjeta me hvata.... čak sam ponovno poćeo pisati stihove, što stvarno dugo nisam radio... jednog dana možda i stavim na papir/blog sve što mi se izdogađalo, ali sada nekako nemam pretjerano volje... sreo sam neke ljude, radio neke stvari... sve me je to vratilo u neko prošlo svršeno vrijeme.... u aorist... ali mi je danas barem na sec vratilo osmijeh na lice, to što sam uspio vratiti naša slova na tipkovnicu... mislim, ona su uvijek tamo bila, ali mi ih na netu nije htio prepoznavati... eto i to riješih... sada mogu dalje... yeah right...

Pogotovo 700 godina nakon doseljenja, za 700 godina se svašta izdogađalo.

Da mi se sve ovo izdogađalo prije 5,6,7 godina, vjerovatno bi bila na kakvoj psihijatriji, možda i nešto gore.

Tatu bi sigurno veselilo vidjeti što sve sve izdogađalo do sada.

citat iz knjige Heinz Prullera iz 1990. dakle PRIJE puno toga što se još izdogađalo;

Super je što mi se sve jako brzo izdogađalo.

A u ovih mjesec dana svašt se izdogađalo u mom ludom životu i zaboravila sam brzo pisat pa se sad moram vratit u formu sva sam tu neka spetljana i usporena

No, tri dana poslije stigla mi je poruka kako je na sjednici Vijeća Marulićevih dana zbog izbora i svega što se izdogađalo jednoglasno zaključeno kako je bolje da mene ne zovu na tu tribinu kazuje Markovina, dodajući kako se otkazivanje poziva poklopilo s njegovim prikupljanjem potpisa protiv spomenika Tuđmanu i križa na Marjanu.

Plus, izdogađalo se masu toga šta me povridilo kako me nikad ništa više u životu neće povridit.

- Puno toga se izdogađalo uglavnom u dobrom smjeru, resorno Ministarstvo i FINA su se aktivno uključili u rješavanje problema, zakoni su se promijenili i sad se situacija može riješiti.

Puno se toga izdogađalo u mom životu, djeca su dobro, mali banditi koji mi toliko oduzimaju vremena da neuspijem napisati niti riječi, vama, dragi moji stari blogeri.

i onda više ne znaš što bi... i isto popodne nazoveš prijateljicu s kojom si godinama dijelila sve i popila bezbroj kava i poslušala bezbroj priča i razmišljanja i razriješila masu njenih i svojih dvojbi pokušaš ispričati kako si i što osjećaš i što ti se sve izdogađalo u tih zadnjih, samo mjesec dana i iako ona već neko vrijeme negdje leluja kroz svoje misli i svoje priče i kužiš da te ne sluša i ne sudjeluje jer je njen mačak ometa potrebom da ulazi i izlazi, a ona da mu otvara i zatvara vrata i to svaki puta tebi komentira i tako te prekida i da je to a u vezi tebe i nje već dulje vrijeme, pomalo čudno, neuobičajeno, odvojeno, separirano ali eto svejedno zoveš jer je tebi sada već mjesec dana intenziviranja vijesti i događanja, malo previše i jer taman kreću ponovne suze ali sada joj napokon spuštaš slušalicu govoreći ma zaboravi, nije bitno, nema me..

- Čini mi se da će iduća godina po tome pitanju biti značajna, a i u ovoj sto prolazi toliko toga se izdogađalo.

Dosta toga se izdogađalo ovih dana, pa sa malim zaostatkom evo par riječi i slika o sudjelovanju naših članova na umjetničkoj akciji i jednodnevnom izlaganju skulptura biciklista vaksa Lipovca u Splitu.

Nikada joj ne bih učinio ništa nažao, niti bih na sebe digao ruku zbog nesretne ljubavi - odgovara Ale ksandar Ružin i dodaje da nakon svega što se izdogađalo posljednjih dana više i ne želi biti s njom.

ja za koji dan slavim 30 godina braka. nikad nismo imali prstenje. u matičnom uredu su nas blijedo pogledali, a u crkvi nas možda ne bi ni vjenčali da svećenik nije bio član obitelji pa se moja mama značajno nakašljala (ona mu je teta i to stroga) pa je nastavio kao da se ništa neobično nije dogodilo. i viš vraga, ništa se posebno nije izdogađalo tokom svih ovih godina, a što se ne bi izdogađali ni da smo opteretili ruke s par kila prstenja. a nije čak bila u pitanju ni besparica, osim što si u ono doba nismo mogli priuštiti dijamante na primjer. a danas, kad bi neki omanji i mogao zasjati, bar na mojoj ruci, to je tako malo bitno da se toga sjetimo samo kad nas drugi podsjete.